Ilustracija br. 1 – pokazuje kako mladi vide poziciju hrvatskoga jezika u odnosu na engleski (autorica je Eva Šimunić)
Mjesec hrvatskoga jezika (od 21. veljače do 17. ožujka)
projektno istraživanje GFG-a o materinskome jeziku
Sonja Delimar, prof. savjetnik i Lidija Novosel, prof. savjetnik
Ožujak je u Gimnaziji „Fran Galović“ Koprivnica obilježen brojnim učeničkim aktivnostima i promišljanjima vezanim uz ulogu i značenje materinskoga jezika u životu naših gimnazijalaca. Nakon što smo zajednički osmislile projekt obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika, pridružile su nam se i ostale profesorice hrvatskoga jezika – Ana Marija Međimorec, Ines Sertić, Romana Šutalo i Dubravka Šutalo Kovačić – tako da su svi učenici bili pozvani da sudjeluju u raznim ponuđenim aktivnostima, kao i u tome da neke dodatne aktivnosti osmisle i sami. Namjera je bila preispitati kako učenici doživljavaju vlastiti jezik, koliko drže do jezične kulture, smatraju li da je važno očuvanje hrvatskoga jezika kao ključne sastavnice hrvatske kulture i identiteta ili je neminovno, čak i poželjno da hrvatski jezik ustupi prednost dominantnom engleskom kao globalnom jeziku. Važno je bilo čuti njihovo mišljenje o ovim pitanjima i vidjeti kako oni gledaju na neke od najvažnijih problema koji proizlaze iz procesa globalizacije (često davanje prednosti engleskome jeziku kao jeziku vršnjačke komunikacije i kao mediju koji je širi izvor informacija od hrvatskog) te iz procesa informatizacije, vizualizacije sadržaja i prevlasti online komunikacije koja često više osiromašuje nego što razvija verbalne sposobnosti.
Ubrzani razvoj tehnologija i masovnih medija, u prvom redu interneta, suvremeni ekonomski, tržišni trendovi i poslovna komunikacija doveli su do kulturne, samim time i jezične globalizacije koja radi efikasnog protoka informacija ide prema jednojezičnosti, tj. nametanju jednog jezika kao jezika globalne komunikacije. Taj univerzalni jezik današnjice, koji je ušao u sve sfere suvremene komunikacije, engleski je jezik čije poznavanje postaje stvar prestiža, društvenog statusa i probitka na svim poljima, od ekonomskog, političkog do kulturnog. Osobito su mladi ljudi kao najusmjereniji i najupućeniji u tehnološke inovacije i globalne trendove (ne zaboravimo i na utjecaj američke filmske i glazbene industrije) prigrlili engleski jezik koji je, između ostaloga, postao i jezik njihove jezične identifikacije kojim definiraju svoj društveni položaj, tj. izražavaju tzv. generacijsku, grupnu solidarnost.
Iz toga se nameće pitanje koliko u takvim okolnostima slabi u percepciji mladih ljudi pozicija i važnost nacionalnog, još pogotovo „malog“ jezika kao što je naš hrvatski jezik. Pridodajmo tome još nekoliko posljedica života u eri suvremenih tehnologija: prvo, suvremena su, uglavnom vizualna komunikacijska sredstva itekako doprinijela redukciji uporabe jezika. Drugo, koje proizlazi iz prvog: upravo zbog vizualno potpomognutih komunikacijskih kanala kojima smo preplavljeni, sve više, osobito u mladih ljudi, slabi interes za čitanjem. Sve to nužno vodi do smanjivanja čitalačke pismenosti, a posljedice gubitka čitalačkih sposobnosti, od sposobnosti cjeloživotnog učenja, kritičkog mišljenja i sagledavanja svijeta i samog sebe itd., dalekosežne su i zabrinjavajuće.
Ilustracija br. 2 (autor je Marko Franjo)
Stoga, kako bismo učenike potaknule na promišljanje o navedenim pitanjima i, važnije, na djelovanje i razvoj osviještenosti o (o)čuvanju materinskoga jezika (podsjetimo se samo čuvene misli Ludviga Wittgensteina: „Granice moga jezika granice su moga svijeta“), prvo smo osmislile anketno istraživanje. Njegovo polazište bilo je preispitati:
- koliko u upotrebi naših gimnazijalaca hrvatski jezik uzmiče pred engleskim jezikom i vide li problem u tome
- koliko im se općenito sužavaju granice vlastitoga jezika, tj. procjenjuju li da gube sposobnost izražavanja svojim jezikom i vide li problem u tome.
Istraživanje je dalo zanimljive rezultate koje ćemo predstaviti malo kasnije.
Poveznica na anketu koju su gimnazijalci ispunjavali:
https://forms.office.com/r/erK6Tay0yT
Nakon najave i pripreme projekta te ispunjavanja ankete – na satu Hrvatskoga jezika ili na satu SRO-a – učenicima su predložene različite mogućnosti uključivanja u projekt i mogućnost izbora načina svojega sudjelovanja.
Prije odabira teme kojom će se uključiti, sugerirano im je da istraže program događanja vezanih uz Mjesec hrvatskoga jezika koji organizira Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje na sljedećim mrežnim stranicama, kao i neke dodatne mogućnosti.
Predložene stranice za početak učeničkih istraživanja:
http://ihjj.hr/clanak/mjesec-hrvatskoga-jezika-od-21-veljace-do-17-ozujka-i-program-dogadjanja/550/
http://hrvatski.hr/volim-glagoljicu/
Također, učenici su sami mogli birati područja na koja će se usmjeriti, s naglaskom na hrvatski pravopis, povijest jezika, jezične savjete / jezične pogreške (npr. na gradskim/mjesnim ulicama, izlozima, portalima, društvenim mrežama i sl.), upotrebu posuđenica, upotrebu frazema ili bilo koje drugo područje koje bi ih moglo zainteresirati za neko dodatno istraživanje ili kreativno izražavanje.
Neke od aktivnosti koje su bile sugerirane učenicima:
- Izrada plakata/ilustracije ili križaljke (za izložbu) s temom vezanom uz Mjesec hrvatskoga jezika
- Pisanje sastavka na temu:
- Kakva je sudbina hrvatskoga jezika u globaliziranome svijetu?
- Čitam li više na hrvatskom ili na engleskom jeziku i zašto?
- Prikaz/Recenzija neke od ponuđenih stranica na portalu Hrvatski u školi (s obzirom na procijenjenu korist, zabavnost sadržaja…)
- Prikaz/Recenzija knjige nekog hrvatskog autora
- Snimanje videa s čitanjem ulomka omiljenog hrvatskog autora / teksta / prikaza knjige…
Ostavljena je mogućnost da se učenici uključe i na neki drugi način, u skladu sa svojim afinitetima i interesima.
U projekt su se uključili brojni učenici sa svojim radovima i prilozima. Od onih pristiglih u materijalnom obliku (ili obliku prikladnom za ispisivanje) napravili smo izložbu u hodniku škole, a neke od radova – bilo je tu plakata, kreativnih ilustracija, jezičnih savjeta, križaljki, recenzija književnih djela hrvatskih književnika i mrežnih stranica te sastavaka, od šaljivih do vrlo ozbiljnih – možete pogledati na sljedećim poveznicama:
Ilustracija br. 3, šaljivo doslovno likovno tumačenje frazema (autorica Lana Vutuc)
Loading...
Reload document 
Open in new tab Prilog br. 1, Pravilno pisanje stranih imena iz lektirnih djela za državnu maturu
Prilog br. 2 – pjesma inspirirana obilježavanjem Mjeseca hrvatskoga jezika
Kviz o frazemima: https://forms.office.com/r/Du7bmbr9Ni
Prilog br. 3, Pisanje stranih riječi, virtualni jezični savjetnik
Prilog br. 4, Portal Hrvatski u školi – recenzija sadržaja
Prilog br. 5, Križaljka
Analiza anketnoga istraživanja
Rezultati anketnoga istraživanja koje se bavilo stavovima i promišljanjima gimnazijalaca o hrvatskome jeziku dostupni su na sljedećoj poveznici
Anketu je (anonimno) ispunio veći dio naših gimnazijalaca, njih 313.
Prva pitanja na koja su odgovarali tiču se njihove percepcije (osviještenosti) o tome koliko je važna sposobnost jasnog, logičnog i elokventnog izražavanja s obzirom na neke postavljene životne ciljeve – od dobivanja dobroga posla, sposobnosti uvjeravanja drugih do toga da se na temelju dobrog verbaliziranja drugim osobama bude privlačan.
Na skali od 1 do 5, prosječan rezultat je sljedeći:
4.42 ako želite dobiti dobar posao
4.14 ako želite dobiti poštovanje sugovornika
4.54 ako želite sugovornika uvjeriti u svoje argumente
3.70 želite li biti privlačni drugoj osobi
3.70 za procjenu obrazovanosti druge osobe
3.43 za procjenu privlačnosti druge osobe.
Vidimo, dakle, da su gimnazijalci najsvjesniji toga da je dobra verbalizacija važna ako žele sugovornika uvjeriti u svoje argumente, ako žele dobiti dobar posao i zadobiti poštovanje sugovornika, a privlačnost osobe manje povezuju s dobrom sposobnošću govorenja.
Sljedeći set pitanja ticao se njihova odnosa prema hrvatskom odnosno prema engleskom jeziku. S obzirom na to kako je pitanje bilo formulirano i da je ocjena prosječna (3.03) i blago iznad prosjeka, vidimo da gimnazijalci procjenjuju da je njihova sposobnost izražavanja jednaka i na hrvatskom i na engleskom jeziku, odnosno, čak ih je malo više koji smatraju da se mogu „bolje izraziti na engleskom jeziku“. U skladu s tim je i podatak da 72 % njih smatra da je za njihovu budućnost tj. dobar posao važnije znanje engleskoga jezika, a u skladu s tim je i to da 65 % gimnazijalaca na pitanje u učenje kojega je jezika važnije uložiti veći trud odgovara – u učenje engleskoga jezik! Također 87 % gimnazijalaca imalo je to iskustvo da se nekog izraza mogu sjetiti na engleskom jeziku, a na hrvatskome ne.
Uglavnom nemaju jasan stav o korelaciji poznavanja stranoga jezika i materinskoga pa ih većina odgovara da to ovisi o osobi.
Ipak ih je 85 % svjesno toga da je za razvijanje sposobnosti jasnog, logičnog i elokventnog izražavanja najvažnije „puno čitati i pisati“.
Zanimljivi su i odgovori na pitanje na kojemu jeziku više čitaju – ako se radi o beletristici, većina ipak čita na hrvatskom (73 %), a ako se radi o vijestima, većina
(54 %) čita na engleskom, dok edukativne sadržaje čak 62 % gimnazijalaca traži na engleskom jeziku.
S obzirom na to da hrvatski jezik živi u djelima hrvatskih pisaca, pitali smo ih koji su im omiljeni hrvatski autori. Rezultati su (očekivano) porazni – gimnazijalci slabo poznaju suvremenu hrvatsku književnost (tema za sljedeći projekt!), a kao „omiljene“ navode uglavnom lektirne autore za koje otprilike znamo koliko su im omiljeni.
U skladu sa svim već rečenim, 57 % gimnazijalaca misli „da će u nekoj bližoj ili daljnjoj budućnosti hrvatski jezik gubiti na važnosti i na kraju izumrijeti“, a 82 % ih smatra da „je točno da tinejdžeri barataju sa sve manje riječi“, ali daje nadu podatak da tri četvrtine (74 %) njih to smatra zabrinjavajućim. Na pitanje zašto im je to zabrinjavajuće odgovaraju da je to problem jer će im teže biti naći posao i snalaziti se s razumijevanjem dokumenata, da se gubitkom sposobnosti upotrebe jezika gubi i mogućnost sporazumijevanja i dio identiteta, da se gubi intelektualnost i sposobnost mišljenja ako osoba ne zna izraziti što misli i da je razvoj jezika vrlo bitan za razvoj svijesti i poimanja svijeta.
Svojim odgovorima u većoj su mjeri potvrdili naše polazišne teze na temelju kojih smo i krenuli u realizaciju ovoga projekta. Potvrdili smo si da i oni s nama dijele zabrinutost o kojoj, između brojnih drugih stručnjaka, govori i Meta Grosman u svojoj knjizi U obranu čitanja₁ istaknuvši da bez jezičnih i čitalačkih kompetencija mladi neće biti sposobni za cjeloživotno učenje te da se u doglednoj budućnosti neće moći niti zaposliti. Osim toga, pokazali su da su itekako svjesni već spomenute Wittgensteinove parole. Zaključujemo da je dio gimnazijalaca itekako svjestan važnosti razvijanja sposobnosti izražavanja, kao i izražavanja upravo na materinskome jeziku. Iako svjesni utjecaja suvremenih globalizacijskih procesa, većina razumije potrebu njegovanja nacionalnog identiteta – svojim jezikom.
Ilustracija br. 4, Izložba povodom Mjeseca hrvatskoga jezika na gimnazijskome hodniku
Na kraju možemo reći da je velika obaveza svih dionika obrazovnog procesa (ne samo profesora hrvatskoga jezika!): svih nastavnika, učenika, ali i šire društvene zajednice, posebice medija, da zdušno pronalaze načine podizanja jezične kulture i tako daju svoj doprinos „preživljavanju“ našega jezika. To je, između ostaloga, itekako važno za budućnost naših mladih ljudi. U tom smislu, umjesto zadnje rečenice, citiramo našu uvaženu profesoricu Nives Opačić: „ U općoj eroziji znanja i poštena odnosa prema radu, o čemu mogu posvjedočiti svi koji sudjeluju u nastavnom procesu – od učitelja do sveučilišnih profesora – jasno je da naglo opada i svijest o nacionalnom identitetu, kojega je jezik vrlo važan dio. Globalizacija se može činiti procesom koji će rezultirati gubitkom nacionalnih identiteta. No ona će, poglavito na jezičnom planu, ubirati svoj danak onom brzinom i onim intenzitetom koliko joj to mi sami budemo dopuštali.“ ₂
₁ M. Grosman, U obranu čitanja, Algoritam, Zagreb 2010.
₂N. Opačić, Prodor engleskih riječi u hrvatski jezik, Jezik, 54.