U subotu, 3. veljače 2024. godine, članovi Erasmus+ grupe “CLC – Creative Learning Club” Martin Majerus, Simon Sović, Vedran Lovrić, Lara Vuković, Sven Džendžo, Nika Zemljak, Nadja Jandrašec, Nives Novak, Marko Franjo, Izabela Lugarov i Ana-Marija De Conti u pratnji profesorica Martine Grgac i Marine Njerš krenuli su na jednotjednu mobilnost u španjolski grad, Salamancu.
Sudjelovanje u projektu “Legacy and Innovation: Generational Bridges in the Erasmus Experience”, u suradnji sa školom Colegio Montessori Salamanca, svima je bilo novo iskustvo i veselili smo se upoznati učenike koje smo prethodno vidjeli samo tijekom videopoziva.
Već uzbuđeni stigli smo u Zračnu luku Franjo Tuđman, u Zagrebu. Letovi do Münchena i Madrida bili su ugodni i nisu trajali dugo, a ljubazne stjuardese iznenadile su nas kad su nam dopustile da uzmemo više promotivnih čokoladica aviokompanije nego što su uzeli ostali putnici. Članovima tima koji su prvi put putovali avionom let je bio doživljaj koji će posebno pamtiti.
Nakon kasnog dolaska u Madrid prenoćili smo u hotelu te smo sljedeći dan razgledavali grad, a navečer se autobusom zaputili u Salamancu, u pokrajinu Castilla y Leon gdje su nas dočekali domaćini s obiteljima. Tamo smo proveli vrijeme od ponedjeljka do petka, sudjelovali smo u nastavi partnerske škole Colegio Montessori Salamanca i učili o njihovom načinu rada i ocjenjivanja te iskusili kako je biti tinejdžer u školi i u obitelji u tom španjolskom gradu. Školu, u kojoj smo gostovali, pohađaju djeca od 0 do 18 godina, možemo reći – od jaslica do mature. Nakon sudjelovanja u nastavi prijepodne i rada na prezentacijama čija je tema bila suradnja generacija, poslijepodne smo razgledavali i upoznavali grad „escape room” zadatcima uz učenike domaćine. Salamanca je poznata kao sveučilišni grad u kojem studiraju studenti iz cijele Španjolske, a ima i velik broj školskih i studentskih razmjena u okviru Erasmusa. Posjetili smo farmu bikova koji su uzgajani za tradicionalne borbe i sudjelovanje u svečanostima te smo naučili sve o izazovima posla koji je nekoliko generacija uzgajivača gradilo, a ova posljednja trudi se održati ga profitabilnim nakon zabrane koja je 2010. godine prekinula dugogodišnju tradiciju koride.
O poduzetništvu i nasljedstvu više generacija puno smo saznali i u svjetski poznatoj tvornici „Beher”, u kojoj smo vidjeli sve faze proizvodnje poznatih proizvoda od cijenjene crne iberijske svinje te smo imali priliku isprobati njihove proizvode. Iznenadila nas je informacija da od rođenja praščića do završnog mesnog proizvoda trebaju proći četiri godine ulaganja u zahtjevnu prehranu žirom i razne postupke proizvodnje. Također, posjetili smo i obrt izrade tradicionalnog nakita čija nam je vlasnica objasnila porijeklo povijesnih gumba „el botón charro”, simbola Salamance, a za koje njezini stanovnici vjeruju da ih štite od nesreće. Pokazala nam je svoju bogatu zbirku nošnji i ispričala mnoge zanimljivosti o životu mladih u prošlosti.
No, kako ne biste mislili da smo samo jeli i razgledavali grad, naš glavni zadatak bio je napraviti prezentaciju o Hrvatskoj, Podravini i Koprivnici, predstaviti našu školu i razne aspekte života te razlike i sličnosti u životu današnjih i prijašnjih generacija. Također, naučili smo nešto novo na svakom koraku, prisustvovali smo i s domaćinima radili na njihovim satima Engleskog jezika, Vjeronauka, Geografije, Povijesti i Matematike, kao i kulture, te smo iz prve ruke iskusili kako njihov obrazovni sustav funkcionira. Puni novih doživljaja i nezaboravnih iskustava u subotu ujutro oprostili smo se od svojih domaćina i njihovih obitelji. Jedva ih čekamo ugostiti u ožujku i pokazati im kako generacije surađuju na poboljšanju društva u našoj zemlji, gradu i školi.
Autorice članka: Izabela Lugarov (3. c) i Ana-Marija De Conti (3. c)