Pišu: Leda Krapinec (3. a) i Ana Uremović (3. d)
Pod temom „Identitet“ te pod vodstvom predavačice, spisateljice i umjetnice Emine Čabaravdić-Kamber u PASCH-školama diljem Hrvatske koja su pod pokroviteljstvom Goethe-Instituta učenici se od 1. do 11. travnja ove godine mogu tijekom jednog nastavnog dana literarno i umjetnički obrazovati. U projektu će ukupno sudjelovati 100 učenika osnovnih i srednjih PASCH-škola, a petnaestero naših učenika ovom kreativnom projektu dalo je svoj doprinos jučer, 3. travnja u prostoru Treffpunkt-Deutsch.
Voditeljica projekta Emina Čabaravdić-Kamber davne je 1968., u dobi od dvadeset godina, napustila rodni grad Sarajevo te otišla u Hamburg gdje živi i danas. Članica je Udruženja njemačkih književnika u Hamburgu, jedna od osnivačica međunarodnog literarnog kluba „La Bohemia“, a od 1992. godine docentica je na Visokoj školi u Hamburgu za književnost i umjetnost u egzilu. Roman Herzog, predsjednik SR Njemačke, odlikovao ju je 1996. godine Medaljom za posebne zasluge za njezin literarni rad na temu mira i završetka rata u Bosni i Hercegovini.
S gošćom su razgovarale naše učenice Ana Uremović (3. d) i Leda Krapinec (3. a).
Poštovana gospođo Čabaravdić-Kamber, recite nam nešto o sebi.
Ja sam Emina, majka troje djece, što mi je najvažnije reći. Radim kao književnica i umjetnica. Docentica sam u Sarajevu, Hamburgu, Bremenu i Lübecku. Radim i stvaram književnost, slikam i predajem umjetnost.
Kako ste se uključili u projekt koji provodite?
Odluku da radim s mladima na ovakav način donijela sam prije 12-ak godina zato što je nakon rata postojala velika potreba za komunikacijom među zemljama nekadašnje države. Prvi je poticaj krenuo na Goethe-Institutu u Sarajevu. Oni su mi dopustili kao književnici da tražim tu zajedničku komunikaciju, da uđemo u jednu konverzaciju rada i razumijevanja jedni drugih, što je jako važno.
Gdje ste sve bili i koje vas još škole čekaju?
Radionicu sam već imala u Gimnaziji Ivana Supeka u Zagrebu te u OŠ Pantovčak, a posjetit ću još gimnazije u Virovitici, Ogulinu, Puli i Metkoviću.
Jeste li zadovoljni učeničkim reakcijama?
Jesam. Prezadovoljna sam ovim što sam ovdje proživjela. Dosta ste otvoreni, to mi je danas najviše imponiralo. Mladi su danas često zatvoreni, a ja sam u vama prepoznala da ste spremni prihvatiti tuđe i prihvatiti drugog te da niste zarobljeni u ovom krugu u kojem se krećete.
Kako mladi reagiraju na temu identiteta?
Interesantno u svakom smislu. Većina učenika s kojima sam dosad radila otvorena je i može otvoreno govoriti o tome. To mi je bilo vrlo važno.
Čuli smo da učenički radovi idu na natječaj. Možete li nam možda nešto više o tome reći?
Da, ovo će biti jedan fantastičan natječaj Geothe-Instituta i to me motivira da pronalazim te talente u vama u književnosti i u umjetnosti. Najbolji radovi bit će nagrađeni stipendijom ili putovanjem te će biti objavljeni u knjizi koja će biti izdana po završetku projekta.
I za kraj sviđa li Vam se naša škola?
Da! Prvo sam mislila da idem kroz neki hodnik i kada ću doći do škole? I onda sam shvatila da je ovo škola. Ovo je nešto stvarno fantastično! Još nisam naišla na ovakvu školu, ovo je stvarno predivno, ali meni se prije svega vi sviđate i ova grupa s kojom sam radila. Što znači – na pojedincu ostaje svijet – to je Dostojevski rekao, a u tome ima puno istine.
FOTO: Neven Kekez, prof.