Autor naslovne fotografije: Ante Lusina
Suicid. Teška tema o kojoj mnogi izbjegavaju govoriti. Tema za koju mnogi smatraju da se ne može dogoditi njima ili njihovim bližnjima jer se događa tamo negdje daleko nekome drugome. No, nažalost, događa se baš tu među nama. Suicid ne poznaje diskriminaciju ni po kojoj osnovi, javlja se među svim dobnim skupinama, nevezano o spolu, rasi, ekonomskom stanju itd. Zbog toga je izrazito važno razgovarati o suicidu.
Svjetski dan prevencije suicida obilježava se 10. rujna s ciljem podizanja svijesti o ovom velikom problemu koji se još naziva i „tiha epidemija“ zbog velikog broja ljudi koji život završe na takav način. Pitate se zašto gotovo nikad u medijima ne vidite natpise ili reportaže o počinjenju suicida? Razlog se krije u rezultatima istraživanja koja su pokazala da izvještavanje o suicidu dovodi do porasta pokušaja suicida, pogotovo kod adolescenata i mladih ljudi, pa izvještavanje o ovoj temi po posebnim pravilima zapravo spašava živote. Znači li to da je onda bolje uopće ne razgovarati o temi suicida? Ne, razgovor je nešto sasvim drugo. Razgovor o suicidu koristan je i može i te kako pomoći ako je pružena potpora i ako osobu ohrabrimo da potraži stručnu pomoć.
Autor fotografije: Mikhail Nilov
Procjenjuje se da je oko 90% mladih koji su počinili suicid imalo neke poteškoće vezane uz mentalno zdravlje pa je zato prepoznavanje problema i pravovremeno liječenje od neprocjenjive važnosti. Nemojmo okretati glavu kad primijetimo da se s nekim nešto događa. Pitajte osobu kako je i što se događa. Pitajte izravno razmišlja li o suicidu ako posumnjate na to. Saslušajte, ne morate imati rješenje problema ili diplomu psihologa. Pokažite razumijevanje i izbjegavajte izjave poput „Ma samo prestani misliti o tome, sve će biti u redu.“, „Nije sve tako loše, ima ljudi kojima je puno gore.“ i sličnih. Pokušajte suspregnuti reakcije koje pokazuju da ste užasnuti takvim idejama i nemojte osuđivati osobu. Nikad nemojte propitivati je li to možda samo pokušaj privlačenja pažnje. Ponudite pomoć oko pronalaska stručne osobe ili ponudite da osobu otpratite do liječnika ili psihologa. Nemojte čekati da se osoba sama javi za ponovni razgovor, pošaljite poruku, nazovite, predložite šetnju ili odlazak na kavu.
Ako vas prijatelj zamoli da informacije o njegovim suicidnim mislima zadržite za sebe, objasnite da se brinete za njega i da morate obavijestiti odraslu osobu koja može osigurati potrebnu pomoć. To nije izdaja, to je jedino ispravno što možete učiniti u takvoj situaciji. Lakše je živjeti s tim nego se cijeli život pitati zašto niste nešto učinili dok ste imali priliku. Nemojte čekati da vidite hoće li s vremenom možda biti bolje. Već i jedan dan čekanja može dovesti do tragedije. Ako situacija zahtijeva trenutnu reakciju, bez odgađanja nazovite hitnu pomoć. Osim toga možete se obratiti liječniku obiteljske medicine, psihologu (u bolnici ili školi) ili drugoj odrasloj osobi u koju imate povjerenja. Također, možete se obratiti u Centar za krizna stanja i prevenciju suicida u sklopu KBC-a Zagreb gdje se može doći bez najave i uputnice između 8 i 20 sati ili nazvati telefonom 01 2376 470 od 0 do 24 sata.
Autor fotografije: Serkan Goktay
Većina ljudi koja pokuša ili počini suicid, daje znakove upozorenja poput depresivnog raspoloženja ili promjena raspoloženja, beznadnosti („Nikad neće biti bolje.“, „Nitko mene nikad neće voljeti.“), gubitka interesa za aktivnosti koje su prije voljeli, zlouporabe sredstava ovisnosti, izolacije od prijatelja i bliskih ljudi, izjava o smrti ili istraživanja načina kako umrijeti, poklanjanja stvari, izjava kao „Ionako više nema veze.“, „Još malo i neću nikome biti problem.“, poput odlazaka na mjesta kao što su visoke zgrade, pruge, mostovi, ali pokazuje i iznenadno dobro raspoloženje nakon dužeg perioda depresivnog raspoloženja.
Za kraj samo jedna kratka rečenica: „Nemojte zanemarivati svoje mentalno zdravlje, pazite jedni na druge i potražite pomoć čim prije jer život je veliko blago koje ponekad olako shvaćamo.“
Jasmina Šandor