Učenici su tijekom trajanja Erasmus+ Fit4Thought projekta imali prilike sudjelovati na multidisciplinarnim predavanjima vezanim uz mentalno zdravlje. Detaljnije su psihoeducirani o poremećajima hranjenja, a dotakli smo se i teme ovisnosti.
Našu školu su tijekom trajanja projekta posjetile psihologinja Maja Blažek, mag.psyh., doktorica prim. dr. sc. Davorka Gazdek, dr. med., spec. javnog zdravstva i psihijatrica Vanja Raste Sabol dr. med. spec. psihijatrije, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije te s učenicima razgovarale o ovim važnim temama.
Što se tiče teme ovisnosti, učenici su od doktorice prim. dr. sc. Davorke Gazdek saznali kako je u Zavodu za javno zdravstvo Koprivničko – križevačke županije moguće besplatno testiranje na sve vrste registriranih droga. Osobe se mogu javiti bez uputnice, a oni koji imaju problema s prekomjernim pijenjem alkohola dobit će pomoć putem Savjetovališta za mlade (od 14 do 21 godine) i Savjetovališta za odrasle (stariji od 21 godine). Učenike je iznenadio podatak da ovisnost o psihoaktivnim drogama često počinje uživanjem cigareta i alkohola.
Kroz predavanja psihologinje Maje Blažek i psihijatrice Vanje Raste Sabol učenici su saznali kako postoji više različitih poremećaja u prehrani, a najpoznatiji su anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje.
Kod anoreksije je slika o vlastitom tijelu potpuno iskrivljena. Osoba je svjesna da je ispodprosječne težine, ali se „osjeća debelo“ ili smatra jedan dio svog tijela izrazito debelim, npr. trbuh, bokovi, noge i sl. Anoreksija se može javiti u dva oblika. Restriktivni tip podrazumijeva gubitak tjelesne težine prvenstveno pomoću dijete koja je često praćena intenzivnim vježbanjem. Purgativni tip anoreksije obilježen je dijetama uz povremena prejedanja te izbacivanja hrane povraćanjem, laksativima ili diureticima. Treba naglasiti kako većina oboljelih od poremećaja hranjenja nije ekstremno mršava kako to mediji često prikazuju. Karakterističan sklop misli i ponašanja vezan za anoreksiju razvije se mnogo prije nego dođe do pretjerane mršavosti, a neki oboljeli se uspiju izliječiti prije nego što dođe do tako teškog tjelesnog stanja.
Bulimija podrazumijeva ponavljajuće epizode prejedanja i kasnija ponavljajuća neprikladna kompenzacijska ponašanja (tzv. „čišćenja“) s ciljem sprječavanja dobivanja na težini (samoizazvano povraćanje, zloupotreba laksativa, diuretika ili drugih lijekova, gladovanje ili prekomjerna tjelovježba). Važno je naglasiti da ako osoba ne povraća ne znači da nema bulimiju. Za ovaj je poremećaj karakteristično postojanje kompenzacijskih ponašanja, odnosno da se povećani unos hrane tijekom prejedanja na neki način pokuša „poništiti“, npr. osoba može drastično smanjiti unos hrane dan nakon prejedanja, pretjerano vježbati, koristiti laksative, klizme ili diuretike. Često se, u početku razvoja bulimije, oboljelima čini da bi mogli jednostavno prestati s povraćanjem kad bi tako odlučili, no tek nakon prvih neuspješnih pokušaja prestanka povraćanja shvate koliko je poriv za povraćanjem jak i koliko im se teško kontrolirati. To uistinu pokazuje da su poremećaji u prehrani vrlo ozbiljna psihijatrijska stanja i treba ih liječiti.
Kompulzivno prejedanje karakteriziraju ponavljajuće epizode prejedanja, najmanje jednom tjedno, u kojima osoba u kraćem vremenskom razdoblju unosi količinu hrane koja je zamjetno veća od količine koju bi većina ljudi pojela tijekom sličnog vremenskog perioda i tijekom sličnih okolnosti; osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom trajanja epizode prejedanja (npr. osoba osjeća da ne može prestati jesti ili kontrolirati koliko jede. Nakon tih epizoda osoba često ima osjećaj gađenja prema sebi, osjeća krivnju i depresivnost zbog jela. Velik broj ljudi se s vremena na vrijeme prejede, no poremećaj kompulzivnog prejedanja je mnogo rjeđi i mnogo ozbiljniji od povremenog prejedanja, često je povezan i s drugim psihološkim problemima te oboljeloj osobi predstavlja mnogo veću patnju. Osoba koja boluje od kompulzivnog prejedanja ne mora biti pretila, niti sve pretile osobe imaju poremećaj kompulzivnog prejedanja.
Anoreksija i bulimija češće su kod ženskih osoba (85%), ali mogu ih razviti i muškarci (15%). Poremećaj kompulzivnog prejedanja podjednako je prisutan kod oba spola.
Na predavanju smo se također upoznali sa simptomatikom poremećaja koji još nisu uvedeni u službenu kategorizaciju poremećaja hranjenja, no mnogi stručnjaci smatraju da je samo pitanje vremena kada će do toga doći. Radi se o ortoreksiji i bigoreksiji. Ortoreksija podrazumijeva ekstremnu i pretjeranu preokupaciju jedenjem hrane za koju osoba vjeruje da je zdrava, a uključuje i bizarne rituale odabira i pripreme hrane te isključivanje određene vrste hrane, kao i osjećaj velike krivnje i straha ukoliko osoba pojede namirnicu „nečistog“ porijekla ili „nezdrave vrste“.
Bigoreksija” ili “obrnuta anoreksija“ spada u poremećaj sheme vlastitog tijela (tjelesni dismorfni poremećaj), no često ga se grupira s poremećajima hranjenja. I žene i muškarci mogu oboljeti od ovog poremećaja, ali najčešće obolijevaju muškarci. Mnogi oboljeli natječu se u području body buildinga i ovisni su o treninzima u teretani. Mišićna dismorfija veoma je neugodno stanje i okupira svu pažnju pojedinca te može dovesti do izbjegavanja obaveza poput odlaska u školu, na posao i druženja s drugim ljudima. Prema nekim procjenama, oko 10% muškaraca koji odlaze u teretane pate od mišićne dismorfije.
Zaključno, psihologinja Maja Blažek je tijekom svojeg predavanja napomenula kako bi trebali biti kritični prema medijima i društvenim mrežama gdje nam se plasiraju nerealni ideali ljepote. Savjet koji su učenici dobili je da obrate pažnju na bilo koji sadržaj na društvenim mrežama koji im izazove neugodne emocije, poput srama radi vlastitog izgleda, jer je to zapravo sadržaj od kojeg bi se trebali distancirati.
Fit4Thought projekt privodi se polako kraju, a posljednja aktivnost naših učenika je bio posjet Zavodu za javno zdravstvo gdje nas je ugostila psihologinja Valentina Galinec, mag.psych. Psihologinja nas je informirala o uslugama koje ZZJZ nudi, ne samo vezano uz mentalno zdravlje, što je bila primarna tema našeg posjeta, već i iz svih ostalih područja koja ZZJZ pokriva, poput liječenja ovisnosti, reproduktivnog zdravlja, prekomjerne tjelesne težine, itd. Detaljne informacije o njihovim uslugama za sve dobne skupine možete pronaći na njihovim internetskim stranicama, a želimo samo napomenuti da su usluge uvijek besplatne i da nije potrebna uputnica. Naši učenici su imali brojna pitanja o području rada psihologa u ZZJZ, a psihologinja je na sva imala spreman odgovor i prenijela im vrlo zanimljiva vlastita iskustva.
Razgovorom o navedenim temama i susretima s različitim stručnjacima željeli smo potaknuti kritičko razmišljanje kod učenika te osvijestiti važnost brige o psihičkom zdravlju. Također, željeli smo destigmatizirati traženje pomoći kod psihologa i psihijatara, što je i dalje velik problem u našem društvu.
Zahvaljujemo se svim stručnjakinjama što su svoje znanje i vrijeme nesebično odvojile za edukaciju učenika naše škole.
Poveznice na stranice Savjetovališta s korisnim informacijama:
https://www.zzjz-kkz.hr/defaultcont.asp?id=29&n=4
https://www.zzjz-kkz.hr/defaultcont.asp?id=13&n=3
Jasmina Šandor i Katarina Pecek