Dana 18. studenog 2022. godine učenici 2. c i 2. g razreda koji pohađaju izbornu nastavu hrvatskog jezika u pratnji profesorice Šutalo posjetili su Zagreb. Ujutro smo vlakom krenuli prije 9 sati i nakon nešto više od sat i pol vožnje kročili na Trg kralja Tomislava. Vrijeme nam nije išlo na ruku jer nas je od jutra pratila kiša.
Prvo odredište bio je Trg bana Josipa Jelačića gdje nas je čekala gospođa Jasmina Reis, čuvarica ostavštine obitelji Šenoa i autorica programa “Vazda moj Zagreb” koji upoznaje posjetitelje sa životom i djelom Augusta Šenoe na autentičnim lokacijama. Gospođa Reis nije u krvnom srodstvu sa Šenoama, nego je pokćerka Šenoina unuka Zdenka Šenoe. Šećući Zagrebom Donjim i Gornjim gradom, zaustavljali smo se na mjestima djelovanja Augusta Šenoe, a gospođa Reis pričala nam je razne zanimljivosti iz njegova života. Doznali smo mnogo toga o njegovu djetinjstvu, školovanju, društvenom angažmanu, ali i o bračnom životu. Stajali smo ispred gimnazije koju je pohađao, saznali da je davao instrukcije iz hrvatskoga jezika Velimiru Gaju, sinu ilirca Ljudevita Gaja, doznali da je bio poliglot i pravi renesansni čovjek, a zapravo nikad nije, na veliku žalost svojega oca Aloisa i biskupa J. J. Strossmayera, završio fakultet. Gospođa Reis iznenadila je sve kad je iz torbe izvadila pismo Lovre Mahniča, da, prijana Lovre, jednog od najbližih prijatelja Augusta Šenoe.
Kod Kule Lotršćak završili smo sa šetnjom zahvalivši gospođi Reis pa nastavili svoj izlet. Uskoro je došlo podne i iako nas je gospođa Reis upozorila da će grički top opaliti, kad smo začuli pucanj topa iznad glava, svi smo se, naravno, prepali. Nakon nekoliko minuta šetnje stigli smo do idućeg odredišta, do Muzeja čokolade u koji smo ušli mokri od glave do pete jer je u šetnji od Kule Lotršćak do Muzeja kiša najjače padala. Muzej smo razgledali uz stručnu pratnju kustosa Marka Španjola. Muzej je prosječne veličine, ali s puno interaktivnoj sadržaja. Zbirka je podijeljena kronološki od otkrića kakaovca do današnjih velikih industrija čokolade. Meni, a mislim da i većini, najviše se svidio štand sa slavinama tekuće čokolade gdje smo na žlicu mogli jesti čokolade u neograničenim količinama pa smo se nekoliko puta vraćali u tu sobu.
Nakon Muzeja imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za ručak, šoping i šetnju. Oko 16 i 30 sastali smo se na željezničkom kolodvoru, a oko 18 sati stigli u Koprivnicu. Veselimo se sljedećem izletu koji će biti u drugom polugodištu i nadamo se da neće padati kiša. 🙂
Marko Franjo, 2. g