Priča o FRANzineu

Iako je novinarskih pokušaja u našoj školi bilo i ranije (BOOM, Fran Galović Times), tek je dolaskom gospodina Vjekoslava Robotića na mjesto ravnatelja Gimnazije „Fran Galović“ dan snažan poticaj za sustavan rad na polju školskoga novinarstva. Novinarska grupa započela je s radom 2006. s ciljem praćenja školskih aktualnosti i izdavanja školskoga lista. Bio je to zajednički projekt tadašnjih gimnazijskih profesora Hrvatskoga jezika: Slavka Fijačka, Sonje Delimar, Lidije Novosel i Nine Tadić.

Učenici su pokazali neočekivano velik interes za novu aktivnost i na prvom susretu okupilo se njih pedesetak – što je nadmašivalo sva očekivanja, ali i mogućnost funkcioniranja jedne izvannastavne aktivnosti. Kako je vrijeme protjecalo, postajalo je jasno da nije dovoljna samo dobra volja. Novinarski posao iziskivao je velik angažman i trud jer se na susretima uglavnom dogovaralo što će tko, kada i kako učiniti – u slobodno vrijeme. Postupno se broj učenika sveo na petnaestak upornih i vrijednih gimnazijalaca. Prvi su susreti bili puni entuzijazma, ideje su prštale, bilo je toliko područja koja su učenici željeli sagledati iz svoga kuta i pritom se nije zaziralo od velikih tema. Nastojalo se potaknuti učenike na suradnju, budno odrastanje, reagiranje na školsku i širu stvarnost, a anketama su sustavno praćeni učenički interesi i stavovi.

Zine li Fran ili Zašto baš FRANzine

Na prvom je susretu te 2006. učenicima izložena ideja o tome da se u obliku nekog potpuno neformalnog i ležernog glasila (pomalo subverzivnog fanzina) prati život gimnazijalaca – sada i ovdje. Školski list kao fanzin činio se bliskim osporavateljskom svjetonazoru srednjoškolske populacije. I format i naziv slijedili su upravo tu ideju. Ime listu dali su Ivana Laškaj i Ivan Kičinbaći, tada učenici trećega razreda, a kao format podrazumijevao se fanzinovski A5. List bi izlazio na kraju polugodišta i nikako nije bio zamišljen kao godišnjak sveden na događajnicu. Željelo se dati prostora stvaralaštvu i odgajati gimnazijalce kao buduće građane koji jasno izriču svoje stavove o svemu što ih okružuje i, što je iznimno bitno, vjeruju u snagu riječi.

Prvi broj FRANzinea pojavio se u studenom 2006. Novinarsku grupu činili su tada: Nela Bogadi, Jelena Brckan, Nikolina Brković, Raša Čižmešija, Lucija Čolak, Mirna Dušić, Ana-Marija Đurđ, Dunja Horvat, Marko Horvat, Adela Jadan, Leona Jurić, Ivan Kičinbaći, Lidija Knorr, Katarina Križić, Mateja Krvar, Kristina Kučanda, Ivana Laškaj, Nataša Lovković, Tamara Martić, Dražen Matiček, Marina Matijašec, Marina Matiša, Anja Novak, Ana Papac, Petra Rogelj, Tamara Rukelj, Jelena Sitar, Petra Starec, Mateja Stjepić, Andreja Šprem, Vedrana Šumanja-Horvat, Vanja Tadić, Romana Vincetić i Vedrana Vrabelj.

Kako su financije uvijek bile slaba strana svega što ima veze sa školstvom, oslanjali smo se isključivo na vlastite snage. List je nastajao u školi, materijale iz Worda u Correl prebacivali su učenici (prvo Marko Horvat, potom Ivan Kičinbaći i Maja Trstenjak), a niz godina prijelom je radio profesor Miljenko Flajs. Voditeljice Novinarske skupine bile su profesorice Sonja Delimar i Nina Tadić. Od 2010. FRANzine se počinje stvarati u Publisheru. Tekstovi se pišu u stupcima, više se pozornosti posvećuje kvaliteti fotografije i novinarskoj opremi tekstova. Od 2011. do 2015. u radu Novinarske skupine sudjelovala je profesorica Romana Šutalo. Od šk. god. 2016./2017. list ima jedno tiskano izdanje na kraju nastavne godine jer je dobio svoju življu inačicu u obliku online magazina (više u članku FRANzine dobio svoju internetsku inačicu). Za prijenos FRANzinea u novi medij zaslužna je sjajna generacija novinara 2016./2017. i profesorica informatike Kristina Ledinski.

Glavni urednici

U ulozi glavnih urednika okušali su se: Marko Horvat, Ivan Kičinbaći, Maja Trstenjak, Mirna Vengert, Robert Mehun, Vedrana Strmečki i Magdalena Dedić. Aktualni je urednik Bartol Kekez.

Napisano ostaje

FRANzine je – kao i pisana riječ uopće – način borbe protiv zaborava, nastojanje da srednja škola, to tako važno razdoblje u oblikovanju mladih ljudi, bude nešto više od zbira nejasnih sjećanja, da bude cjelina sastavljena od lica, prostora, događaja i ozračja. Šetnja stranicama FRANzinea nalik je vremeplovu jer se svijet mijenja velikom brzinom. Kada bismo napravili pregled tema o kojima se pisalo, dobili bismo dosta jasnu sliku vremena u kojem je list nastajao. Pisalo se o globalnim problemima – od rata u Iraku do ekoloških problema i problema vezanih uz digitalno doba, o hrvatskoj stvarnosti (kritički su se komentirale pojave društvenoga i kulturnog života), o sadržajima koji su mijenjali lice našega srednjoškolskog obrazovanja (pratilo se uvođenje nacionalnih ispita i državne mature), a i o temama zanimljivim i razumljivim samo gimnazijalcima (npr. o školskim grafitima u staroj školi ili zašto
učenici vole crni hodnik u novoj). Mnogi su prepoznali FRANzine kao javnu govornicu, kao prostor gdje mogu izreći svoj stav. U tekstu Mijenja(j)mo svijet maturant Ivan Orehovec (2014.) govori o srednjoj školi kao razdoblju najveće kreativnosti i poziva gimnazijalce neka ne potrate to vrijeme. Taj i slični apeli o odgovornom i kreativnom odnosu prema životu odašiljani su sa stranica FRANzinea vrlo neposredno i zasigurno su utjecali na mnoge koprivničke gimnazijalce.

Proud to be koprivnički gimnazijalac

FRANzine je poticao i pratio preobrazbu Gimnazije „Fran Galović“ u modernu srednjoškolsku ustanovu u kojoj se cijene rad, poduzetnost, stvaralaštvo i suradnički duh. Razvijao je kod gimnazijalaca osjećaj pripadnosti vlastitoj školi, ali i užoj i široj zajednici. Pišući i o vrućim temama naše stvarnosti, uvijek je promicao vrijednosti građanskoga društva i toleranciju. Poticanje mladih na kritičko promišljanje stvarnosti te odgoj i obrazovanje za suvremeno multimedijsko okruženje od početka su među najvažnijim ciljevima djelovanja Novinarske skupine. Rad na školskom listu mnogima je pomogao i u odabiru buduće profesije, zainteresirao je mnoge (bivše) gimnazijalce za studij novinarstva.

Osim pregleda najvažnijih događaja, pojedinačnih i kolektivnih postignuća, pregleda projekata, putovanja i gostovanja, svaki je FRANzine imao temu broja. Upitnicima se otkrivalo što je to što učenike zaokuplja, a odabranu temu nastojalo se obraditi iz različitih perspektiva i nizom žanrovski raznovrsnih tekstova.

Iako se težnja izvrsnosti – prisutna u nastojanjima gimnazijalaca i njihovih profesora – stalno ističe, među portretiranima nisu bili samo učenici koji su ostvarili neko vrhunsko postignuće (sudionici međunarodnih i državnih natjecanja, najbolji učenici svojih generacija, pokretači humanitarnih akcija ili građanskih inicijativa). Prostor su u listu dobivali svi koji pozornost zavrjeđuju svojom predanosti radu, upornošću i entuzijazmom. Mladima je time slana poruka neka traže sebe i ono što ih ispunjava.

Školski list i cenzura

FRANzine je list gimnazijalaca i njihovih profesora, vrlo aktivnih suradnika. Što se tiče cenzure, koja je neodvojiva od pisane riječi, sam okvir školskoga lista bio je dovoljan korektiv: granicu je predstavljala jedino učenička kreativnost, a nje dosad nije manjkalo. Novinari su pokrenuli čitav niz inicijativa, a neke od njih danas su sasvim uobičajene gimnazijske aktivnosti poput, primjerice, Tjedna štednje.

Učimo i rastemo iz broja u broj

Problem vezan za izvannastavne aktivnosti često je silna dobra volja, ali nedovoljno umijeća, tj. poznavanja zakonitosti profesije. Tako su naši prvi brojevi na sadržajnom planu bili solidni, raznovrsni i uvijek ukorak sa stvarnošću, no zanatski dio razvijao se postupno. Ključan su iskorak bile radionice profesorice Anite Šojat i njezin priručnik za školsko novinarstvo. Naravno, list iz domaće radinosti kakav je naš nije se mogao mjeriti s listovima škola kojima prijelom rade profesionalci. To je razlog zašto je FRANzine tek 2015. prvi put pozvan na državni LiDraNo među deset najboljih u Hrvatskoj. Uspjeh je ponovljen i 2017. Ekskluzivni intervju sa Sandrom Bagarić i Martinom Tomčić odveo je Tihanu Klajzner 2010. na državni LiDraNo u Šibenik. List svoju osnovnu ulogu ispunjava i svaki novi broj opravdava upornost učenika i nastavnika u njegovu stvaranju.

Stranicama FRANzinea prošetale su generacije maturanata

Sa sigurnošću se može reći kako je FRANzine imao važnu ulogu u oblikovanju Gimnazije „Fran Galović“ u ono što je danas. Kaže se – što nije zabilježeno, nije se ni dogodilo. Franzinovsko praćenje školskoga života unijelo je nov duh, poticalo je i učenike i profesore na težnju izvrsnosti, ostavljanju traga. Sigurno je da će u budućnosti neki biografi morati posegnuti baš za FRANzineom jer će na njegovim stranicama pronaći prve podatke o nekom nobelovcu, humanitarcu, velikom sportašu. Jer, iz zdrave radne sredine – vrijeme je već pokazalo – dolaze veliki rezultati. Također je sigurno da će te nevelike knjižice kao sačuvane slikopriče iz nekog drugog vremena privući djecu i unuke današnjih gimnazijalaca.

Nina Tadić, prof.

FRANzine i na mreži

Ideja o izradi mrežnog školskog magazina postojala je duže vrijeme. Htjeli smo stvoriti nešto po čemu ćemo biti prepoznatljivi i brži od tiskanoga lista, a time i bliži svojim čitateljima. Facebook stranica FRANzine davala nam je osjećaj ažurnosti, ali to nije bilo „to“. Za stvaranje mrežne stranice FRANzine trebalo je mnogo volje, energije i entuzijazma – i tako je 2016. godine nastala online inačica. Na izradi magazina radili su profesorica hrvatskog jezika Nina Tadić, profesorica informatike Kristina Ledinski i učenici Mihael Kramarić, Ivan Sršić i Vedrana Strmečki.

Kako je vrijeme prolazilo, naš internetski magazin postajao je sve popularniji. Postigli smo suradnju s mnogim profesorima i učenicima, ali i lokalnim portalima. Magazin danas ima oko 550 objavljenih članaka, na što smo vrlo ponosni. Rubrike koje smo odabrali raznovrsne su i kreativne! Pokrivamo sve aktivnosti i događanja povezana s našim učenicima, profesorima i školom (isprika za one koji su nam promaknuli). Učimo koje su to posebnostima online (školskog) novinarstva u odnosu na tiskano. Prednost je zasigurno što magazin možemo mijenjati i poboljšavati, na čemu i radimo iz dana u dan.

Zahvaljujemo svima koji su dosad surađivali s nama, a vas ostale pozivamo da pišete, fotkate, snimate filmove, slikate… jednostavno radite ono što volite, a magazin FRANzine mjesto je gdje svoj rad možete podijeliti s drugima i pokazati svoje kreativno lice.

Uredništvo

A povodom deset godina FRANzinea…

Budući da naš školski list FRANzine izlazi u kontinuitetu od 2006., za Dan škole 2016. novinari su pripremili malu retrospektivu, šetnju stranicama starih brojeva, i ispričali priču o FRANzineu. Članovi Novinarske grupe GFG-a 2016. (Elena Baniček, Nicole Cikač, Edita Jurenec, Bartol Kekez, Karla Medenjak, Nikolina Mesić, Patricia Rašan, Paula Sočev, Ivan Sršić i Vedrana Strmečki) napravili su pregled najčešćih područja o kojima se pisalo u našem školskom listu. Sadržaj prezentacije podijeljen je na rubrike te je svaka rubrika predstavljala određenu temu koja je objavljena na stranicama lista. Tako smo uskočili u vremeplov i prisjetili se bivših glavnih urednika, najboljih učenika i sportaša, onih koji su ostavili trag u povijesti GFG-a, prisjetili smo se projekata koji su zaživjeli zahvaljujući našim vrijednim profesorima i učenicima. Naravno, odabrali smo i nekoliko naših zabavnih rubrika kao što su Modni kutak, Maturalci i maturanti, Biseri GFG-a, Kad sam imao/la šesnaest…). Zahvaljujemo svima koji su prepoznali naš rad i trud te nam pomažu u stvaranju lista. Sve vas pozivamo da lajkate (ako već niste) našu FB stranicu FRANzine i pomognete da sljedeći brojevi budu još bolji!

  Vedrana Strmečki, 3. c (2016.)

Uredništvo FRANzinea 2016. godine (Edita Jurenec, Karla Medenjak, Mihael Kramarić, Tatjana Matić, Ivan Sršić, Vedrana Strmečki, Bartol Kekez, Elena Baniček, Nicole Cikač, Paula Sočev, Patricia Rašan i Nikolina Mesić).

Uredništvo kroz godine

2018./2019.

Stoje (slijeva nadesno): Maja Špoljar, Petra Jakopiček, Luka Varmuž, Ivan Koštić, Lara Horvat
Donji red: Marija Ferčec, Bartol Kekez, Tamara Sinjerec, Anja Jukić

2017./2018.

Lovro Herbai, Bartol Kekez, Luka Varmuž, Ilan Šepec, Stela Galović, Sara Sušanj, Ema Vorkapić, Rebeka Crnoja, Patricia Rašan