Oprostivši se od svojih roditelja, 23. listopada naša je šahovska ekipa (Jan, Emanuel, Ivano, Eva i Matej) zajedno s profesorima Rankom Gojkovićem i Igorom Fulirom uskočila u kombi na vožnju do Beča, na put do Bahreina, na put koji će pamtiti dovijeka!
Do Beča nas je vozio jedan i jedini Ozren koji je svojim pričama i šalama pridonio lakšem preživljavanju buđenja u četiri sata toga jutra. S Ozrenom smo se oprostili na bečkom aerodromu na kojem smo brzo našli put do našeg zrakoplova. Unatoč tome što nismo sjedili zajedno na letu, on je prošao sjajno! Na velikom aerodromu u Abu Dhabiju presjedali smo na let za Bahrein. Nismo se na njemu dugo zadržali, ali njegova veličina ostat će nam u sjećanju. Let do Bahreina prošao je jednako dobro.
U Bahreinu su nas na aerodromu dočekali i do našeg hotela dovezli vrijedni Bahreinci. U hotel smo stigli navečer, brzo se prijavili i smjestili u svoje prostrane sobe. Tu smo večer lijepo spavali!
Sljedeće jutro, 24. listopada, otišli smo na doručak. Hotelska hrana bila je previše začinjena i pripremljena onako kako mi Balkanci nismo naviknuti pa nam se zbog toga nije previše svidjela. Unatoč tome jeli smo je svaki dan, a neki su sa švedskoga stola i po triput uzimali pune tanjure svega i svačega. Taj smo dan navečer organiziranim prijevozom otišli na ceremoniju otvaranja gdje smo vidjeli učenike i profesore iz brojnih drugih država. Otvorenje na velikom bahreinskom stadionu trajalo je jedan sat i završilo velikim i sigurno skupim vatrometom.
Sljedećeg smo dana, 25. listopada, nakon doručka krenuli do mjesta održavanja natjecanja na prvi dan natjecanja. Vozili smo se tridesetak minuta jer se ono nije održalo u samom gradu Manami gdje smo bili smješteni u hotelu.
Nakon natjecanja vratili smo se u hotel na ručak i imali mnogo slobodnog vremena koje smo proveli kartajući i razgledavajući obližnji trgovački centar: velike trgovine s jeftinom i kvalitetnom odjećom te parfemima. U Bahreinu se vidi velika ljubav prema parfemima: na svakom uglu prodaju se parfemi. Ti ljudi očito vole dobro mirisati! Šokiralo nas je koliko je ljudi tamo zaposleno na poslu koji bi u Hrvatskoj obavljala jedna osoba. Na blagajni, naprimjer, jedna će osoba skenirati robu, druga ju pakirati u besplatne vrećice, a malo dalje uvijek će stajati barem jedan Bahreinac u uniformi. Za razliku od mnogih europskih gradova, na ulicama nema pijanaca ili beskućnika, zapravo, na ulicama nema apsolutno nikoga! U više od tjedan dana koliko smo tamo bili, nismo vidjeli više od deset pješaka! Sve se obavlja automobilima. Zapravo, taj trgovački centar koji smo često posjećivali, nema vanjskih ulaza, nego smo morali ulaziti kroz garažu.
Sljedeći smo dan, 26. listopada, proveli slično: doručak u hotelu, vožnja do natjecanja, natjecanje, vožnja natrag do hotela, ručak u hotelu, kartanje, šoping u trgovačkom centru i večera u hotelu.
Petog dana dobili smo priliku odmoriti se od natjecateljskog tempa i istražiti ljepote ove arapske zemlje. Prva destinacija bila je Nacionalni muzej Bahreina gdje smo pogledali povijesne izložbe i predmete iz svakodnevnog života pa tako stekli uvid u bogatu kulturnu baštinu Bahreina. Slijedio je posjet tržnici na kojoj smo istraživali štandove s lokalnim začinima, rukotvorinama i suvenirima upijajući atmosferu bahreinskog života.
Zatim smo posjetili ostatke stare tvrđave gdje smo imali priliku diviti se drevnoj arhitekturi i zamišljati kako je Bahrein izgledao u prošlim vremenima kao trgovačka luka. U večernjim satima sudjelovali smo na Noći nacija, posebnom događaju na kojem su se okupili svi sudionici Gimnazijade. Uz razmjenu bedževa, dresova i slatkiša (Lino Lade koje smo ponijeli sa sobom bile su tražena roba od Meksika i Brazila do Mađarske i Makedonije 😊) i upoznavanje novih prijatelja iz cijelog svijeta, večer je bila ispunjena međusobnim druženjem i pravim međunarodnim duhom.
U ponedjeljak, 28. listopada, ponovno smo se posvetili natjecanju. Nažalost, to nam je bio najlošiji dan na turniru jer rezultati nisu ispunili naša očekivanja. Eva koja se u prvim krugovima dobro držala i borila za visoke pozicije, također je doživjela pad forme, što ju je udaljilo od postolja. Unatoč tome, nastavili smo natjecanje ozbiljnim pristupom i u pozitivnom duhu te pokušali izvući najbolje iz preostalih mečeva.
U utorak je bio završni dan natjecanja. Dali smo sve od sebe u završnim partijama. Iako rezultati nisu u potpunosti ispunili naša očekivanja, nastup na Gimnazijadi donio nam je dragocjeno iskustvo i priliku za usavršavanje. Nakon završena natjecanja, ekipa se osjećala pomalo razočarano zbog izmaknutih prilika, ali je bila ponosna na svoje zalaganje i borbeni duh.
Sljedeći dan, 30. listopada, dobili smo zasluženi predah. Ekipa je odlučila jutro provesti opuštajući se na maloj pješčanoj plaži, uživajući u suncu i moru, što je bio idealan način za odmor nakon intenzivnog natjecanja. Kasnije tog dana sudjelovali smo na ceremoniji zatvaranja Gimnazijade i oprostili se od novih prijatelja te proslavili kraj ovog posebnog iskustva.
Zadnji dan boravka iskoristili smo za odmor i pripremu za dug put kući. U večernjim satima krenuli smo na let iz Bahreina prema Abu Dhabiju, potom iz Abu Dhabija u Beč i naposljetku stigli u Koprivnicu oko podneva na blagdan Svih svetih.
Za kraj, velika hvala našim sponzorima koji su nam omogućili da sudjelujemo na ovom velikom natjecanju, a to su Koprivničko-križevačka županija, Grad Koprivnica, Podravka i Belupo! Hvala!
Matej Zadro, 4. d i Eva Mihaljević, 4. f