Prošlu nedjelju, 26. svibnja 2022. godine, školska grupa Mladi planinari organizirala je izlet na Zeleni vir i Vražji prolaz. Naši planinari krenuli su na put u 7 sati ujutro. Samo putovanje do Gorskog kotara trajalo je oko 4 sata.
Stigavši na gradski kolodvor u Skradu, planinari su se spustili jednom od zahtjevnijih staza na kojoj su mogli ugledati manje potoke i lokalne biljoždere. Nešto kasnije učenici i profesori stigli su na oveći vodopad koji pada pred otvor špilje s jezercem i ulijeva se u potok Curak. U špilji je jezerce smaragdno zelene boje, kristalno bistre i mirne vode. Podzemni izvor Zeleni vir dubine oko 50 metara je u dnu je špilje i ne primjećuje se, a ime je dobio po boji jezerca koje stvara. Sama stijena koja se nadvija nad jezercem je ustvari jedna velika bora, toliko velika da se u njoj nalazi još nekoliko manjih bora.
Nakon strmog i napornog spusta, planinari su se mogli odmoriti pri planinarskom domu i počastiti se poznatim palačinkama. Kod doma se nalazi hidroelektrana na potoku Curak, te jedan manji šljunkasti otočić za koji treba malo spretnosti kako bi se došlo do njega.
Nakon odmora, grupa se okušala na Vražji prolaz, kanjon dužine oko 800 metara, na pojedinim dionicama širine svega 2 metra, a posljedica je djelovanja vode koja je tisućama godina izjedala kamen i napravila sebi neobičan put. Kroz kanjon prolazi potok Jasle što je i ime cijelog obližnjeg šumskog kompleksa. Na kraju kanjona nalazi se i špilja Muževa hiša, nastanjena strogo zaštićenom vrstom šišmiša potkovnjaka. Mnogi su se uprljali u mraku i na skliskom podu špilje, no svi su bili dobro i imali priliku razgledati podzemnu šupljinu koliko žele.
Zadnja etapa planinarstva bio je malo naporniji uspon natrag do kolodvora kroz bogatu šumu bukve i jele. Prijašnjih godina učenici su ovdje brali vrganje, no siromašna zima bez snijega otežala je rast gljivama kojima je potrebna vlaga.
Prije nego što smo su napustili Gorski kotar, svratili smo u Delnice, grad na najvišoj nadmorskoj visini u Republici Hrvatskoj. Ovdje smo se počastili limunadom i družili sa srnama u gradskom parku. Iako grad ima samo dvije ulice, jednu glavnu i jednu sporednu, jedna manja grupica od troje (uključujući i mene) se ipak uspjela izgubiti, no na svu sreću ubrzo je bila pronađena.
Putujući natrag u Koprivnicu, mladi planinari počastili su se u McDonaldsu i vratili se kući oko 18:30 sati.
Veselimo se novim avanturama!
Luka Kiš, 1.d