razgovarala: Lana Huzak, 1. b.
prosinac, 2021.
Šesnaestogodišnji veznjak Lovro Zvonarek u Slaven Belupo stigao je kao desetogodišnjak 2016. godine iz Mladosti iz Preloga, a pet godina kasnije upisao je i prve seniorske minute na prijateljskoj utakmici protiv Orijenta. Treneri Škole nogometa prepoznali su ga kao jednog od najvećih talenata u svom godištu, a Lovro je odgovorio na najbolji mogući način. Svojim radom, zalaganjem, igrom i talentom privukao je pozornost i tako zaslužio sve što mu se dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci.
- U Prelogu ste počeli trenirati za Nogometni klub „Mladost Prelog”. Što Vas je potaknulo da počnete trenirati nogomet?
S obzirom na to da je tata bio u klubu, s njim sam išao na utakmice i tako sam odmalena volio nogomet i lopta je uvijek bila pokraj mene. Odveo me tako na jedan trening, trening mi se svidio te sam tako počeo trenirati. Kasnije je to postalo malo ozbiljnije pa sam došao u Koprivnicu i ovdje sam napredovao u Školi nogometa pa tako već godinu igram za seniore i privikavam se njihovu stilu igre.
- Jeste li se bavili i nekim sportom i ako jeste, možete li nam reći koji je to sport?
Trenirao sam tenis tijekom cijelog četvrtog razreda, pa mi je i zbog toga to najbolji sport poslije nogometa. Često igram tenis u slobodno vrijeme, ali morao sam prestati zato što sam došao u Koprivnicu.
- Za Slaven ste počeli igrati sa samo deset godina. Kako ste se odlučili premjestiti iz Mladosti iz Preloga u Slaven?
Igrao sam u Prelogu i kako smo igrali prijateljske utakmice sa Slavenom, neki treneri iz Slavena uočili su me te su me pitali želim li ići s njima na nekoliko prijateljskih turnira. Ja sam, naravno, pristao i igrao sam na nekoliko turnira. Nakon nekog vremena pitali su me želim li doći igrati nogomet u Koprivnicu. Obiteljska odluka bila je da svoj nogometni put nastavim u Koprivnici.
- Treneri Škole nogometa primijetili su Vaš izvanredan talent te su odlučili da bi bilo bolje da igrate za seniore. Kako ste reagirali kada ste čuli da imate mogućnost igrati za njih?
Trenirao sam s kadetima te me trener prve ekipe, koji je tada bio Tomislav Stipić, pozvao na zimske pripreme sa seniorima. Bio sam oduševljen. Bila je to velika sreća i nagrada za sav moj trud i za sve ono što sam prije postigao. Bio sam neopisivo sretan i sad sam već godinu s njima te sam jako zadovoljan.
- Na utakmici Slavena i Varaždina zabili ste gol i zahvaljujući tom golu postali ste najmlađi strijelac HNL-a. Jeste li bili svjesni što se dogodilo?
Mogu reći da još uvijek nisam svjestan kakav sam uspjeh ostvario, i to posebno kada vidim pokraj kakvih sam imena u ekipi i koja sam imena prestigao. Stvarno je bio poseban osjećaj kad sam zabio gol, svi su mi poletjeli u zagrljaj, svi su slavili. Bio je to baš lijep i nezaboravan trenutak.
- Četiri mjeseca nakon što ste postali najmlađi strijelac HNL-a dobili ste mogućnost da potpišete ugovor s njemačkim velikanom Bayernom. Jeste li sretni i ponosni zbog toga?
Sve to s ugovorom dogodilo se u tri dana. Igrali smo utakmicu tu, protiv Dragovoljca i poslije utakmice bio sam tužan zato što smo izgubili i još sam se k tomu ozlijedio. Nakon utakmice došla je sestra po mene i samo je rekla da imam mogućnost nastaviti u Bayernu nogometnu karijeru. Kada sam došao kući, razgovarao sam s obitelji i odlučili smo da ću pristati te da ću potpisati ugovor. Za desetak dana išao sam München gdje sam obavio liječnički pregled i potpisao ugovor.
- Sada, nakon nekog vremena kada su Vam se slegli doživljaji i emocije, kakav je osjećaj biti dio tako velikog i moćnog kluba? Kako je Vaša obitelj reagirala, a posebno mama?
Iskreno, nisam svjestan svega što se dogodilo jer još nisam napustio svoje doma i život u Hrvatskoj pa nisam ni svjestan što me sad sve tamo čeka. Ne želim razmišljati što će biti u budućnosti zato što se želim posvetiti svakom trenutku tako da ga najbolje provedem. Ne želim razmišljati puno o budućnosti, ali i dalje osjećaj je neopisiv.
Obitelj mi je od prvog dana najveća podrška pa su me tako i sada podržali u ovako važnom trenutku. S mamom sam najbolje povezan kao i svako dijete zato što je svima mama nešto najljepše i ona će nas uvijek slušati, svake sekunde. Tako je i moja mama meni željela najbolje te je odlučila kako je to pravi izbor. Mislim da sam ju učinio sretnom.
- Sada kada ste potpisali ugovor s Bayernom živjet čete u Münchenu ili ćete putovati na svaku utakmicu u München?
Ovu sezonu igram do kraja i ovisno o tome kada će tamo početi pripreme, selim se u Bayernov kamp. To je kompleks stadiona, zgrada, dvorana, škole, bolnice, hotela u koji su smješteni igrači koji su izvana, tako da ću i ja tamo biti smješten.
Pitanja treneru Zoranu Zekiću
- Treneru, Vi kao bivši hrvatski nogometaš i vrsni napadač, kako ste prepoznali tako velik potencijal u Lovri?
Lovrin talent prepoznali su treneri u nogometnoj akademiji Slaven Belupa. Ja sam Lovru počeo trenirati nedavno, ali bez obzira na to pokušat ću pomoći da što bezbolnije prođe put iz omladinskog u profesionalni nogomet te da iz kategorije perspektivnog igrača dođe do statusa nositelja igre…. Svi u klubu iznimno smo ponosni na Lovrin razvojni put, a još više na njegov životni i sportski karakter, stoga mislim da su najponosniji Lovrini roditelji jer osim nogometnih kvaliteta u Lovri se ističu i ljudske kvalitete koje smo već svi prepoznali.
- Jeste li ponosni na njegov dosadašnji uspjeh i koji je Vaš savjet za njega u budućnosti?
Savjetovao bih mu da ostane isti s velikom željom za napredovanjem i dakako, radom, radom i samo radom. Istovremeno mi je žao, ali naravno da svi mi imamo veliku želju vidjeti Lovru na najvišoj razini u jednoj od najjačih liga i klubova na svijetu. Pokušat ćemo ga zamijeniti nekim mlađim talentom koji će biti barem na tragu Lovrina talenta s izraženom željom za radom i napredovanjem. Naravno, Lovro će uvijek biti samo jedan jedini neponovljivi koji se neće moći zamijeniti drugim igračem.
