Piše: Viktorija Vuković
Umjetna inteligencija, odnosno UI, uobičajena je i sveprisutna tema sa kojom je upoznat cijeli svijet.
Naime, pojam „umjetna inteligencija“ prvi je put upotrijebljen 1956. godine. Tijekom 1960-ih i 1970-ih istraživači su razvijali osnovne algoritme i modele, no zbog ograničenosti tadašnje tehnologije napredak je bio spor. Javnost je tada često reagirala mješavinom fascinacije i skepticizma, a mediji su nerijetko stvarali nerealna očekivanja.
U 1980-ima i 1990-ima UI doživljava napredak, međutim percepcija javnosti često je bila oblikovana u medijima sa znanstvenofantastičnim prizvukom prikazujući UI kao prijetnju ili kao ludilo nove tehnologije.
Prava ekspanzija umjetne inteligencije u 21. stoljeću dogodila se 2020. godine kada OpenAI lansira GPT-3, koji pokazuje iznimne sposobnosti u generiranju ljudskog jezika, ali je još uvijek ograničen za širu javnost. Samo dvije godine kasnije, u 2022. godini, ChatGPT (GPT-3.5) postaje dostupan široj javnosti kao besplatni chatbot. U roku od pet dana doseže milijun korisnika, što je jedan od najbržih primjera tehnološkog rasta u povijesti. Osim ChatGPT-a, javnosti su dostupni mnogi drugi brojni alati, a samo neke od njih čine Microsoft Copilot, Gemini, DALL·E 3 (OpenAI), xAI Grok, DeepMind AlphaGeometry.
Danas je UI široko implementirana u različitim poslovima, kreativnim industrijama, svakodnevnom životu, ali i školstvu. Njezina integracija u obrazovni sustav donosi značajne promjene. Učitelji i profesori suočavaju se s izazovom prilagodbe tradicionalnih metoda poučavanja kako bi iskoristili prednosti koje UI nudi. Mnogi prepoznaju potencijal UI u personalizaciji učenja i automatizaciji administrativnih zadataka, no istovremeno izražavaju zabrinutost zbog mogućeg smanjenja njihove uloge u obrazovnom procesu. Učenici, s druge strane, često doživljavaju UI kao alat za pomoć u učenju. Međutim, postoji i rizik od prekomjernoga oslanjanja na tehnologiju, što može utjecati negativno na razvoj kritičkog mišljenja i drugih ključnih vještina.
Kako bi se dobio uvid u mišljenja i stavove učenika srednjoškolskog uzrasta o umjetnoj inteligenciji, provedena je anketa „Stav srednjoškolaca prema umjetnoj inteligenciji“. Temeljni istraživački problem bio je stajalište srednjoškolaca o UI, a istraživačko pitanje glasilo je smatraju li srednjoškolci da UI doprinosi njihovom obrazovanju ili vjeruju kako im umjetna inteligencija odmaže u učenju i razvijanju njihovih kognitivnih funkcija. Cilj ovoga istraživanja bio je istražiti stav srednjoškolaca o dobrobitima umjetne inteligencije. Hipoteza ovoga istraživanja glasila je kako veći broj srednjoškolaca UI smatra korisnim i kako utječe pozitivno na njihove obrazovne ishode, a da manji broj uviđa problem umjetne inteligencije u smislu njezina utjecaja na kognitivnih kompetencija učenika.
Anketa je provedena u svim razrednim odjelima Gimnazije „Fran Galović“ Koprivnica s uzorkom od 146 učenika koji su sudjelovali u provedenoj anketi i doprinijeli njezinom rezultatu, a on je sljedeći:
Upoznatost s UI
Većina učenika (98 %) izjavila je da su upoznati s pojmom umjetne inteligencije. Ipak, kad se radi o procjeni vlastitog znanja o UI, većina se ocjenjuje srednjom ocjenom (3 od 5), što upućuje na osnovno razumijevanje, ali i ukazuje na prostor za dodatno obrazovanje.
Slika 1. Rezultati odgovora na pitanje Kako biste ocijenili svoje znanje o umjetnoj inteligenciji ?
Koliko često učenici koriste UI?
S jedne strane, dio učenika priznaje da UI koristi svakodnevno ili nekoliko puta tjedno, a s druge, značajan broj ispitanika izjavljuje da se s njom susreće tek povremeno – ili gotovo nikako. Razlike u upotrebi vjerojatno ovise o dostupnosti tehnologije, digitalnoj pismenosti, ali i interesu pojedinaca.
Od ChatGPT-a do „učitelja na zahtjev“
Na pitanje o prednostima korištenja UI, odgovori učenika otkrivaju mnogo više od suhoparne statistike.
Neki kažu da im UI „objašnjava bolje nego neki profesori“ dok drugi cijene brz pristup informacijama i mogućnost „učenja svojim tempom i stilom“. Evo nekoliko izjava učenika koje odražavaju širok raspon iskustava:
- „Mogu mu poslati sliku zadatka da mi ga riješi i objasni.“
- „ Koristim ga za izradu personaliziranih kartica.“
- „Npr. tipovi zadataka koji nisu objašnjeni na satu pa umjetna inteligencija riješi zadatak i objasni što se u zadatku događa i zašto se to događa.“
- „Brza provjera točnosti pri učenju.”
- „Pomaže kod pisanja eseja.”
S obzirom na to da dio učenika smatra kako im UI pomaže „bolje nego profesor”, ovo otvara važno pitanje uloge nastavnika u digitalnoj eri. Jesu li učitelji spremni na novu generaciju učenika koji očekuju personalizirane i brze odgovore?
Percepcija utjecaja UI na obrazovanje
Većina učenika smatra da UI ima pozitivan utjecaj na obrazovanje. AI se percipira kao alat koji štedi vrijeme i pojednostavljuje pristup informacijama, što je u dinamičnom školskom okruženju izuzetno važno.
No, nije sve tako ružičasto…
Potencijalne negativne strane UI
Učenici ne ignoriraju potencijalne opasnosti. Oslanjanje na tehnologiju, smanjenje kritičkog razmišljanja i pasivnost u učenju neki su od negativnih aspekata koje su učenici prepoznali. Zanimljivo je primijetiti da i oni učenici koji vjeruju da AI pozitivno utječe na razvoj njihovih kognitivnih funkcija istovremeno priznaju da bi prekomjerno korištenje moglo imati kontraefekt.
Iako su ti stavovi još u manjini, vrijedi ih ozbiljno razmotriti, posebno u svjetlu sve veće integracije alata UI u svakodnevnu nastavu.
Slika 2. Rezultati odgovora učenika na pitanje Smatrate li da korištenje UI može utjecati na razvoj vaših kognitivnih funkcija?
Zaključno: potencijal postoji, ali i odgovornost
Anketa pokazuje jasnu tendenciju optimizma prema umjetnoj inteligenciji, što potvrđuje i prvobitnu hipotezu. Većina učenika daje vrlo visoke ocjene utjecaju AI na obrazovanje – neki čak i 10/10.
No, tehnologija nikada nije neutralna, već njezin učinak ovisi o načinu na koji se njome koristimo. Da bi UI postala saveznik učenika, a ne zamjena za njihov trud, potrebno je promišljeno i odgovorno korištenje, uz kontinuirano obrazovanje i razvoj digitalne pismenosti. Ključno je kako će obrazovni sustav, nastavnici i sami učenici pristupiti ovom izazovu. Tehnologija ne određuje sama svoju svrhu – mi to činimo.