Na mobilnost u Tursku u sklopu Erasmus+ projekta CEMLO putovali su učenici Bruno Dević, Klara Benšić, Tina Odobašić i ja, Filip Baronić te nastavnici Zoran Pintarić (koordinator projekta) i Marina Njerš.
29. 4. – 30. 4.
Putovanje je započelo polaskom u Bratislavu iz Koprivnice u 22 sata. Putovali smo najprije kombijem do Bratislave, zatim do Dalamana avionom i napokon autobusom do Kusadasija. Na aerodromu nas je dočekao Emir, učenik turske partnerske škole. Umorni od puta, proveli smo večer odmarajući se u hotelu.
1. 5.
Dan je bio predviđen za samostalno istraživanje mjesta, pa smo šećući uz more uživali u dugim pješčanim plažama, a najhrabriji od nas i okupali su se. Moram spomenuti da je sunce ostavilo trag na našoj koži. U hotel su stigli i partneri iz ostalih škola pa smo odlučili organizirati druženje u jednoj od naših soba. Skupilo se desetak ljudi iz Slovenije, Italije i Turske te smo uživali u ostatku večeri.
2. 5. – Dan koji je obilježio početak mobilnosti.
Jutro je obilježila ceremonija dobrodošlice. Svi učenici bili su pomiješani za stolovima tako da smo sjedili s učenicima i nastavnicima drugih zemalja kako bismo maksimalizirali interakciju. Uživali smo u uvodnom govoru turskih profesora, plesu te glazbenoj izvedbi turskih učenika nakon kojih su slijedile prezentacije drugih zemalja. Prvi smo bili mi te smo nakon predstavljanja naše škole i zavičaja, pokazali video o Kalniku koji je u svima potaknuo pozornost. Završili smo ceremoniju razmjenom darova i zajedničkom fotografijom.
Svaki trenutak slobodnog vremena koristili smo za igranje odbojke na hotelskoj plaži. Popodne smo se vozili biciklom kroz Nacionalni park Mili Buyuk Menderes, nedaleko od grada. Vrijedno je spomenuti da je taj nacionalni park bio uz brdo uz koje je vrlo teško biciklirati, zbog čega je dio tima trebao pomoć službe za spašavanje i vozio se autom. U parku smo naučili kako se ispravno postavlja i posprema šator te smo dobili općenite savjete o toma kako preživjeti u divljini. Nadalje, pokazali su nam kako pronalaze izgubljene ljude u šumi ili unesrećene za vrijeme potresa. Za tu svrhu koriste utrenirane potražne pse koji su nam demonstrirali svoj posao, a za nagradu su se kasnije s nama igrali.
3. 5.
Nakon doručka, posjetili smo posljednje prebivalište Djevice Marije, napisali želju na zidu želja i obavili prvi šoping suvenira. Posjetili smo i tradicionalno selo Sirince. I tamo je bilo obilje suvenira, a vidjeli smo i kako se priprema prava turska kava u pijesku. Večer smo proveli u Kusadasiju.
4. 5.
Treći radni dan posjetili smo radionicu keramike gdje je Tina pokušala izraditi posudu od gline. Ručali smo odličan, pravi turski kebab. Nakon ručka, krenuli smo prema Pamukkalama, kompleksu jedinstvenih mineralnih izvora koji se nalaze na UNESCO-ovoj listi Svjetske baštine. Tamo smo mogli hodati bosonogi po tim bazenima čiste vode. Nakon izleta u Pamukkale, odveli su nas u outlet tekstila gdje smo dobili kupon za 50 % off na svu robu. Praznih novčanika sjeli smo na bus na tri sata dugu vožnju natrag prema hotelu. Ovu večer nažalost nismo organizirali druženje zato što smo se kasno vratili. Hotel nam je za večeru pripremio sendviče koje definitivno nismo bacili u smeće.
5. 5.
Ovo jutro bilo je mnogo ležernije nego ostala s obzirom na to da su današnje aktivnosti bile mnogo lakše. Doručkovali smo oko 10 sati te smo se nakon toga bavili izradom videa o Pamukkalama s obzirom na to da su učenici svake države morali napraviti video na temu mjesta/aktivnosti koje smo posjetili tijekom tjedna. Video smo završili relativno brzo zahvaljujući preciznim i spretnim rukama Brune Devića. Odlučivši se igrati odbojku sa Slovencima, pripremili smo se za još jedan sat prženja kože te zaigrali. Nažalost, izgubili smo 2:1, ali onda su nam se pridružili i ostali te više nismo brojili rezultat. Igrali smo oko tri sata dok nismo odlučili da je vrijeme za kupanje u bazenu. Voda je bila ledena, ali to nas nije zaustavilo u našoj misiji. Nakon lagane hipotermije, razgovarali smo s lokalnim fizioterapeutom o važnosti obitelji i prijateljstva te razmijenili političke ideje. Navečer je bila organizirana internacionalna večer. Ceremonija je započela oko 19 sati govorima zahvale te revizijom napravljenih videa. Zatim smo odigrali Kahoot! kviz o poznavanju projekta i mjesta iz kojih dolaze partneri, u čemu sam bio 4., prof. Njerš je bila 3., Bruno Dević 2. , a prof. Pintarić prvi. Nagrađeni smo medaljama. Primili smo priznanja i certifikate za sudjelovanje.
Svaka škola trebala se predstaviti nečim tradicionalnim. Prvi su bili Talijani, koji su pokazali vrlo aktivan i veseo ples. Onda su nastupale Litvanke koje su otpjevale tradicionalnu pjesmu. Onda su plesali turski učenici svoj tradicionalni ples te smo konačno mi bili na redu. Otplesali smo naš tradicionalni folklorni ples grizlicu te nakon toga pozvali naše prijatelje Slovence da plešu s nama jer oni nisu imali pripremljeni ples. Vrlo brzo priključili su se i ostali učenici i nastavnici. Do 23 sata svi smo se zabavljali uz glazbu svih zemalja, a onda smo se morali oprostiti od ostatka učenika jer ih nakon te večeri više nećemo moći vidjeti zbog našeg ranijeg odlaska sljedeće jutro. Oproštaj je bio vrlo emotivan jer smo se uistinu sprijateljili.
6. 5.
Organiziranim prijevozom otišli smo u Dalaman koji smo razgledali uvečer. Bruno i profesor isprobali su i turski hamam.
7. 5.
Još jedan dan na putu. Avionom smo iz Dalamana stigli u Bratislavu gdje nas je dočekao školski kombi i gosp. Vinko koji nas je odvezao kući.
Fun fact iz Turske: u Turskoj svi piju čaj, a stranci kavu 😊.
Trebam li reći da ovih tjedan dana neću nikada zaboraviti?!
Filip Baronić, 3.d