Izvor naslovne fotografije: https://galoviceva-jesen.eu/kristian-novak-dobitnik-nagrade-fran-galovic/ Autor fotografije: drava.info
Učenici Gimnazije „Fran Galović“ Koprivnica u sklopu Mjeseca hrvatske knjige prisustvovali su radionici kreativnog pisanja koju je vodio Kristian Novak, hrvatski pisac, jezikoslovac i sveučilišni profesor.
Godine 2005. objavljuje roman Obješeni, a 2013. roman Črna mati zemla, koji osvaja T-portalovu nagradu za roman godine. Istu nagradu, kao i Nagradu Gjalski, Nagradu Fran Galović i dvije nagrade BOOKtiga donio mu je Ciganin, ali najljepši. Romani Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši prevedeni su na niz stranih jezika te adaptirani u kazališne hitove. Ove godine izdao je svoj četvrti roman Slučaj vlastite pogibelji. (izvor: Ocean more)
Učenici su na radionici kreativnog pisanja naučili kako od svojih spisateljskih sposobnosti napraviti kreacije vrijedne čitanja. Nakon predavanja, Darija Janić i Luka Kiš, polaznici fakultativne nastave Medijske kulture, intervjuirali su spisatelja te saznali nove zanimljivosti, kako o njemu, tako i o procesu pisanja.
Intervju s Kristianom Novakom
⁃ Kakvu glazbu volite slušati?
Kada pišem, to je u pravilu filmska glazba. Ona kod ljudi često „podeblja” neku emociju. Na primjer, ako pišeš napetu scenu, slušat ćeš napetu muziku. Bitno je da glazba nema tekst. U slobodno vrijeme, kada ne pišem, u fazi sam Lil Peep. Za svaki svoj roman imam jedan soundtrack koji mi pomaže u pisanju.
⁃ Zašto ste se odlučili na suradnju s našom školom i općenito za rad s djecom i mladima?
Zato što su me zvali. Sličnu radionicu imao sam s koprivničkim gimnazijalcima prije šest godina. Kad me ljudi pozovu, volim doći. Mislim da to ima smisla.
⁃ Mislite li da nas nadahnjujete s takvim suradnjama?
Nadam se da nadahnjujem i k tome da vas previše ne izmaltretiram. Nadahnuće generalno dolazi iz čovjeka. To što ja mogu napraviti je podebljati vaše nadahnuće ili ga stišati. Nadam se da djelujem kao pozitivan faktor.
⁃ Što Vas je potaknulo na samu ideju da uopće počnete pisati?
Smišljao sam priče još kad sam bio klinac. Smišljao sam nastavke filmova (jedan od njih bio je Povratak u budućnost). Iako, u osnovnoj sam školi imao dosta loše ocjene iz sastavaka pa me tada ništa nije poticalo na pisanje. Tek me u srednjoj školi profesor hrvatskoga jezika oblikovao. On je bio moj prvi urednik. Na fakultetu sam napisao svoj prvi roman koji je toliko loš da ga ni moja mama nije pročitala, ali mora se od nekuda započeti.
⁃ Jeste li ikada mislili da ćete se proslaviti s romanima?
Nisam siguran da možemo govoriti o slavi. U Hrvatskoj ima 100 Tik Tokera koji su slavniji od hrvatskog pisca. Pišem više za uži krug koji to čita, a još ih ima. Da mi je netko rekao prije 10 godina da ću biti ovdje gdje jesam, mislio bih da je lud, ali to me danas čini sretnim.
⁃ Kako ste došli na ideju pisanja na kajkavskom narječju? Jeste li imali predrasude da će Vaša djela biti manje čitana zbog toga?
Na ideju nije bilo teško doći jer mi je bilo nemoguće pisati o Međimurcima koji govore standardnim hrvatskim jezikom. Ne bi mi bili uvjerljivi. Naravno da je postojala mogućnost da te knjige nitko neće čitati, ali mi je stav bio „Okej, nećeš čitat – ne moraš!”. Ako je priča dovoljno potresna i zanimljiva, čitat će je ljudi i izvan kajkavskog područja.
⁃ U nekim svojim djelima imate morbidne događaje. Jesu li inspirirani stvarnošću ili su plod mašte?
Uvijek je inspirirano stvarnošću. Zamuljam to i sakrijem stvarne likove iz života u knjizi. Inspiraciju dobijem čitajući novine i promatrajući okolinu. Često je morbidno, da, ali zato sam obećao ženi i punici da ću napisati romantičnu komediju, ali pitanje je kad će se to ostvariti.
⁃ Što Vam je najteže u pisanju?
Sve, prve tri godine. Najteže je napisati prvu verziju romana, ali prazan papir uvijek je najgori neprijatelj.
⁃ Vidite li koje Vaše djelo na popisu za lektire?
Ne. Bila je jedna, ali su ultra-konzervativne udruge 2016. godine inzistirale na tome da se izbace neka djela s popisa, pa tako i moja Črna mati zemla. Smatrali su da djelo potiče ranu seksualizaciju djece iako je knjiga bila preporučena za 4. razred srednje škole.
⁃ Je li Vas pogađalo izbacivanje Vašeg djela s popisa lektira kao autora?
Ne kao autora, već kao oca u tom trenutku. Pročitao sam svakakve stvari o sebi od određenog djela javnosti. To je utjecalo i na moj osobni život.
⁃ Mislite li da će ljudi ostati konzervativni ili da će se situacija promijeniti?
Mislim da dokle god imamo ljude koji sude knjige, koje nisu pročitali, u Saboru i političkoj sceni – NE.
⁃ Na temelju Vaše knjige stvorena je predstava. Možete li nam to približiti?
Čak tri predstave. U proces se generalno ne miješam i prepuštam to ljudima iz kazališta. U romanu si puno slobodniji za razliku od predstave. Zadovoljan sam. Veliki je užitak slušati svoju rečenicu kako je izgovara neki od glumaca koje sam gledao na televiziji. U najgorem slučaju, ako naprave lošu predstavu, oni su krivi. Ako bude sve dobro, to je zato što je roman dobro napisan.
⁃ Što biste preporučili mladima koji žele postati pisci?
Puno čitati i svaki dan bar pola sata od praznog papira činiti puni papir.
⁃ Imate li lijep rukopis? Pisanje ručno ili digitalno?
Imam grozan rukopis kao pisac. Moja majka mi je govorila da nikada neću završiti nikakvu školu zbog toga, a sada sam doktor znanosti. Loše izgleda kada pišem ručno – zato to ne prakticiram jer poslije ne bih znao pročitati što piše. Ponekad pišem šablone za priču na ploči i to mi kasnije pomaže u pisanju priče na laptopu.
⁃ Od kuda inspiracija?
Meni ne fali inspiracije jer je uvijek ima. Fali mi vremena. Okolina, obitelj i prijatelji su mi najveća inspiracija.
⁃ Mislite li da je pisac stvoren ili rođen? Može li se živjeti od toga?
Pisati može svatko, samo treba uložiti puno energije u to. Ne može se pisati jedan dan u tjednu, nego moraš imati neku konstantu. Od pisanja se može živjeti jer romane koje napišeš možeš predložiti kazalištu ili stvoriti film. Postoje načini kako se može zaraditi od pisanja riječi, samo se moraš pripremiti da to ne ide preko noći.
⁃ Zašto ste odustali od pravnog fakulteta?
Brzo sam primijetio da pravo nije za mene jer sam položio sve ispite koje nemaju veze s pravom, a kada sam počeo učiti rimsko pravo, vidjelo se da to nije moj poziv.