Patnje ljudi zbog rata u Ukrajini i bojazan za vlastitu budućnost teme su koje nas okupiraju posljednjih tjedana. Blizina Ukrajine, sličnost kulture i ne tako davno iskustvo rata na vlastitoj koži, pobuđuju u nama suosjećanje i potrebu da pomognemo ljudima u nevolji. Naravno, tako treba postupati, to smatramo kvalitetom ljudske osobnosti.
U suprotnosti s tim ogromna je bezosjećajnost koju pojedinci zaraćenih strana iskazuju prema patnjama svojih protivnika, no još je mnogo veća količina bezosjećajnosti koju mnogi ljudi iskazuju prema živim bićima iz okoliša. Ubiti, zgaziti slučajno ili namjerno, srušiti, izravnati, iskoristiti pa ravnodušno odbaciti, uobičajeno je, bez imalo grižnje savjesti.
Rijetki su, i mnogima čudni, pojedinci koji primjećuju patnje drugih živih bića i suosjećaju s njima u vrijeme velikih ljudskih stradavanja. Osobito ako je riječ o suosjećanju sa stradavanjem žaba. Suosjećanje je suosjećanje, bilo prema kome usmjereno, a pomoć je plemenitija kada ne očekujete da vam bude uzvraćena. To je altruizam koji želimo probuditi u djece koju svake godine potičemo da primjećuju i poštuju sva živa bića, od nama bliskih do različitih.
Akciju spašavanja vodozemaca na prometnicama provodimo želeći javnosti približiti ogroman masakr koji se događa svake godine tijekom migracije vodozemaca na mriještenje. Akcija je i ove godine krenula postavljanjem zapreka uz cestu Koprivnica – Đelekovec zahvaljujući trudu učenika Gimnazije „Fran Galović“ Koprivnica: Karlu Đurđu, Roku Petroviću, Borni Sočevu, Milki Grubešić, Heleni Lesar, Marii Loreti Periša, Idi Rupčić, Tari Šambar, Nives Tomiek i Eli Vrabelj pod vodstvom profesora Miroslava Samardžića te djelatnica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Koprivničko-križevačke županije.
Prenošenje vodozemaca preko ceste bit će organizirano za učenike, ovisno o vremenskim prilikama, idućih tjedana u večernjim satima.