Dana 13. svibnja 2023. godine, rano ujutro u 4 sata, pod vodstvom profesora Zorana Pintarića i planinarskih vodiča Miroslava Kaniseka i Ivane Kolar, krenuli smo na Kamešnicu. Na izlet se uputilo četrdesetak učenika (Mladi planinari GFG i učenici OŠ Podolice) željni pustolovina. Nakon par sati vožnje i spavanja te uz pratnju kiše, stigli smo u Slunj. Prošetali smo Rastokama te se divili slapovima koji su bili prepuni vode. Slušajući umirujući žubor vode, prošetali smo do obližnje gostionice kako bi se najeli i odmorili. Uskoro smo krenuli prema autobusu, vidjeli spomenik Milanu Neraliću, prvom Hrvatu koji je nastupio na olimpijskim igrama i osvojio odličje.
Zatim smo se uputili prema Rakovici kako bismo vidjeli spomenik Eugenu Kvaterniku, no zaustavila nas je kiša, pa smo samo autobusom prošli pokraj spomenika. Ista situacija bila je i s obilaskom Crkve hrvatskih mučenika u Udbini te smo je samo promatrali iz autobusa. Konačno smo stali u Kninu i popeli se na kninsku utvrdu, no opet nas je ulovila kiša. Prošetali smo utvrdom te uživali u pogledu. Kada smo se spustili, imali smo malo slobodnog vremena pa smo krenuli prema slapu Krčiću i izvoru rijeke Krke. Slap je predivan, bogat vodom. Uskoro smo krenuli prema izvoru rijeke Cetine. Kada smo stigli do izvora, prošetali smo oko izvora i popili vodu iz izvora. Odmorili smo i krenuli prema Kamešnici, vozeći se uz ogromno Perućko jezero. Zbog jake kiše, nismo dugo planinarili prema planinarskom domu. Kada smo stigli u dom, ugrijali smo se i pojeli odličnu večeru. Siti i umorni, uputili smo se u sobe na spavanje.
Sutradan, nakon doručka spremili smo se za put te krenuli prema Cerovačkim špiljama. Čekao nas je malo duži put, stoga smo odmarali u autobusu. Kada smo stigli do špilja, padala je jaka kiša. Do njih je trebalo petnaestak minuta hoda pa smo svi naravno pokisli, no u pećinama je bilo suho. Špilje su bogate mnogim špiljskim nakitom i na jednom dijelu mogli smo vidjeti ostatke kostiju i otisaka šapa špiljskih medvjeda, kojih nasreću više nema. Spustili smo se do autobusa i krenuli prema Karlovcu. Putem smo vidjeli poplavljena lička polja. U Karlovcu smo stali u nezaobilaznom McDonaldsu. Puni dojmova, zaputili smo se prema Koprivnici kamo smo stigli kasno navečer. Iako nas je stalno pratila kiša, bio je ovo još jedan zanimljiv i poučan izlet. Kako nam je bilo, pogledajte u galeriji fotografija i videu:
Elena Šadek, 1.c