Od 27. rujna do 4. listopada Erasmus tim GFG-a (učenici Ema Begić, Dinko Blažek, Korana Grgac i profesorice Marina Njerš i Martina Grgac) boravio je na mobilnosti u gradu Saint Pierre na otoku Reunion, u okviru Erasmus akreditacije i projekta pod nazivom „Learn, Respect, Share, Protect“ s ciljem provođenja zajedničkih aktivnosti učenja s partnerskim školama o klimatskim promjenama i zaštiti okoliša.
Reunion je prekomorski departman Francuske, daleki dio Europske unije koji se nalazi 700 kilometara istočno od Madagaskara, 200 kilometara jugozapadno od Mauricijusa i gotovo 10 000 kilometara jugoistočno od matičnog teritorija Francuske. Širok je 45 i dugačak 63 kilometra, ima oko 800 tisuća stanovnika koji su porijeklom iz Francuske, Indije, Kine, afričkih i arapskih država, a poznat je po prirodnim ljepotama i bioraznolikosti smještenoj na relativno malom tropskom otočnom prostoru. Službeni je jezik standardni francuski, no često se i u školi može čuti lokalna verzija tj. kreolski francuski jezik. Škole rade po jednakom obrazovnom programu kao i u Francuskoj.
Nakon slijetanja aviona u zračnu luku Roland Garros u glavnom gradu Saint Denis, gdje živi trećina stanovništva, otputovali smo autobusom i smjestili se u gradu Saint Pierre u kojem se nalazi naša škola-domaćin Collège Paul Hermann. Posjetili smo i školu Lycée Francois de Mahy te smo s vršnjacima srednjoškolcima i učenicima mlađima od nas učili i dijelili iskustva vezana za uzroke i posljedice klimatskih promjena, zaštitu okoliša i obnovljive izvore energije. Na otoku Reunion djeca od rane dobi uče o utjecaju ljudske aktivnosti na klimu, o ugroženim vrstama životinja i biljaka, osobito onima u Indijskom oceanu i tropskom kontinentalnom dijelu otoka. Mi smo sudjelovali u nastavi i održali prezentacije o Hrvatskoj, klimatskim promjenama i načinima zbrinjavanja otpada u RH, Podravini i Koprivnici. Pomogli smo u izradi i igranju igre znanja o koraljnom grebenu i posjetili botanički vrt, gdje smo naučili puno o očuvanju bioraznolikosti, tropskim biljkama, proizvodnji kave, čaja, vanilije te o otočnoj vrsti guštera koju pokušavaju sačuvati od izumiranja pred invazivnim vrstama.
Učenici su nam u svojoj školi, osim redovite nastave, pokazali i kako se bave pčelarstvom te kako zbrinjavaju otpad, a jedan razred krojača koje smo posjetili u njihovoj šivaćoj radionici posebno je bio zainteresiran za razgovor o tzv. „brzoj modi“ koja zagađuje okoliš, o kreativnom recikliranju tkanina i inovativnim održivim načinima proizvodnje trajne i kvalitetne odjeće.
Na obalnom dijelu saznali smo zanimljivosti o Indijskom oceanu, lagunama, atolima i strukturi obale na koju bitno utječe vulkanska aktivnost. Posjetili smo i utočište za morske kornjače i izložbeni edukativni prostor „Jardin des Tortues“ te vidjeli s kakvim se izazovima suočavaju znanstvenici koji brinu za kornjače koje pronađu ozlijeđene i ugrožene pa ih pokušavaju vratiti natrag u prirodno stanište. Uz zalazak sunca i oceanski horizont, vidjeli smo i „Le Souffleur“ – mjesto na kojem ocean zbog prolaska pod pritiskom kroz mali vulkanski tunel proizvodi pojavu sličnu gejziru.
Turizam je na Reunionu manje razvijen nego npr. na Mauricijusu, velikim dijelom zato što je otok vrlo udaljen i jer je kupanje u oceanu zbog opasnosti od morskih pasa dozvoljeno samo u lagunama, a vodenim sportovima poput surfanja možete se baviti isključivo na vlastitu odgovornost.
S lokalnim vodičem razgovarali smo o načinima na koje se stanovnici nose s erupcijama i tropskim ciklonima, koji su na Reunionu sve češća pojava. Gotovo svake godine na otoku se izlijeva magma i erupcije je teško predvidjeti dovoljno rano iako znanstvenici imaju postavljene uređaje koji su vrlo osjetljivi na podrhtavanje tla oko vulkana i manjih kratera. Pogodnost u slučaju ovog otoka jest to što erupcije nisu eksplozivne i u posljednje vrijeme nisu ozbiljno ugrozile veća naseljena mjesta i stanovnike, no veliki se financijski iznosi ulažu u obnovu cesta i ostatka infrastrukture koju unište lava ili naleti uragana. U interaktvinom muzeju La Cité du Volcan ponovili smo sve o čemu smo prije toga učili uživo na tzv. vulkanskom obilasku.
U unutrašnjosti Reuniona razgledali smo dijelove močvarnog područja i vidjeli plantaže šećerne trske, manga, ananasa, banana i kokosovih palmi, kao i egzotičnu uvalu Anse des Cascades. Posebno je bio zanimljiv predivan brdski dio s pogledom na prostranstva i vulkanske kratere, čiji najviši vrh, Piton des Neiges (3 069 m) u hladnijem periodu godine ima i malo snijega. S obzirom na jedinstvene karakteristike klime i reljefa, od 2010. godine gotovo polovica otoka proglašena je nacionalnim parkom.
U slobodno vrijeme stigli smo umočiti stopala u Indijski ocean, dodirnuti vulkansko kamenje i ostatke koralja na plaži, probati lokalnu hranu „rougail saucisse“, „bouchons“ i „samoussas“ i kokosovo mlijeko te posjetiti džamiju, hinduistički hram i crkvu Notre Dame des Laves. Na groblju u gradu Saint Paul vidjeli smo grob slavnog francuskog književnika Lecontea de Lislea, a turističkog vodiča iznenadili smo kad smo mu rekli da su prijašnje generacije učenika o dijelu opusa tog pjesnika učile i u hrvatskim školama. Na istom groblju mi smo pak ostali iznenađeni kad smo vidjeli često posjećivani grob poznatog gusara La Buse, za koji smo kasnije saznali da nije pravi, već je samo simboličan i tamo postavljen kao turistička atrakcija te podsjetnik stanovnicima da piratsko blago koje je navodno La Buse sakrio na Reunionu još nije pronađeno… Neplanirano smo također jednom lokalnom stanovniku pomogli gurati auto i pokazali hrvatsku spremnost da priskočimo u pomoć :).
Prije nego smo stigli na ovu mobilnost, nismo mogli ni zamisliti koliko ćemo novih informacija naučiti na ovakvom – za nas – neobičnom i egzotičnom mjestu. Izvrsne dojmove nisu mogli zasjeniti ni vrućina ni vlaga i visok UV indeks na koje nismo navikli (najniža zabilježena temperatura na Reunionu je 12, a najviša 35 °C, tijekom našeg boravka bilo je oko 28 °C), ni komarci protiv kojih smo se štitili posebnim tropskim repelentom. Jedinstvena prirodna ljepota i bioraznolikost te zanimljiva društvena struktura i miran suživot velikog broja vrlo različitih stanovnika nešto je što ćemo zauvijek pamtiti.
Kao što i naziv našeg projekta kaže – “Learn, Respect, Share, Protect” – učili smo i dijelili iskustva, s naglaskom na poštovanje prema drugim ljudima i njihovom načinu života. Svjesni smo da svi dijelimo slične izazove te da zajedno moramo čuvati i odgovorno koristiti resurse koje naš planet nudi.
Upoznali smo vesele i susretljive učenike i nastavnike, vidjeli raznovrsne krajolike, isprobali nove okuse, usvojili puno znanja o klimatskim promjenama koje danas utječu na svaki dio svijeta te nakon povratka kući možemo usporediti kako se na raznim mjestima ljudi nose s promjenom klimatskih uvjeta i rade na zaštiti okoliša.
Korana Grgac i Ema Begić