Jedna od aktivnosti u sklopu Erasmus+projekta Fit4Thought smišljena je pod nazivom „Be active, be fit“. Projektom se želi osvijestiti veza između učenja i mentalnog i fizičkog zdravlja učenika i nastavnika te promicati višejezičnost i suradnja s partnerskim školama iz EU-a.
Velika povezanost između mentalnog i fizičkog zdravlja dokazana je u sportovima dugotrajne izdržljivosti pa smo našim učenicima odlučili predstaviti dva slična, a opet različita sporta: trail-trčanje i trčanje maratona.
Gimnazijska profesorica Mišela Lokotar već se nekoliko godina bavi trail-trčanjem. Objasnila nam je da je to zapravo trčanje koje se ne provodi na asfaltiranom, betoniranom ili drugom obliku popločenja staze po kojoj se trči, već se provodi u prirodi. To je i smisao traila, uživanje u prirodi, čistom zraku i boravku na otvorenom.
Ono što je jedna od bitnih razlika između cestovnog i trail-trčanja samo je iskustvo trčanja. Pri cestovnom trčanju uvijek ćete imati predvidljiv obrazac trčanja, neovisno o tome trčite li prvi put određenom stazom ili je već znate napamet.
Kod trail-trčanja, čije staze većinom imaju razne prirodne prepreke i promjene samog oblika terena, stalno se nudi neko novo iskustvo. Jedna se staza može sastojati od dijela po stjenovitom terenu nakon čega se možete naći na travnatom predjelu s postupnim prelaskom u šumu gdje vas opet može dočekati korijenje, srušena stabla i grane oko kojih treba „balansirati“ tako da što lakše prođete cijelu stazu koja nije strogo zadana kao betonirana staza kod cestovnog trčanja.
Trail-staze često sadrže uspone koje možete savladati trčanjem, ali i hodanjem, ovisno o nagibu i težini uspona, i spustove prilikom kojih treba pripaziti na postavljanje stopala kako se ne biste ozlijedili ako krivo stanete. Istu stazu možete proći nekoliko puta i ona uvijek može biti drugačija, nešto se uvijek mijenja, posebice izmjenama godišnjih doba jer ljeti staza može izgledati potpuno drugačije nego tijekom jeseni ili zime.
Iako se većina utrka održava tijekom proljeća, ljeta i jeseni, zima isto tako pruža novu dimenziju trčanja, uz veću dozu opreza zbog uvjeta na stazi. U tome leži ljepota trail-trčanja, uvijek su prisutne promjene i nešto je novo ispred vas.
Osim rekreativnog oblika trail-trčanja u koje se mnogi upuštaju prvenstveno radi brige o vlastitom zdravlju i spoja užitka trčanja po prirodi, sve je više klubova i škola trčanja koje u svojim programima imaju uvršteno i natjecateljsko trail-trčanje, a podršku u tome imaju i u organizaciji sve većeg broja trail-utrka.
One se organiziraju po različitim terenima, različitih su udaljenosti i svaka nudi drugačije iskustvo natjecateljima, što dodatno pridonosi popularizaciji sporta. Razvojem sportskog segmenta trail-trčanja došlo je i do razvoja opreme namijenjene trail-trčanju tako da možete pronaći opremu koja je prilagođena terenu i obliku staze, a ovisno o samoj duljini utrke trkači mogu sa sobom nositi male ruksake u kojima imaju mjehove s vodom, energetske gelove i drugu opremu koja im može zatrebati, posebice tijekom dugih dionica po teškom terenu.
Kao i u svim sportovima, postoje specijalisti za određene terene i duljine staza, ali u trailu trkačima najčešće duljina staze nije pretjerano bitna.
Profesorica Mišela izuzetno je ponosna jer je na utrkama redovito prate suprug Boris i sin Ivan. Tako je Ivan od malena u sportu pa je i sam redoviti trail-trkač. S velikim veseljem pokazao nam je svoje medalje i pehare. Iako ima tek 5 godina, već bez problema pretrči stazu dugačku 12 km. Pitali smo ga kako se odlučio na tako dugačku rutu, a on nam je kroz smijeh rekao da je zapravo „fulao“ rutu i umjesto na 6 km otišao na 12 km. No, nije mu bilo teško i sve bi odmah ponovio.
Suprotnost trail-trčanju je trčanje maratona (trči se u glavnom po asfaltiranim površinama) pa smo u goste pozvali hrvatskog reprezentativca Marka Martinčića. Marko nam je objasnio da u pripreme za maraton ulaze osobe koje se redovito bave trčanjem (rekreativnim ili natjecateljskim) u zadnje 3-4 godine i koje su trenutno sposobne istrčati polumaraton ispod dva sata. Zašto? Zato što tijelo mora biti spremno podnijeti napore koje nosi plan priprema za maraton, a koji se sastoji od 4-5 trkačkih treninga i 1-2 treninga snage u tjedan dana.
Znači – budite spremni na puno trčanja i to najčešće sami.
Zbog količine i dužine treninga, trenira (gotovo) svaki dan, a kako bi se to ostvarilo u dužem periodu, potrebno je puno planiranja osobnog vremena. Treninge treba kvalitetno „ubaciti“ u dan ili tjedan koji je ionako prepun obveza. Pripreme za maraton zahtijevaju da se ozbiljno pozabavite svojom prehranom jer svaki trening zahtijeva veliku količinu energije. Kada ste u jakom režimu treninga, onda vam i ne odgovara sva hrana koju inače jedete pa ćete tako i svoj jelovnik morati, drastično ili djelomično, promijeniti. Tijelo će vam tražiti više lako probavljive i kvalitetnije hrane i dovesti do toga da gubite s vremenom skupljene masne naslage – što, gotovo, svatko i želi kao posljedicu. Svakako je potrebno paziti da ne pretjerate i ne unosite premalo hrane jer osim gubitka kilograma, posljedice na zdravlje mogu biti daleko ozbiljnije. Plan prehrane jednako je važan koliko i plan treninga pa ga nikako ne smijete zapostaviti. Posavjetujte se sa stručnjacima, slobodno pitajte iskusne maratonce, ali imajte na umu kako ćete sami morati odrediti koja vam hrana odgovara, a koja ne.
Trkači se često boje maratona zbog psihe jer misle kako oni to ne mogu. To je donekle i točno jer kada već dođete u formu da možete trčati polumaratone, onda vam nije nepoznanica što znači trčati nekoliko sati u komadu, što znači trčati po kiši, po suncu ili što znači trčati kada vam se uopće ne trči. Prihvaćate to jer znate da se trening mora odraditi. Maraton i pripreme za maraton samo su „malo“ više od onoga što ste već doživjeli. Ovime želim reći da u pripreme za maraton kreću osobe koje su već „filtrirane“ i kojima navedene prepreke ne mogu ništa. Često u takve pripreme i ulaze baš zbog tih prepreka kako bi ih mogli uspješno savladati i pobijediti sami sebe.
Oba naša gosta istaknula su važnost treniranja s educiranim osobama (trenerima) koji ujedno mogu biti i odlični motivatori.
Nakon razgovora krenuli smo na zagrijavanje posebno prilagođeno pripremi za trčanje koje nam je pokazao Marko. Zatim su nas Ivan i Mišela poveli na šumsku trail-rutu dugačku 1 km u koprivničkoj trim-stazi Crna Gora.
Kako nam je bilo, možete pogledati u videu!
Profesorice: Martina Grgac, Mišela Lokotar i Marina Tomac-Rojčević