U petak, 18. listopada 2024. godine, Geografska se grupa zaputila u glavni grad u pratnji profesorice Maček Treščec i profesora Treščeca. Do Zagreba smo putovali vlakom. Vožnja je bila malo duža od planiranoga jer nismo krenuli u predviđeno vrijeme. No, ipak smo stigli do glavnoga kolodvora, a onda smo od tamo laganim korakom krenuli prema dalje. Prvo smo posjetili VR kino KEK u kojemu smo mogli doživjeti čari virtualnoga svijeta. Gledali smo prvi hrvatski VR dokumentarac koji prati pleme Hadza, jedno od posljednjih plemena lovaca sakupljača, a kojega je snimio naš poznati putopisac Davor Rostuhar. Gledajući film, koji je popraćen odličnim pozadinskim zvučnim i vizualnim efektima, mogli smo se doista uživjeti u priču kao da se doista i nalazimo tamo negdje u prašumskom dijelu Tanzanije. Drugim riječima, teleportirali smo se na dalek, nama nepoznat dio svijeta, uopće ne mičući ni prstom, već samo pomoću današnje tehnologije. Nakon VR kina, zaputili smo se prema Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Tamo su nas ugodno dočekali profesor dr.sc. Mladen Maradin i studenti (među njima i bivša učenica naše Gimnazije i članica Geografske grupe Dunja Galinec) koji su nas proveli kroz zgradu Geografskoga odsjeka, ispričali njihovo iskustvo te potaknuli na daljnje učenje geografije; jer tko zna, možda će neki od nas danas-sutra odlučiti studirati Geografiju. Nakon toga, dobili smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili kako smo sami željeli, a to je uglavnom bilo na ručak. I posljednja aktivnost, šećer na kraju, bio je Muzej 80-ih. U muzeju smo mogli vidjeti klasičan primjer jednog zagrebačkog doma iz 80-ih godina prošloga stoljeća. Muzej na jedan interaktivan način presijeca prošlost i budućnost, prikazuje način života, baštinu zagrebačkog kraja, sjećanja i emocije. Osjećali smo se kao kod kuće, u zraku se osjećala ugodna i topla atmosfera te dobrodošlica. Muzej obiluje starim slikama, posterima, fotoalbumima, knjigama, časopisima, putovnicama… Vidjeli smo svašta, od starih telefona i radija, gramofona i gramofonskih ploča preko stare odjeće i pribora za jelo sve do starih igara i konzola. A vjerojatno najzanimljiviji dio bio je stari žuti Fićek. Zbilja smo uživali u razgledavanju načina života naših predaka. Mogli bismo to čak nazvati i nekakvim putovanjem kroz vrijeme jer su nam svima definitivno navrla sjećanja na naše bliske, posebno na bake i djedove. Time je naš posjet Zagrebu završio. Žurnim korakom, krenuli smo prema kolodvoru kako ne bismo zakasnili na vlak, a onda smo krenuli za našu lijepu Koprivnicu.
A evo i par dojmova sa terenske nastave:
„Terenska nastava u Zagreb bila je jako zabavna. Početak puta nije bio bajan, no mi na to ne možemo utjecati jer su hrvatske željeznice takve kakve jesu… VR kino bilo je pravi doživljaj, lako se uživiti, no vidi se da treba nekih nadogradnji u tom sistemu. Općenito putovanje Zagrebom pješice bilo je dobro isplanirano jer smo mogli vidjeti kako grad diše. Na Geografskom odsjeku PMF-a bilo je zanimljivo vidjeti da su studenti i profesor bili interesantni i zanimljivi. Bilo je dovoljno slobodnog vremena i stiglo se sve što se htjelo. Najbolji dio puta svakako je bio muzej 80-ih. Bilo je jako puno zanimljivih sitnica i interaktivnost je bila nešto što nisam očekivala od muzeja. Sve u svemu, terenska je bila iznad mojih očekivanja.“
Eva Banek 2.D
„Ovo mi je bio prvi izlet s geografskom grupom i ugodno me iznenadio. Od svih odredišta najdraže mi je bilo muzej 80-ih i žao mi je što nismo duže ostali tamo. Jako mi se svidjelo što je muzej skroz interaktivan i što kada si tamo, stvarno možeš živjeti u osamdesetima. VR Kino me malo razočaralo, ali posjet PMF-u je bio zanimljiv. Dočekali su nas profesor i studenti koji su nas proveli po odsjeku za Geografiju, ispričali nam malo o studiju i potaknuli nas da nastavimo učiti geografiju i na studiju. Izlet mi se sviđao i svakako ću ići i na buduće izlete geografske grupe.“
Katja Koščak 2.A
“Zabavljajući se tijekom terenske nastave u Zagrebu, puno sam toga naučila. Pomoću VR kina sam dobila bolji dojam na koji način ljudi žive u Tanzaniji, u prirodi, pomoću lova i bez tehnologije te na taj način bolje razumjela njihovu kulturu. Na PMF-u sam imala priliku vidjeti kako otprilike izgleda današnji studentski život te sve što profesori svojim polaznicima omogućavaju i nude. U muzeju 80-ih sam više upoznala tadašnju kulturu i način života, odnosno kada su se koristile kasete, stara računala, video igre, drugačiji način pakiranja hrane i slično.”
Amadea Filipović, 1.c
Terenska nastava u Zagrebu mi se jako svidjela zato što smo iz nje mogli puno naučiti i uz to bilo je jako zanimljivo. Najviše mi se svidio Muzej 80-tih zato što je napravljen jako zanimljivo i nije previše velik. Bilo mi je jako lijepo i sigurno bih htjela ići ponovno na tako neki izlet ako bude prilike.
Una Bebek, 1.c
U Zagrebu mi je bilo zabavno u VR kinu gdje smo kroz virtualnu stvarnost gledali i učili o ljudima iz Tanzanije. Bilo je zanimljivo i na PMF-u, ali najviše mi se svidjelo u Muzeju 80-ih gdje smo mogli vidjeti zanimljive stare predmete i kako se tada živjelo.
Laura Šifkorn, 1.c
Autorica članka: Mia Čadavec 2.A