U subotu, 5. veljače 2022. u sklopu ERASMUS+ projekta UMBRELLA, učenici Ivan Slobođanac, Adi Stajku, Tereza Kokša, Hana Hodak i ja, Nera Vrtiprah, uz pratnju profesora Zvonimira Treščeca i Miroslava Samardžića uputili smo se prema gradiću Lixi koji se nalazi u Portugalu.
Radosni smo krenuli na put i jedva smo čekali da upoznamo učenike iz Portugala, Litve, Rumunjske, Galicije i Gran Canarije.
U Porto, na aerodrom stigli smo u kasnim večernjim satima.
PONEDJELJAK
Prvi dan očekivao nas je najteži zadatak, a to je „probiti led“ i upoznati se sa svima. Zbog odlično osmišljene igre upoznavanja to na kraju uopće nije bio problem. Zajedno smo plesali, pjevali, razgovarali i tako smo se upoznali s učenicima iz svih partnerskih država. Nakon upoznavanja, slijedila je aktivnost u kojoj su učenici slikajući predstavili vrijeme u svojoj državi. Ubrzo je uslijedio ručak i kratak odmor. Nakon odmora krenuli smo u razgledavanje i upoznavanje škole. Zaključili smo kako im je škola vrlo lijepa i velika, a osim toga u njoj se nalazi i knjižara, radio soba, soba za snimanje, ples… Nakon upoznavanja škole, krenuli smo prema drugoj, osnovnoj školi. Tamo su nas dočekala radosna djeca puna ljubavi. Osmislili smo razne aktivnosti za njih, poput pantomime i kazališne predstave. Djeca su nam na kraju poklonila crteže i još više nas raznježila. Radosni krenuli smo prema kući.
UTORAK
Nakon upoznavanja učenika i škole prvi dan, drugi dan započeli smo s prezentacijama o klimatskim migracijama i urbanim pustinjama. Učenici iz Galicije, Gran Canarije, Litve, Rumunjske, Portugala pa i naše škole prezentirali su ugrožene i invazivne vrste svoje zemlje. Posebno interesantna prezentacija bila je ona iz Litve gdje je naš prijatelj Rapolas preuzeo ulogu ptice (komorana). Između prezentacija imali smo kratku užinu da nam ne bude prenaporno. Tada smo uživali u slasticama koje su pripremili naši prijatelji iz Portugala. Otkrili smo da su domaće mandarine puno bolje, ali ne i voda iz fontane koja je za nas bila vrlo čudnog okusa. Posebno nas je oduševio tradicionalni portugalski desert pastel de nata koji smo nakon toga često jeli.
Zatim smo krenuli u Amarante, gradić udaljen pola sata od Lixe. Tijekom vožnje u autobusu atmosfera je bila vrlo dobra i, iako smo se tek upoznavali, dobro smo se zabavljali. Nakon kratke šetnje Amaranteom, pošli smo na ručak. Razdvojili smo se, a mi smo ručali u simpatičnoj pizzeriji s Portugalcima i Litvancima. Nakon finog ručka, zaputili smo se u tvornicu za prerađivanje češera koja nam je bila vrlo interesantna s obzirom na to da takvih tvornica nema u Hrvatskoj.
Nakon toga krenuli smo na kajakarenje. Prvo smo se presvukli u zgradi bazena i do mjesta s kajacima prošetali uz rijeku. Vidjeli smo prekrasan krajolik i male slapove u vodi. Ukrcali smo se na kajake i započeli vožnju. Uživali smo na toplom suncu i ne tako toploj vodi. Plovili smo oko jedan sat, međusobno razgovarali i družili se. Izašli smo iz vode i zaputili se na kratku šetnju natrag do bazena. Nekima je šetnja bila vrlo ugodna, ali ne svima u istoj mjeri. Neki su bili mokri, a neki nisu imali natikače, pa im šetnja po (ne)ravnoj stazi nije bila tako ugodna. Nakon što smo se ponovno presvukli, kratko smo užinali te se zaputili u Lixu. To je bio kraj programa za taj dan, ali to nas nije spriječilo da se navečer nastavimo svi družiti.
SRIJEDA
Prošla večer bila je duga za sve nas, no to nas nije spriječilo da iduće jutro stvorimo dobru atmosferu u autobusu. Budući da su naši prijatelji Rumunjci puštali pjesme, morali smo se prilagoditi njihovu glazbenom opusu. Stvorio se osjećaj zajedništva kad je zasvirala pjesma „O-Zone – Dragostea Din Tei“. Iako ju nisu svi znali, vrlo su ju brzo naučili. Štoviše, Tereza i dan-danas tvrdi da je to pjesma o Mariji te smo ju tako i zapamtili.
Autobusom smo se zaputili u „Douro Valley“ gdje smo otkrili sve što trebamo znati o proizvodnji portugalskog vina, naučili smo kako se to vino proizvodi, saznali smo da ljudi nogama drobe grožđe kako ne bi oštetili koštice i samim time dobili kvalitetnije vino no što bi se dobilo kada bi grožđe drobio stroj. Nakon toga otišli smo u grad Regua gdje smo imali obilan ručak u pizzeriji Limonete. Bili smo u stisci s vremenom pa smo se morali požuriti kako bismo stigli na vlak. Vožnja vlakom koji nas je vozio do gradića Pinhão pružila nam je pogled za pamćenje. Shvatili smo koliku važnost i predanost Portugalci posvećuju vinu kada smo vidjeli kako su uredno i stepeničasto uređeni njihovi vinogradi po brdovitom reljefu. Nakon vožnje stigli smo do rijeke Douro gdje smo kartali belot (Nera, Hana i Adi bili su isključeni zbog nedostatka iskustva). Imali smo priliku vidjeti našeg prijatelja Litvanca Justasa kako ispod svoje jakne nosi potkošulju te osim toga nosio je ostatak svoje pizze iz Limonetea u kutiji, stoga smo ga prozvali dostavljačem pizze iako on nije svjestan tog naziva. Na mostu smo se slikali i divili prekrasnom krajoliku. Autobusom smo se vratili u Lixu te su nas domaćini odveli kući. Oprali smo se, ponovno kušali portugalsku kuhinju te se zaputili u obližnji lokalni kafić gdje smo se zajedno družili.
ČETVRTAK
Porto – lokacija je koju smo svi željno iščekivali gotovo cijeli tjedan. Oko 9 sati zaputili smo se autobusom u prekrasni Porto. Kada smo stigli u Porto, prešli smo preko mosta koji je dizajnirao poznati Gustave Eiffel i došli smo na drugu stranu gdje smo posjetili vinariju Calem. Tura po vinariji trajala je jedan sat te smo saznali mnogo zanimljivih činjenica od kojih je jedna ta da Porto vino rade s brandyjem što ga čini puno “jačim” od običnog vina. Nakon razgledavanja vinarije, slijedilo je degustiranje vina koje je, naravno, bilo namijenjeno samo profesorima.
Nasmijani i u vedrom raspoloženju opet smo prešli most – jednu od glavnih atrakcija Porta i biciklima se zaputili prema obali Atlantskoga oceana. Uslijedila je ugodna vožnja od sat vremena po divnom centru Porta i obali Atlantskoga oceana koja oduzima dah.
Nakon ručka na obali, slobodno vrijeme iskoristili smo uživajući u prekrasnom pogledu i nezaboravnim zvukovima valova. Zatim smo se biciklima uputili u staru jezgru Porta gdje smo slobodno vrijeme proveli u istraživanju ovog predivnog lučkog gradića.
Nakon što je naša avantura u Portu završila, uputili smo se prema Lixi i ostatak večeri proveli u zabavnom društvu naših novih, ali tada već dobro znanih prijatelja.
PETAK
Nakon odličnog druženja cijeli tjedan došao je i petak. U odličnom raspoloženju i vrlo uzbuđeni u školi smo se okupili oko 8:30. U 9 sati počela je aktivnost „round table“ u kojoj smo raspravljali o problemima klimatskih promjena, promjenama koje možemo napraviti te o ostalim povezanim područjima. U ovoj jako zanimljivoj aktivnosti još smo bolje upoznali regije iz kojih su učenici došli te njihove klimatološke karakteristike.
Nakon ove aktivnosti imali smo kraći odmor da popijemo kavu i nešto „prigrizemo“. Oko 11 sati svi smo se okupili na igralištu te smo budno iščekivali početak sportskih aktivnosti. Mislili smo da će to biti klasični sportovi poput nogometa ili košarke, ali ipak smo igrali tradicionalne igre. U natjecateljskom duhu svi smo se odlično zabavili. Nakon završetka tradicionalnih igara, ostalo nam je sat vremena pa smo ipak zaigrali košarku. Zanimljive sportske aktivnosti ubrzo smo zamijenili lokalnim restoranom u kojem smo ručali. Ponovno u društvu naših prijatelja kovali smo planove za večer. Nažalost, ručak smo morali vrlo brzo pojesti jer nas je čekala nova aktivnost. Naime, učenici s Gran Kanarije pripremili su nam radionicu u kojoj smo izrađivali knjižice. Većini se ova aktivnost nije previše svidjela jer smo zaključili da smo trošili puno papira i ostalih materijala, a cijeli projekt svodi se na zaštitu našeg Planeta. Tijekom te aktivnosti neki učenici pitali su nas bismo li htjeli ići na karting nakon aktivnosti. Mi smo, naravno, prihvatili te smo ubrzo nakon aktivnosti krenuli. Na kartingu smo se odlično proveli, ali znajući da nas drugi već duže vrijeme čekaju, vratili smo se u školu.
Budući da je ovo bio posljednji dan, u školi su pripremili završni program s pjesmama, plesom i večerom za cijelu školu i sve sudionike projekta. Pratili smo nastupe nekih od najtalentiranijih učenika njihove škole te se u već pomalo tužnom raspoloženju pozdravili s nekim učenicima.
Iako je ovo bio službeni završetak programa, zajedno s domaćinima i ostalim sudionicima projekta zaputili smo se u lokalni kafić te ondje proveli odličnu večer. Nažalost, idući dan učenici različitih država išli su kući u različito vrijeme, pa smo se morali s njima oprostiti u kafiću. Mislim da su u tom trenutku svi pustili suzu.
Ovu nezaboravnu večer, a i cijelu aktivnost pamtit ćemo zauvijek i nadamo se da ćemo ostati prijatelji sa svim ljudima koje smo upoznali.
Nera Vrtiprah, 4.g