Dan prvi – Dolazak
U poslijepodnevnim satima nedjelje 11.2.2024. petero nastavnika naše škole krenulo je iz dvorišta gimnazije na posljednju mobilnost Erasmus+ projekta „I learn better with different learning methods“.
Profesorice Dariju Kivač i Katarinu Horvat te profesore Marka Vargovića, Ivan Piskača i Marka Horvata školskim kombijem je do Zračne luke Franjo Tuđman pouzdano i sigurno prebacio naš vozač Ozren.
Konačno odredište putovanja bio je grad Puck na sjeveru Poljske. Da bi stigli do njega trebala su nam dva leta zrakoplovom: najprije do poljske prijestolnice Varšave, a zatim iz Varšave do Gdanjska, velike baltičke luke. Budući da smo u Gdanjsk sletjeli iza ponoći, prenoćili smo u hotelu u blizini zračne luke i ujutro pričekali da po nas školskim autobusom stignu naši domaćini predvođenim ljubaznom pripravnicom Paulinom koja je imala zadatak provesti u djelo sve planirane aktivnosti za nas na ovoj mobilnosti.
Nakon još malo vožnje i skupljanja ostalih sudionika u projektu, kolega iz Španjolske i Turske, stigli smo u školu Liceum Akademickie i Technikum Informatyczne im. Macieja Płażyńskiego w Pucku.
Poslije tradicionalnog poljskog dočeka domaćim kruhom njihovi učenici prezentacijama i videozapisom su nas upoznali s poviješću, uspjesima i projektima škole, a zatim i proveli samom školom. Radi se o privatnoj katoličkoj školi s dva obrazovna programa od kojih je prvi sličan našem gimnazijskom a drugi tehničaru za računalstvo. U poprilično skučenim prostornim uvjetima na dvije lokacije nalaze se specijalizirane informatičke učionice s računalima čije konfiguracije uvelike nadmašuju one koje ćete tipično vidjeti u hrvatskim školama. U učionici se ističu dva posebna računala za kojima sjede oni učenici koji se najviše iskažu na nastavi. Za one željne tehničkih detalja: u njihovom se kućištu nalazi procesor Core i9-11900K u kombinaciji s grafičkom karticom Nvidia RTX3080. Škola ima i teretanu za nastavu tjelesnog, glazbenu sobu, prostor za odmor i učenje s kaučima te čajnu kuhinju za učenike.
Nakon tih uvodnih aktivnosti prvog dana otišli smo u smještaj, a zatim prošetali Puckom – gradom od desetak tisuća stanovnika smještenom na obali Baltika. Prvog dana njegove su šetnice uz obalu bile obavijene gustom maglom pa smo jedva vidjeli more.
Dan drugi – „To Hel and back“
Sljedećeg dana hladni je sjeverni vjetar rastjerao maglu i otkrio pogled s obale prema poluotoku zanimljivog naziva Hel, a mi smo vlakom krenuli na izlet prema istoimenom gradu koji se nalazi na njegovome samom kraju. Poluotok je vrlo izduženog oblika – dug je 35 kilometara, a širok od svega 100 metara na svom najužem dijelu pa do 3 kilometra na najširem. Ljubazni Przemysław, naš vodič na ovom izletu (inače profesor povijesti), objasnio nam je da je poluotok zbog svog geografskog položaja u prošlosti bio korišten kao strateški obrambeni štit za najveću poljsku luku Gdanjsk, pa su na njemu prije i tijekom Drugog svjetskog rata izgrađene brojne vojne utvrde i bunkeri. Tijekom Hladnog rata te su utvrde još nadograđene, a cijeli je poluotok bio „posebno vojno područje“ i strogo je kontroliran svaki ulazak na njega. Danas su svi ti vojni objekti napušteni i po njima se penju i fotografiraju znatiželjni posjetitelji poput nas. Sam grad Hel veliko je ribarsko središte, pa smo u jednom od njegovih restorana ručali riblje specijalitete.
Dan treći – Zakochaj się w Pucku
U srijedu nam je na programu bilo sudjelovanje u projektnoj nastavi u školi. Pred zgradom nam je dobrodošlicu priredio njihov četveronožni kućni ljubimac, ali ne onakav kakvog biste prvo zamislili čitajući ovaj tekst. Naime, radi se o robotu! U učionici su nam učenici pod mentorstvom svoje profesorice engleskog jezika pripremili predavanja i kvizove o Poljskoj, gradu Pucku i okolici.
Grad Puck nalazi se u poljskom dijelu povijesne pokrajine Pomeranije (njezin drugi dio je njemački), točnije u njezinoj regiji Kašubija. Jedna od osobina te regije njezina je dvojezičnost. Naime, u prošlosti to nije bio dio Poljske i stanovnici su govorili drugim jezikom. U današnje vrijeme, iako su veoma ponosni na svoju kulturu i običaje, mladi se zapravo više ne služe kašupskim jezikom u svakodnevnoj komunikaciji, pa mnogi izražavaju zabrinutost za njegov opstanak. Učenici su nam snimljenim videom pokazali kako se priprema tradicionalna kašupska torta te nam je donijeli na kušanje. Nakon klasičnog kviza u obliku pitalica, spajalica pojmova i slagalice zemljovida Poljske, uslijedila je provjera prepoznavanja ostalih tradicionalnih poljskih i kašupskih jela. Provjera je bila u obliku pogađanja jela nakon slijepog kušanja, a jela koja smo kušali pripremili su sami učenici. Zaista izvrsna ideja u koju je uloženo mnogo truda!
Nakon toga uslijedio je izvanučionički dio projektne nastave – učenici su nas proveli Puckom i poput turističkih vodiča ispričali nam sve o znamenitostima svog grada. Zasjalo je i sunce, pa smo uživali u ugodnoj šetnji i posjetili park kašupske kulture, crkvu svetog Petra i Pavla, prošetali se središnjim gradskim trgom, šetnicom uz more i molom. Na šetnici se nalaze spomenici dvama velikanima tog područja, generalima Josefu Halleru i Mariuszu Zaruskom. Spomenik Josefu Haller nalazi se na mjestu gdje se 10. veljače 1920. odvilo povijesno poljsko „Vjenčanje s morem“ – ceremonija koja je označila povratak poljske neovisnosti nakon Prvog svjetskog rata. Taj se dan u Pucku posebno svečano obilježava, pa je oko spomenika bilo poslagano mnoštvo vijenaca s nedavne proslave obljetnice.
Mariusz Zaruski je jedna vrlo svestrana ličnost, jer je osim vojne karijere izgradio i umjetničku (bio je fotograf, slikar, pjesnik i pisac), a uz sve to bavio se i planinarenjem, speleologijom, skijanjem i jedrenjem te obrazovanjem u području spašavanja na moru i planinama. Smatraju ga najzaslužnijim za razvoj jedrenja i pomorskog obrazovanja u Poljskoj.
Završni dio obilaska Pucka bilo je u jednom od mnoštva restorana na trgu gdje smo kušali tradicionalno poljsko jelo pierogi. Radi se jastučićima tjestenine punjeni mesom, lukom, sirom i povrćem u slanoj varijanti ili voćem u slatkoj.
Dan četvrti – Wladyslawowo, slavni Grunwald i zajednička večera
U četvrtak smo ponovno bili na putu jer smo školskim autobusom krenuli na izlet u obližnji grad Wladyslawowo, gdje smo se popeli na vidikovac tornja velike građevine Dom Rybaka u centru mjesta. Nažalost, vrijeme je ponovno bilo oblačno i maglovito pa pogled s vidikovca nije sezao daleko.
Nakon toga došli smo do luke i prošetali njezinim dugačkim lukobranom čiji su zidovi ukrašeni umjetničkim muralima. Murali kronološki prikazuju događaje i ličnosti iz poljske povijesti te svakodnevni život seljaka i radnika iz tog doba.
Druga postaja izleta bila je najsjevernija točka Poljske, plaža ispod klifa Jastrzerbia Góra. Vozeći se prema njoj promatrali smo izmjenjivanje krajolika guste crnogorične šume pomiješane s bijelim stablima breze te zelenih polja na kojima se uvis dižu brojne vjetrenjače.
Nakon povratka u Puck profesor Przemysław i njegovi učenici održali su nam predavanje o Bitki kod Grunwalda koju Poljaci smatraju svojom najvećom vojnom pobjedom u povijesti. Saznali smo što je dovelo do tog sukoba između Poljaka i Litvanaca s jedne strane te njemačkog reda Teutonaca s druge, koji je kulminirao i završio jednom od najvećih srednjovjekovnih bitaka. Tog 15. srpnja 1410. godine ujedinjena poljsko-litvanska vojska gotovo u potpunosti je uništila dotad nadmoćne Teutonce. Nakon predavanja domaćini su nam podijelili isprintane turističke vodiče za obilazak grada Gdanjska. Naime, to je bio dio njihovih projektnih aktivnosti kojeg su proveli u obliku natjecanja – najbolje ocijenjen vodič odabran je za podjelu svim gostima.
S obzirom da je temperatura zraka porasla na ugodnih desetak stupnjeva celzijusa, slobodno vrijeme nakon predavanja neki od nas su iskoristili za kupanje u Baltičkom moru. Zatim smo krenuli na našu posljednju aktivnost u Pucku – svečanu večeru s podjelom certifikata za sudjelovanje na mobilnosti.
Dan peti – Trojmiasto
Nakon doručka spakirali smo stvari i posljednji put krenuli prema školi gdje nas je čekao školski autobus. Uslijedila je vožnja prema Gdanjsku. Za taj grad i veliku luku čuli smo svi, ali manje je poznato da se zapravo radi o aglomeraciji koju čine tri grada s tri luke (poljski Trojmiasto, engleski Tricity): Gdynia, Sopot i Gdanjsk. Kroz Gdyniu smo samo prošli jer su nam domaćini ispričali kako tu nema ničega posebno privlačnoga za turiste. Naime, Gdynia je na neki način predgrađe Sopota i Gdanjska s velikim stambenim četvrtima iz kojih većina stanovnika odlazi na posao u druga dva grada.
Tako da nam je prva postaja bila Sopot, točnije mol dug 512 metara, što ga čini najdužim drvenim molom u Europi. Nakon šetnje molom produžili smo prema centru grada i divili se građevinama. Posebno su nas se dojmili luksuzni hoteli na obali, crkva sv. Jurja i „Iskrivljena kuća“ (poljski Krzywy Domek).
Posljednja postaja našeg putovanja u Poljsku bio je Gdanjsk. Proveli smo čitav dan u razgledavanju njegove stare gradske jezgre i šetnji uz rijeku Motlavu koja vijuga gradom pa su preko nje izgrađeni brojni mostovi. Od velike pomoći i koristi bio nam je vodič gradom Gdanjskom koji smo dobili prethodni dan. Gdanjsk je prepun zaista impozantnih građevina, a posebno se ističu: građevina nazvana Ždral (poljski Żuraw) koja je nekad služila za utovar na brodove u riječnoj luci, a danas je jedan od simbola Gdanjska, Zlatna vrata (poljski Złota Brama) kao ulaz u najpoznatiju gradsku ulicu nazvanu Duga ulica, zgrada gradske vijećnice Ratusz s visokim tornjem i velikim satom, crkva svete Katarine i bazilika svete Marije. Bazilika je zaista monumentalna i svojim unutarnjim volumenom od oko 190 000 metara kubnih spada među tri najveće svjetske zidane crkve. Na njezinom se zvoniku nalazi vidikovac s kojeg puca najbolji pogled na grad i okolicu, pa su se neki od nas odlučili popeti na njega preko točno 405 stepenica.
Prošetali smo i poznatom ulicom Mariacka koju nazivaju i „jantarnom ulicom“ zbog brojnih štandova s nakitom od jantara. Obalno područje Baltičkog mora bogato je nalazištima jantara, a u Gdanjsk je od davnina najveće središte za njegovu obradu.
Uslijedio je oproštaj s domaćinima i sudionicima na projektu iz Španjolske i Turske, uz zahvale i napomene kako smo otvoreni za daljnje suradnje na budućima Erasmus projektima.
Zatim smo prema preporuci domaćina u vlastitom aranžmanu posjetili Muzej Drugog svjetskog rata. Radi se o modernom multimedijskom muzeju otvorenom 2008. godine, čija se nakošena staklena zgrada nalazi uz rijeku. U toj se staklenoj zgradi zapravo nalaze knjižnica, kafići i suvenirnice, a čitavih 23 tisuće metara kvadratnih samog muzeja ukopano je 15-ak metara ispod zemlje.
Dan smo završili večerom u jednom od brojnih restorana na šetnici uz rijeku i putovanjem javnim prijevozom do hotela u blizini zračne luke.
Dan šesti – povratak u Hrvatsku
Povratak kući odvio se na potpuno isti način kao i dolazak, ali naravno obrnutim redoslijedom: dva leta zrakoplovom, pa prijevoz školskim kombijem iz zagrebačke zračne luke do Koprivnice.
Vratili smo se puni pozitivnih dojmova o mjestima koje smo vidjeli i upoznali zahvaljujući sudjelovanju u ovom projektu, a najvjerojatnije to nikad ne bi ostvarili nekakvim privatnim putovanjem.
Također, na ovoj mobilnosti, ali i ostalim aktivnosti u sklopu ovog projekta imali smo prilike vidjeti i isprobati mnoge zanimljive ideje i različite metode poučavanja koje ćemo zasigurno primijeniti u svojoj nastavi.