I dalje pristižu prijevodi hrvatskih pisaca naših kreativnih gimnazijalaca! Pjesmu Nikole Polića, autora iz razdoblja hrvatske moderne čiji su stihovi objavljeni u Hrvatskoj mladoj lirici (1914.), prevela je na engleski Morana Dominković (4. d)
MOONLIGHT
My body is becoming a shadow,
Across fields it prances and spreads.
Sleepily into the nightscape I move:
My shadow becoming ever longer and pointed.
It grows flower like, as if under glass, in a vase,
And passionlessly stretches its blue arms out.
The earth that night, her hair all moist,
With astonishment spies the agony of reality.
The sky has moved, too, like the sea,
Hiding the deceased Atlantis in the seabed.
The Moon widens, streching its crinkles,
As years and centuries fly by.
I am no more. All is left behind.
All that remains is an image of body.
Like silver piping of a numb vein,
And a green star over a dead forehead.
Night accompanies my travels.
A bulging shadow grasps blue air:
Night journeys through a lunar waterfall with me.
Translated by Morana Dominković, class 4D
MJESEČINA
Sad se moje tijelo pretvara u sjenu,
Pa se, preko polja, propinje i pruža.
U krajeve noćne kao sanen krenuh:
Sjena moja biva sve dulja i uža.
I raste ko cvijet, pod staklom, u vazi,
I bez strasti baca ruke svoje, plave.
Zemlja u toj noći, sa kosom u vlazi,
Zapanjeno sluša agoniju jave.
I nebo je sada krenulo, ko more,
Skrivajući u dnu mrtvu Atlantidu.
Mjesec biva širi, rastežući bore,
A godine kreću i stoljeća idu.
Mene više nema. Sve je iza mene.
Ostala je samo projekcija tijela.
Ko srebrne cijevi ukočene vene,
I zelena zvijezda povrh mrtva čela.
Noć putuje sa mnom.
Produljena sjena hvata modru sapu:
Noć putuje sa mnom u mjesečevu slapu.
Nikola Polić
(Jučerašnji grad, 1936.)
Hrvatski pjesnici između dva rata, izdanje za školsku lektiru: Moja biblioteka, izdavač: Školska knjiga, Zagreb, 1964., stranica 15.
