Zvuk je promjena tlaka koja se širi elastičnim medijem. Medij može biti zrak ili voda, a unutar medija titraju njegove molekule. U plinovima i tekućinama valovi zvuka su isključivo longitudinalni (u smjeru gibanja molekula), dok u čvrstim tijelima valovi mogu biti transverzalni (okomiti na smjer gibanja molekula).
Zvučni valovi imaju svoju brzinu titraja koju nazivamo frekvencijom. Frekvencija određuje visinu zvuka koji čujemo. Ljudsko uho može registrirati frekvencije između 16 Hz i 20000 Hz. Sve zvukove frekvencije ispod 16 Hz nazivamo infrazvukovima(podzvukovima), a iznad 20000 Hz ultrazvukovima(nadzvukovima). Mnoge životinje čuju neke ultrazvukove koje ljudsko uho ne može registrirati.
I boja je opaženi val, ali daleko veće frekvencije – opaženi spektar počinje s 300, a prestaje na oko 800 bilijuna Herza. U osnovi, to i zvuk i sliku čini samo isječcima iz bogatog svijeta elektromagnetskih valova. I nazivi su srodni: spektar započinje crvenom, prvom bojom koju možemo opaziti, a završava ljubičastom. Nama nevidljivu boju prije crvene nazivamo infracrvenom, a iznad ljubičaste ultraljubičastom.
Sve boje nalaze se u sunčevoj svjetlosti. Zbrojene, one daju bijelu boju, što je lomom svjetlosti kroz trostranu prizmu otkrio još Isaac Newton u 17. stoljeću. Analogno, akustičari zbroj svih čujnih tonova nazivaju bijelim šumom. Ovo je pojava koju možemo čuti kraj vodopada, ili između radio stanica.
Sve ovo nije prošlo nezapaženo među umjetnicima. I glazbeni i likovni umjetnici obilno se koriste srodnostima ovih područja. Zanimljiv povijesni uvod u ove mogućnosti dao nam je ruski kompozitor Modest Musorgski koji je 1874. g. skladao svoju poznatu kompoziciju „Slike s izložbe“ potaknut retrospektivnom izložbom arhitekta Victora Hartmanna. Glazbenim jezikom opisao je hodnik kojim prolaze gledatelji („Promenada“) i deset izloženih slika. Pedeset i četiri godine kasnije Vasilij Kandinski naslikao je apstraktne slike prema glazbenim motivima Musorgskog (ne gledajući Hartmannove predloške). Tako se načinio puni krug glazbeno-likovnih interpretacija.
Bojiti se može i melodija; ako samu melodiju usporedimo s crtežom, boja će se pojaviti u orkestraciji, pratnji, aranžmanu. Polifonija će odbaciti ovakav muzički naglasak i omogućiti ravnopravno razvijanje muzičkih tema. I likovne će umjetnosti sve više brisati razliku između prikazanog objekta i njegove pozadine, a gubitak vizualne dominante u slici kulminirat će u djelima Jacksona Pollocka koje se čine kompozicijski apsolutno otvorene; slika se na jednak način nastavlja dokle god ima platna.
U vrlo kreativnoj aktivnosti MA(R)TH projekta okušali su se i naši učenici: Filip Sokolić 3.c, Lana Vutuc 1.b i Elizabeta Evačić 1.d. Video pogledajte na slijedećim linkovima: