Stipendija Goethe – Instituta u Hohenwartu 2024.
Ovo smo ljeto, Veronika Horvat i ja, Karla Vitanović, tri tjedna provele u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg sudjelujući na tečaju njemačkog jezika. Stipendija koju smo dobile zahvaljujući partnerstvu naše škole s Goethe Institutom i inicijativi PASCH: Škole -partneri za budućnosti pružila nam je jedinstvenu priliku za učenje njemačkog jezika, ali i priliku da iz prve ruke upoznamo i zemlju u kojoj se on govori.
Zajedno s još 86 stipendista iz 20 različitih država svijeta, među kojima su bili još troje iz Hrvatske i šestero iz nama susjednih zemalja, bile smo smještene na divnoj lokaciji u blizini grada Pforzheima, na sjeveru Schwarzwalda. Sobe su bile udobne i čiste, baš kao i učionice te zajedničke prostorije u kojima smo provodili većinu vremena, a sam smještaj bio je okružen prelijepom prirodom što je uvelike doprinijelo ugodnoj atmosferi. Pijuckanje jutarnje kave ili čaja na terasi dok oko nas pjevaju razne vrste ptica bilo je izvrstan uvod u dan ispunjen prvo nastavom, a onda i raznovrsnim aktivnostima po našem izboru. Mogli smo se uključiti na mnoštvo različitih kreativnih radionica, prisustvovati filmskim večerima, igrati društvene igre, sudjelovati u bingu… Za one malo raspjevanije tu su bile karaoke, a oni koji su zainteresirani za sportske aktivnosti mogli su odabrati planinarenje zelenim krajolikom okolice, razne sportove i jogu. Ukratko, bilo je tu ponešto za svakoga!
Voditelji koji su bili s nama bili su izrazito susretljivi i uvijek bi nam pomogli kada bismo imali kakav problem. Zahvaljujući njima sve je teklo glatko tijekom cijela tri tjedna u Njemačkoj, a mi smo uvijek bili obavješteni o svemu što se planiralo. Posebno se dalo primijetiti da su se uvijek trudili održati prijateljsku atmosferu u kampu. I izvan vremena koje smo proveli na skupnim aktivnostima i zajedničkim igrama, brinuli su se ne samo o našim potrebama nego i osjećajima. Često su nas podsjećali da im se uvijek možemo obratiti ne samo ako nam nedostaje ručnik ili ako nismo zadovoljni ručkom, već i ako se osjećamo loše ili nam nedostaje dom što je stvorilo sigurnu i toplu atmosferu.
Jasno, nismo cijelo vrijeme proveli na prostoru hotela u kom smo bili smješteni. Prvi smo tjedan posjetili grad Heidelberg gdje smo obišli istoimeni dvorac. Sredinom boravka u kampu razgledali smo Mercedes-Benz muzej u Stuttgartu, a posljednji tjedan bio je rezerviran za posjet Sveučilištu primijenjenih znanosti u Pforzheimu gdje smo dobili korisne informacije o studiranju i životu u Njemačkoj. U svakom smo gradu dobili i ponešto slobodnog vremena, dovoljno da dodatno obiđemo trgovine, suvenirnice, knjižare te sve ono drugo što nas je zanimalo. Ti su izleti bili dobro organizirani te su obuhvatili različite teme tako da nije bilo dosadno, a i mnogo smo toga naučili o njemačkoj povijesti i kulturi.
Usto, imali smo priliku polagati ispite za pojedine certifikate Goethe-Instituta. Unatoč nervozi, sve smo ispite riješile bez problema zahvaljujući odlično organiziranim pripremama i, naravno, vlastitom znanju. Međusobno smo se bodrili i bezuvjetno podržavali jedni druge dok smo se pripremali i zajednički rješavali sve nedoumice. Svi smo štogod naučili jedni od drugih bez obzira na to tko je bio na kojoj razini. Osim toga, jednoj je od nas to i dodatna motivacija za nastavak učenja na putu da jednog dana ostvari svoje snove i postane učiteljica njemačkog.
Naravno, najbitniji dio ovog iskustva bili su ljudi. Od drugih stipendista pa do voditelja i učitelja, sigurne smo da su nova poznanstva i vrijeme koje smo provele s njima ono što će s nama ostati najduže i ono čega ćemo se najradije prisjećati. S novim prijateljima koje smo tijekom stipendije stekle čujemo se još uvijek svaki dan i nakon što smo se svi vratili kući, željno iščekujući ponovni susret.
Od srca zahvaljujemo prof. Nevenu Kekezu i prof. Lidiji Šalamon što su nam omogućili ovo nezaboravno i prekrasno iskustvo, kojeg ćemo se uvijek sjećati s osmijehom na licu.
Veronika Horvat, Karla Vitanović