Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, Mariju Jurić Zagorku i televizijskog novinara Roberta Knjaza imali su priliku upoznati učenici drugih razreda opće gimnazije koji pohađaju izbornu nastavu hrvatskoga jezika. Naime, oni su u subotu ujutro, 7. prosinca, sa svojim profesoricama R. Šutalo i G. Trnski vlakom krenuli prema Zagrebu.
Prvo odredište bila je Nacionalna i sveučilišna knjižnica, zgrada koju bi svi gimnazijalci kao budući studenti morali upoznati. To je najveći izvor knjižnih i digitalnih informacija za građane te ustanova od nacionalne i kulturne važnosti u kojoj se čuva oko 3 600 000 jedinica knjižnične građe. Gospođa Ana Ljubičić upoznala je učenike s poviješću knjižnice koja je stara više od četiristo godina i prošla je put od 1607. u današnjoj Gornjogradskoj gimnaziji do monumentalne staklene zgrade na deset katova od kojih su četiri u podzemlju. Učenici su saznali koje sve zbirke posjeduje knjižnica, kako tehnički funkcionira i koje usluge pruža svojim korisnicima.
Budući da je 2023. obilježena 150. obljetnica rođenja velike novinarke, aktivistice za ženska prava i književnice Marije Jurić Zagorke, i ove je godine upriličen susret s gospođom Dubravkom Vidović koja odjevena poput Zagorke na vrlo živopisan način u prvom licu predstavlja Zagorkin život i, često osporavan, rad. Gimnazijalcima je govorila o Zagorkinu bogatom i teškom životu koji je povezala s povijesnom i političkom situacijom u Hrvatskoj na kraju 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća.
Dok je Zagorka pripovijedala o zagrebačkoj povijesti, grupi se pridružio poznati televizijski novinar Robert Knjaz s molbom da učenici sudjeluju u najavi njegova serijala o hrani koji upravo snima. Knjazov simpatičan prijedlog odmah je prihvaćen i nakon nekoliko proba snimljena je najava za epizodu o pizzi. Serijal će se početi prikazivati početkom iduće godine.
Pizzom, fritulama i drugim poslasticama počastili su se i učenici i profesorice u slobodno vrijeme koje su proveli na ugodnom zimskom suncu u dobrom raspoloženju i blagdanskom ugođaju.
I povratak kući bio je ugodan jer su čak i Hrvatske željeznice bile brze: od Zagreba do Koprivnice vlak je vozio samo dva sata.