Piše: Magdalena Dedić, 3. b
Ove je godine naša škola u suradnji s Hrvatsko-američkim društvom započela s projektom ‘The Next Apple’ kojim se želi poučiti učenike o poslovanju i prikazati kako stvari stoje u stvarnom svijetu. Pitali smo voditelja projekta Michaela Soucieja nekoliko pitanja o projektu i njegovu viđenju Hrvatske
Možete li nam reći nešto više o sebi? Odakle ste, gdje živite i čime se bavite?
Moje ime je Michael Soucie, dolazim iz SAD-a, živio sam ondje 25 godina i preselio se u Hrvatsku gdje živim već 15 godina. Radim u Hrvatsko-američkom društvu u Zagrebu.
Čime se bavite u Hrvatsko-američkom društvu?
Imamo razne programe za hrvatske učenike. Ovaj projekt o poduzetništvu jedan je od mojih programa, provodimo ga sad već drugu godinu i želimo predstaviti hrvatskim učenicima poslovne vještine, vještine koje su potrebne u stvarnom svijetu.
Mislite li da učenici u Hrvatskoj imaju sposobnosti i potencijala da postanu dobri poduzetnici?
Defintivno. Zapravo, što želim učiniti jest upoznati ih s pravim svijetom zato što smatram kako toga nedostaje u hrvatskom kurikulu. Ne postoje predmeti u srednjim školama koji bi učenike pripremali za poslovni svijet, a mislim da im sposobnosti definitivno ne manjka.
Postoji li razlika između hrvatskih i američkih učenika?
Mislim da su slični, naravno, samo smatram kako Hrvati imaju puno više toga s čime se u školi moraju nositi zbog hrvatskog kurikula. Čini se kako su mnogi učenici preopterećni predmetima, zadacima, zadaćom… U SAD-u djeca imaju svega nekoliko predmeta, a u školi su istu količinu vremena. Ovdje učite 17 predmeta i neke stvari zbog toga nisu dovoljno pokrivene kao u SAD-u.
Volite li više Ameriku ili Hrvatsku?
Hahaha, rođen sam u SAD-u, ondje sam odrastao i obrazovao se. Svaka država ima svoje prednosti i posebnosti. Proveo sam zadnjih 15 godina života u Hrvatskoj, no ne bih rekao da volim jedno mjesto više od drugog.
Što vam se sviđa u Hrvatskoj?
Sviđa mi se klima zato što sam sa sjeveroistoka i ondje je vrlo vjerojatno 4 ili 5 metara snijega trenutačno. A što se tiče ljudi, smatram kako obje zemlje imaju prijateljski raspoložene i pristupačne ljude.
S obzirom na to da živite u Hrvatskoj, nedostaje li vam nešto iz Amerike?
Hmm, da, nedostaje mi neka hrana koju ne mogu nabaviti ovdje u Hrvatskoj. Na primjer, jastog, imate i vi također jastoga ovdje, ali su vrlo skupi. Dolazim iz Mainea gdje je jastog uobičajena i vrlo dostupna hrana. Nedostaju mi još neki kulinarski proizvodi. Nedostaje mi i američki sport, američki nogomet, košarka… jer ovdje su tekme vrlo kasno pa ih jedva stignem pogledati. I to bi bilo to, čini mi se.
Za kraj, imate kakav moto ili savjet za hrvatske učenike?
Najbolji savjet koji mogu dati učenicima jest da imaju pozitivan pogled na život. Postoje neke stvari koje su zahtjevne, i ne samo u Hrvatskoj, u cijelom svijetu, ali ne smijete misliti kako su stvari bolje izvan Hrvatske. Smatram kako mnogi učenici griješe misleći da će biti bolje ako odu nekamo van. Hrvatska je lijepa zemlja za život i za rad, morate razmišljati pozitivno, raditi marljivo i to će vam pomoći da postignete ono što želite u životu. Nemojte govoriti: „Želim otići iz Hrvatske što je prije moguće.“ Hrvatska je mlada zemlja i još uvijek se razvija.
Razgovor vodila: Magdalena Dedić,3. b