S prvim gostom Medijske gradionice dr. sc. Igorom Knižajem razgovarala je Marija Ferčec (3. g)
Dr. sc. Igor Kanižaj potpredsjednik je Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu te profesor na Studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Koautor je UNESCO-ove Pariške deklaracije o medijskoj i informacijskoj pismenosti u digitalno doba iz 2014. godine i nacionalni koordinator najvećeg europskog istraživanja o medijskim navikama djece EU Kids Online. Profesor Kanižaj posjetio je 2. listopada našu školu u sklopu tribine Abeceda medijske pismenosti – prvog dijela Medijske gradionice, projekta koji smo kao škola i započeli njegovim gostovanjem. Profesor Kanižaj pred stotinjak je gimnazijalaca govorio o medijskoj pismenosti i medijskim manipulacijama. Predavanje je bilo zanimljivo, potrebno i svakako iznenađujuće, a više o temama koje nas zanimaju saznali smo u intervjuu na koji je ljubazno pristao
Kako ste se odlučili za istraživanje o medijskoj manipulaciji?
Budući da se već osamnaest godina bavim analizom medija, u jednom sam trenutku skupio velik broj primjera medijskih manipulacija, ali i manipulacija medijima. Vidio sam u isto vrijeme kako se malen broj stručnjaka bavi tom temom u Hrvatskoj, a na svim predavanjima na kojima sam bio sudionici su bili iznenađeni primjerima koje sam im pokazivao. Smatram zapravo da je danas više nego ikada prije potrebno govoriti o medijskim manipulacijama.
Diplomirali ste novinarstvo i niz godina radili kao novinar. Što Vas je potaknulo da ostavite praksu i postanete znanstvenik?
Novinarstvo sam zavolio još u prvom razredu srednje škole kada sam počeo uređivati prvu glazbenu emisiju na Radio Virovitici, pa nakon toga vrlo intenzivno razdoblje tijekom srednje škole. Gotovo cijelo slobodno vrijeme posvetio sam novinarstvu. I danas nastojim pisati što više tekstova, ali u zadnje vrijeme i sve više blogova na internetu. Dakle, na neki način zapravo nikada nisam napustio novinarstvo. No, mogli bismo reći da me moj prvi mentor prof. Stjepan Malović potaknuo da se otisnem u znanstvene vode iako je zapravo preduvjet za to bilo postojeće novinarsko iskustvo.
Smatrate li da mediji mogu loše utjecati na mlade ljude?
Kao diplomirani novinar uvijek polazim od stajališta da je glavna uloga medija afirmativna iako novinari veći dio svog rada provedu istražujući nepravilnosti. O lošem se utjecaju može govoriti tek kada imamo zadovoljeno nekoliko ključnih preduvjeta. No, čini mi se da je glavni preduvjet za bilo kakav utjecaj izloženost, a u tome smo postali „svjetski prvaci“. Mediji nikada više nisu bili dio naših života, pa je zadovoljen i temeljni preduvjet za mogući utjecaj.
Što biste istaknuli kao glavni problem u odnosu mladih i medija?
Privatnost i neselektivnost, odnosno velika izloženost velikoj količini informacija. Naime, kroz brojne primjere i istraživanja vidimo da mladi u većoj mjeri nisu svjesni važnosti očuvanja privatnosti. Možda bi bilo ispravnije reći kako će pretjerano razotkrivanje privatnosti u virtualnom svijetu tek kasnije postati vrlo važna tema za mlade. A kada je riječ o izloženosti, onda prije svega mislim na neselektivno konzumiranje informacija i neumjereno korištenje medija, koje ovisno o uzrastima može postati velik problem u odrastanju djece i mladih.
Smatrate li da je jednako važno medijski obrazovati i mlade i starije?
Mislim da jako puno možemo naučiti od starijih. Oni su jako važni dionici u medijskom obrazovanju. Vi ste kao djeca proveli jako puno vremena sa svojim bakama i djedovima i oni su nesumnjivo imali značajnu ulogu u odgoju. Možda je to i svojevrsna neiskorištena prilika. No, baš kao i djeci i njima je potrebna edukacija, stoga zaista smatram kako paralelno moramo osnaživati djecu ali i starije.
U kojoj je vrsti medija najzastupljenija manipulacija? Postoji li razlog tomu?
To je jako teško reći. Nemamo puno istraživanja, ali već možemo vidjeti kako društvene mreže donose veće rizike od tradicionalnih medija. Glavni je razlog što ondje ne postoje urednici ni novinari, već algoritmi koji presudno utječu na sadržaj, a u tradicionalnim medijima još uvijek imamo urednike i novinare kao moguć filter za neprovjerene informacije.
Jeste li tijekom godina istraživanja u području medija naišli na neke zanimljive rezultate koji su Vas iznenadili?
Sjećam se da mi je 2007. u jednom velikom istraživanju bilo iznenađujuće kad smo otkrili kako u većem broju medijskih objava nedostaje druga strana, ali i više izvora. Znamo kako su u novinarstvu osnova svega dvije strane i dva izvora, a čini se kako je toga sve manje. Na isti sam način bio iznenađen kada smo dobili rezultate prvog hrvatskog EU Kids Online istraživanja koje je pokazalo da gotovo 16 posto mladih kada naiđe na uznemirujući sadržaj to ni s kim ne podijeli. Moramo još puno istraživati, ali i puno bolje međusobno komunicirati.
Kolika je zastupljenost lažnih vijesti, manipulacija medijima i količina skrivenih oglasa u Hrvatskoj? Što time dobivaju novinari i novinarske kuće?
To je zanimljivo pitanje. Novinari i novinarske kuće ne dobivaju baš ništa. Dobivaju odjeli za promociju i marketing, odnosno vlasnici medija. Mislim da je cijela priča s prikrivenim oglasima otišla predaleko. Sve ih teže uočavamo jer su jako dobro pripremljeni u raznim agencijama, a postali su značajni izvori zarade danas.
Upućeni ste u europska medijska strujanja. Kolika je zastupljenost lažnih vijesti, medijske manipulacije u Hrvatskoj u odnosu na ostale europske zemlje?
Zadnje veliko istraživanje EUROBAROMETRA iz ove godine pokazuje kako u Hrvatskoj značajno više nego u drugim državama članicama vjerujemo informacijama koje pronalazimo na društvenim mrežama i općenito u virtualnom svijetu. To se možda čini kao dobar rezultat, ali zapravo pokazuje kako je kod nas razina medijske pismenosti vrlo niska jer je veći dio medijskih manipulacija i dezinformacija zabilježen upravo na društvenim mrežama. To je i jedna od tema u projektu MIND OVER MEDIA IN EU koji u Hrvatskoj provodi Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu zajedno s partnerima iz EU-a. Naša je procjena kako će iz dana u dan biti sve važnije baviti se temama poput propagande u medijima i dezinformacijama.
Kad je riječ o zagađenosti interneta i govoru mržnje, protivnik ste zabrana. Kako komentirate nove zakonske okvire koje Europska unija uvodi kako bi zaštitila autorska prava?
Nisam u potpunosti protiv zabrana, odnosno smatram da govor mržnje treba prozvati i snažno mu se oduprijeti jer ničemu ne pridonosi, a skloni smo ga tolerirati. Zaštita autorskih prava uistinu postaje goruće pitanje i mislim da tu moramo uvesti reda. Nevjerojatno je koliko glasno šutimo o krađi intelektualnog vlasništva u virtualnom prostoru.
Kakva je situacija kad je riječ o medijskoj pismenosti u Hrvatskoj u odnosu na susjedne i ostale europske zemlje?
U Hrvatskoj su se zadnjih nekoliko godina dogodili veliki iskoraci u razvoju programa medijske pismenosti. Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) postalo je prva udruga u Hrvatskoj koja je dobila posebnu nagradu žirija nagrade Evens Prize u 2017., ali tu si i Dani medijske pismenosti koje je pokrenula Agencija za elektroničke medije i mnogi drugi programi kojima se žele osnažiti djeca, roditelji i učitelji. Nažalost, sve to skupa još uvijek nije dovoljno i potrebno je nastaviti sa započetim projektima, ali očekujemo i snažniju potporu brojnih drugih institucija.
U travnju su održani prvi Dani medijske pismenosti. Jeste li zadovoljni učinkom?
Osobno sam bio iznenađen kada sam vidio rezultate ove manifestacije. Mislim da je Hrvatskoj nedostajao upravo jedan takav projekt koji okuplja brojne dionike i postaje vrlo jaka platforma u promociji medijske pismenosti, na jedinstven način kakav nije dosad postojao na ovim prostorima.
Jeste li kao potpredsjednik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu bili uključeni u izradu novog kurikula za Hrvatski jezik?
Nažalost nisam, iako sam pratio sa strane i osluškivao i nadao se da ćemo dobiti kurikul koji će još snažnije promovirati medijsku pismenost nego prošli. Tek ćemo u provedbi vidjeti kako će izgledati praktični dio. Mislim da je sigurno bilo mjesta i vremena za još snažniji iskorak, ali osim kurikula važna je i edukacija učitelja koji će ga nositi…
Mislite li da bi sadržaje medijske pismenosti trebalo integrirati u Hrvatski jezik, Informatiku, neki drugi predmet ili ih poučavati u okviru zasebnoga predmeta, npr. Medijske kulture?
Kada bi naš sustav bio spreman, onda bi poseban predmet Medijski odgoj bio najbolje rješenje, ali dok medijska kultura ne postane sastavni dio svih predmeta, nećemo moći na pravi način odgovoriti na sve izazove. Cjelovit pristup podrazumijeva i izvannastavne aktivnosti, sudjelovanje brojnih javnih institucija, reformu sustava obrazovanja učitelja, aktivniju prisutnost medijskih djelatnika i novinara. Postojeći hrvatski model nije ni najbolji ni najlošiji, no po aktivnosti udruga civilnoga društva u projektima medijskog obrazovanja Hrvatska se nalazi pri samom vrhu.
Razgovor vodila: Marija Ferčec, 3. g
Profesor Igor Kanižaj: Selfie s gostovanja u Gimnaziji “Fran Galović”
Naslovna fotografija: TVZ