Dobra knjiga čuva mozak, a zmaj čuva planetu!
Piše: Viktorija Vuković
S ponosom objavljujemo da su naši mladi, talentirani i ambiciozni učenici ostvarili izvanredne rezultate na županijskoj smotri te se plasirali na državnu razinu smotre LiDraNo.
LiDraNo je smotra literarnoga, dramsko-scenskoga i novinarskoga stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj. Cilj smotre poticanje je i njegovanje jezičnog izražavanja, stvaralaštva i kreativnosti učenika, bilo da pišu priče i pjesme, izrađuju novinarske radove, glume u kazališnim skupinama ili stvaraju radijske emisije i igre. Naši učenici izvrsno su iskazali upravo takvu kreativnost koja ih je vodila i zagarantirala im plasman na državnoj razini.
U kategoriji novinarskog izraza istaknula se Karolina Điko iz 2. b razreda.
Ona se u svojem samostalnom novinarskom radu Dobra knjiga glavu čuva bavila temom (ne)čitanja kod mladih.
„Pisala sam o tzv. propadanju mozga i pojmu brain rot, koji je Oxfordov rječnik proglasio riječju godine (2024.). Istraživala sam koliko mladi danas čitaju i kako to utječe na njihov mozak i svakodnevni život. U anketi u kojoj je sudjelovalo 167 gimnazijalaca pokazalo se da mladi uistinu premalo čitaju“, objasnila je Karolina. Kako bi dodatno ojačala poruku, u članak je uključila i preporuke školskog knjižničara te bivše gimnazijalke Dore Galinec, koja na društvenim mrežama promiče kulturu čitanja među mladima.
Na pitanje kako se osjećala kada je saznala za plasman, Karolina ne skriva emocije: „Bila sam jako ponosna jer se sav trud isplatio. Smatram to krunom svog rada, ali i prilikom za daljnje učenje i poticanje drugih da prepoznaju važnost teme kojom sam se bavila.“
Rad na članku trajao je oko mjesec dana, a najviše vremena oduzela je upravo anketa – od izrade do analize rezultata. No, Karolini je najdraži dio bio upravo uvid u stvarne navike svojih vršnjaka: „Najzanimljivije mi je bilo analizirati podatke i vidjeti stvarnu sliku čitanja među mladima. Također, poseban je osjećaj kada držiš gotov rad u rukama i znaš da si ga samostalno izradila.“
Iako priznaje da nije očekivala ovakav uspjeh zbog velike konkurencije, Karolina ističe da joj je najveća podrška bila mentorica Lidija Novosel, kao i njezina osobna strast prema čitanju.
„LiDraNo mi puno znači jer već godinama sudjelujem na tom natjecanju. To je događaj kojem se uvijek veselim jer okuplja ljude sličnih interesa, donosi nova prijateljstva, znanja i iskustva“, rekla je na kraju.
Karolina ne planira stati – rado bi ponovno sudjelovala u sličnim projektima i svima mladima poručuje da se ne boje pokazati svoje ideje: „LiDraNo nudi mnogo mogućnosti – pišite, glumite, snimajte, stvarajte. Svako iskustvo se broji, a možda baš vaš rad potakne promjenu.“
Također, izuzetno smo ponosni na uspjeh u kategoriji radijske igre, gdje je naš tim briljirao. Glavni autor radioigre bio je Luka Kiš, a za tehničku stranu i snimanje pobrinuo se Marko Kovač. Oboje su učenici 4. d razreda. Ova kreativna i dojmljiva radiodrama rezultat je predanoga timskog rada, u koji je bilo uključeno više učenika različitih razreda. Posebno pohvaljujemo i izvrsne glasovne interpretacije koje su učenici ostvarili, među kojima se ističu Roko Klasić-Dolenec, Mika Friščić i drugi talentirani članovi glumačkoga ansambla. Njihove uvjerljive izvedbe dale su dodatnu snagu i emociju cijeloj radioigri, što je nedvojbeno doprinijelo uspjehu na natjecanju.
Za autora Luku Kiša ideja o stvaranju vlastite radioigre kuhala se godinama, još od sudjelovanja u snimanju radioigre Jesu li to moji prijatelji? autora Martina Barberića, koji mu je ostao velik uzor. Inspiraciju je pronašao u slici zmaja koja mu se pojavila krajem ljeta 2024. godine, a nakon mnogo razmišljanja i šetnji – taj zmaj postao je metafora za klimatske promjene. Tako je nastala radioigra Zmajske promjene, koja je spojila fantazijske elemente s aktualnim globalnim pitanjima.
Na pitanje kako se osjećao kad je saznao da ide na državnu razinu, Luka je odgovorio: „Skoro sam se srušio na mjestu od veselja i nevjerice. Blago rečeno, sljedećih sat vremena proveo sam dolazeći k sebi. Ovo mi je prvi veliki uspjeh na LiDraNu i zbog toga mi mnogo znači.“
Proces stvaranja bio je dug i iscrpan, od prvotne ideje, pisanja, pronalaska glumaca, snimanja, montaže i bezbroj preslušavanja: „Na svom računalu imam valjda oko dvadeset verzija radioigre. Sveukupno je tu bilo sigurno četrdeset do pedeset radnih sati, ako ne i više.“
Najzabavniji dio bio je, kako kaže, prvi kreativni nalet kada su likovi i radnja sami tekli dok je najzahtjevniji bio tehnički kraj procesa – usklađivanje zvukova i finalna montaža:
„Na kraju sam toliko puta preslušao radioigru da mi se sve počelo miješati. Tada sam perfekcionizam, blagoslov i(li) kletvu, što god da je, bacio kroz prozor i rekao: ‘Dosta je!’“
Na projektu su, uz Marka Kovača, sudjelovali i Dinko Blažek kao tehnička podrška te mnogi učenici koji su svojim glasovima udahnuli život likovima. Ipak, Luka posebno ističe profesoricu Lidiju Novosel:
„Profesorica Lidija bila je ta nit što sve drži skupa – od početne ideje do zadnje sekunde montaže. Bez nje, radioigra ne bi zaživjela.“
Na pitanje bi li opet sudjelovao u nečemu sličnom, Luka bez razmišljanja odgovara:
„Stoput i više. To je planina na koju se vrijedi penjati. I dobro da volim planinariti.“
Ovi uspjesi ne pripadaju samo Luki, Marku, glumačkoj ekipi i Karolini – pripadaju cijeloj školi koja diše umjetnost, kreativnost i zajedništvo. Svojim radom pokazali su da su glasovi mladih važni, da imaju što reći i to na dojmljiv, kreativan, gotovo profesionalan način.
Bilo da pišu članke koji pozivaju na čitanje ili stvaraju zvučne svjetove u kojima se suočavamo s globalnim problemima, naši su učenici dokazali da je njihova poruka snažna, originalna i dojmljiva. S ovakvom generacijom mladih stvaraoca, budućnost umjetnosti, medija i društvenog dijaloga doista izgleda obećavajuće, a dosadašnji uspjesi jasno ukazuju da je ovo tek uvod u nešto daleko veće.