Home Aktualno Mladi predstavljaju mlađe – Sjajna petorka iz 1. f

Mladi predstavljaju mlađe – Sjajna petorka iz 1. f

6. travnja 2021.

1901

Medalje koje se mjere u kilogramima, natjecanja i uspjesi koje ne zaustavlja ni svemoćna korona, talent koji se prepoznaje i izvan domovine, ustrajnost i skromnost najkraći je opis petero učenika iz 1. f. U razredu koji pohađaju vrlo uspješni sportaši, izdvaja se njih petero: plivač Damjan, nogometaš Lovro, atletičarka Tea, stolnotenisačica Stella i hrvačica Lana. Oni ne samo da su vrhunski u sportu nego su izvrsni i svestrani učenici i prekrasni mladi ljudi.

Njihove je uspjehe teško nabrojiti pa da se ne izgubimo u nabrajanju, savjetujemo da pratite naše gradske portale na kojima ćete doznati na kojim je to natjecanjima slavna petorka brala medalje i pehare, a ovdje ih predstavljamo kao učenike naše škole pred kojima je blistava sportska budućnost. Pitanja su postavili maturanti Anita Aurer, Iva Bešvir, Ema Godek, Leonarda Jurendić, Viktor Krušelj, Katja Milanović, Suzana Naomi Špičak i Karlo Vugrinec.

Romana Šutalo, prof.

Damjan Domanovac

Zašto baš plivanje: što to ima plivanje, a nemaju drugi sportovi?

Plivanjem se bavim još otkako sam bio dijete, stoga kad god su došle neke teške situacije u kojima sam htio odustati ili prijeći na neki drugi sport, sam sam sebi govorio da sam već toliko uložio i dao za plivanje i da više nema smisla odustati ili prijeći na neki drugi sport. Plivanje je jednostavno borba sa samim sobom i nitko ti ne može ni pomoći ni odmoći.

Prije si se, uz plivanje, bavio i sviranjem gitare. Je li bilo teško donijeti odluku da se potpuno usmjeriš na plivanje?

Konkretno, zbog gitare mi je žao, ali uz gitaru u glazbenoj školi dolazi i solfeggio dvaput po dva sata i zbor dvaput po sat tako da plus gitara dvaput po dva sata to je dodatnih pet sati glazbene škole uz redovnu školu i svaki dan dva sata treninga. To mi je stvarno bilo malo previše i nisam mogao više izdržati taj ritam.

Predstavlja li ti velik problem trening na našem koprivničkom bazenu koji je duplo kraći od onih kakvi su na natjecanjima?

Pa predstavlja jer tijekom tog dijela sezone kad su natjecanja na velikom bazenu, nikad ne znam na čemu sam i koje mi je vrijeme. Imam samo nekoliko natjecanja prije samog regionalnog i državnog i na tim natjecanjima moram maksimalno analizirati utrku jer je to jedina prilika da vidim što se može popraviti. Ove godine zbog pandemije najvjerojatnije ću imati samo državno i regionalno i to je maksimalni pritisak jer na regionalnom nema mjesta pogreškama, odnosno imam samo jedan pokušaj za zadovoljavanje normi.

Što misliš o mladim sportašima koji napuštaju školu i redovno obrazovanje kako bi se mogli u potpunosti posvetiti sportu?

Mislim da svaki sportaš iza sebe mora imati neku školu jer zarada od sporta, osim ako nisi u samom vrhu, nije zagarantirana, a da biste mogli živjeti, imati i uzdržavati obitelj, morate nešto raditi. Tako mislim da su ti mladi sportaši veoma hrabri i da u sport daju stvarno svoj maksimum jer su vidjeli da mogu biti na vrhu, no ja bih radije na njihovu mjestu završio bar nekakvu školu.

Znati plivati je li to danas stvar opće kulture?

Pa polako postaje, pogotovo u RH zahvaljujući Hrvatskom plivačkom savezu koji stalno ima neke nove projekte kojima potiče djecu u nižim razredima da nauče plivati ili da se poprave u plivanju. No mislim da nije nikakva sramota ne znati plivati pogotovo ako nikad nisi imao priliku ići na neke sate plivanja kod profesionalnog trenera.

Kako izgleda tvoj dan bez sporta?

Moji su dani bez sporta rijetki. To su često neki blagdani ili nedjelje, no i tada probam malo prošetati ili odvježbati kod kuće. Pod praznicima kada ne bude treninga, često igram košarku s društvom i tako nadoknađujem trening.

Lana Nogić

Zašto baš hrvanje: što to ima hrvanje, a nemaju drugi sportovi?

Hrvanje je odličan sport za razvoj djece. Od mlađe dobi mogu se raditi neki jednostavniji elementi kod kojih se razvija koordinacija, snaga, brzina, izdržljivost i fleksibilnost. Prva stvar koja se meni svidjela kod hrvanja jest ta da je to individualni sport i sama sam odgovorna za sve svoja uspjehe, ali i neuspjehe. Također mislim da nas hrvanje izgrađuje kao osobu zbog samog natjecanja s drugim ljudima u izravnom kontaktu, skidanja kila i napornog treniranja koje uključuje aktivnost cijelog tijela.

Kako objašnjavaš stereotip o tome da su borilački sportovi više muški sportovi?

Tijekom povijesti žene su bile predodređene da se bave samo brigom za obitelj i obavljaju kućanske poslove, a muškarci su radili sve ostalo, s vremenom smo se izjednačavali. Tako je bilo i s hrvanjem. Ljudima je većinom i dalje neobično čuti da se ženska osoba bavi takvim grubim i kontaktnim sportom, ali će i to s vremenom postati normalno. Jako je zanimljivo kako nepoznati ljudi reagiraju kada čuju čime se bavim.

Koji su hrvački zahvati najefikasniji u nekoj opasnoj situaciji?

Najefikasniji hrvački zahvati u nekoj opasnoj situaciji bili bi ramensko bacanje hvatom za ruku, tkz. šulter i dolazak na leđa preko i ispod ruke. Šulter je zahvat kojim protivnika bacimo preko sebe držeći ga za ruku. Dolasci na leđa preko i ispod ruke jednostavni su zahvati kojima bismo najjednostavnije mogli pobjeći nekome tko je fizički veći i jači od nas. Oba su zahvata osnove hrvanja zbog čega mislim da ih je moguće izvest u nekoj opasnoj situaciji bez puno vremena za razmišljanje.

Što bi i zašto radije izabrala u skoroj budućnosti: profesionalni ugovor ili posao za koji ćeš se školovati?

Kada bih imala mogućnost, izabrala bih profesionalni ugovor zato što imam želju postići značajne rezultate pa bih se tako mogla potpuno posvetiti hrvanju. Kada više ne bih bila u mogućnosti baviti se hrvanjem, voljela bih nastaviti svoju karijeru kao trenerica. Razlog zbog kojeg nisam izabrala posao za koji ću se školovati jest taj da ne znam s kojim bih poslom bila sretnija nego da sam hrvačica.

Znamo da hrvanje trenira i tvoj brat. Daje li ti kakve savjete i pokušava li kad glumiti trenera?

Stariji brat Alen dosta mi često daje savjete. Najčešće poslije treninga jer treniramo zajedno u istoj grupi pa ponekad zapazi neke greške ili detalje koje bih mogla popraviti. S obzirom na to da mi je on bio uzor da počnem trenirati, sigurna sam da je vrlo ponosan na moje uspjehe i da se osjeća dijelom zaslužan za njih.

Kako izgleda tvoj dan bez sporta?

Dane kada nemam treninge i natjecanja volim provesti s prijateljima i obitelji. Tople i sunčane dane provodimo vani, šećemo ili vozimo bicikle. Kada je hladno ili pada kiša, gledamo filmove, najčešće komedije. Školske obaveze, pisanje zadaće i učenje obavljam navečer jer se lakše koncentriram.

Stella Šaš

Zašto baš stolni tenis: što to ima stolni tenis, a nemaju drugi sportovi?

Stolni tenis je brz sport za koji treba puno kondicije, razmišljanja i strpljenja. U stolnom tenisu postoje različiti stilovi igre kao, na primjer, defanzivac i napadač koji se potpuno razlikuju jedan od drugog dok u drugim sportovima nema baš puno različitih stilova igre pa sam zato odabrala stolni tenis.

Koji ti je sportski uspjeh ostao u najboljem sjećanju?

U najboljem sjećanju ostao mi je „Međunarodni turnir Mirko Abramović“ u Varaždinu gdje sam u polufinalu pobijedila tadašnju prvakinju Hrvatske te sam u finalu pobijedila prvakinju Italije i tako izborila titulu prvakinje Hrvatske.

Kako podnosiš poraz i kako to utječe na tebe?

Poraz na mene ne utječe stresno zato što kada izgubim, znam koji dio igre trebam poboljšati i što trebam popraviti u svojoj igri i taktici.

Na koji bi način dočarala ljubav prema stolnom tenisu budućim generacijama stolnotenisača?

Za mene je stolni tenis značajan dio mog života i smatram da bi bez stolnog tenisa propali moji planovi za budućnost i zato ne namjeravam prestati trenirati.

Zašto je tenis medijski puno zastupljeniji od stolnog tenisa?

Tenis je medijski zastupljeniji zato što je globalno rasprostranjeniji, igra se na većim terenima i može ga gledati više ljudi u isto vrijeme, dok stolni tenis ima puno više natjecanja koja traju čak i po dva tjedna i za gledanje takvih natjecanja treba imati poseban TV program.

Kako izgleda tvoj dan bez sporta?

Moj dan bez sporta izgleda jako dosadno i nepotpuno zato što je stolni tenis dio mog života i moje svakodnevice.

Tea Šaško

Zašto baš atletika: što to ima atletika, a nemaju drugi sportovi?

Smatram da je svakom sportašu njegov sport poseban, tako je i za mene atletika, oduvijek mi se sviđala i već kao mala zamišljala sam kako će me svi gledati kako trčim na Olimpijskim igrama.

Hoćeš li nam otkriti tajnu brzog trčanja?

Ne postoji tajna, kao i u svakom sportu bitna je volja i dovoljno jaka želja da se ostvare neki vrhunski rezultati.

Kako bi sebe opisala kao osobu?

Smatram da sam osoba kojoj je ponekad potreban dodatni poticaj za nešto što radi, ponekad sam tvrdoglava jer želim ostvariti sve što si odredim kao cilj.

Jesi li zadovoljna postignutim rezultatima i jesi li si zadala neki cilj koji želiš dosegnuti?

Zadovoljna sam postignutim rezultatima i nadam se još boljim. Kao i većini sportaša cilj su mi Olimpijske igre, ali fokusirana sam uglavnom na sadašnju situaciju.

Koga bi izdvojila kao najvažnije osobe na tvom sportskom putu?

Izdvojila bih prvenstveno mamu koja je moja najveća podrška kako u životu tako i u sportu, također su mi cijela obitelj i prijatelji velika podrška.

Kako izgleda tvoj dan bez sporta?

Uglavnom treniram cijeli tjedan i nema baš puno dana bez treninga ili neke fizičke aktivnosti. Kad nemam trening, volim voziti bicikl, šetati sa psom i na taj način trošim višak energije tih dana.

Lovro Zvonarek

Zašto baš nogomet: što to ima nogomet, a nemaju drugi sportovi?

Na pitanje “Zašto baš nogomet?” nemam baš nikakav odgovor. U njemu sam otkad znam za sebe. Gledajući stare slike, s loptom sam bio još kao beba i očito sam je najviše volio od svih igračaka. Nema tog dana kad kao mali nisam igrao nogomet pa je priključenje prvim nogometnim treninzima bio logičan slijed. Općenito volim i druge sportove, ali samo oni koji igraju nogomet ili ga prate znaju da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. A meni možda i glavna.

Nogometni svjetski i europski prvak Bayern uočio je tvoj talent i početkom ožujka bio si pozvan u Bayern na upoznavanje. Kakvi su tvoji doživljaji i dojmovi nakon posjeta ovom velikom klubu?

Moj odlazak u FC Bayern odvio se toliko brzo da ni u jednom trenutku nisam bio svjestan kamo idem i što me tamo čeka. Mogu samo reći da su uvjeti, organizacija rada, kao i svi treneri na takvoj razini da se ne čudim zašto je to jedan od najboljih svjetskih klubova.

Tko ti je bio najveća podrška na tvojem putu do uspjeha?

Definitivno moja obitelj. Podrška su mi u svemu – vožnje na svaki trening kada nisam u Koprivnici, organizacija pravilne prehrane, priprema svih potrebnih stvari koje se tiču npr. odlazaka na trening ili na neko okupljanje, podsjećanje na stvari koje ja možda zaboravim. Sve u svemu, olakšavaju mi u svim stvarima da se ja mogu maksimalno koncentrirati na nogomet, ali i školu. Isto tako, odlaze na sve moje domaće i gostujuće ili reprezantivne utakmice što mi mnogo znači.

S obzirom na brojne treninge i obaveze u školi, a znamo da si izvrstan učenik, imaš li vremena za druženje s prijateljima?

Baš i nemam. Iskreno, uspijem se vidjeti s njima jedanput na mjesec, ali svoje odnose održavamo preko društvenih mreža. Svjestan sam toga, da, ako sam odabrao ovaj put, neće biti čestih druženja ni u budućnosti, ali sam zato zahvalan i nastojim maksimalno iskoristiti svaki trenutak kad se vidimo.

Kakvo je tvoje mišljenje o dopingu? Ima li ga u našem domaćem nogometu?

Korištenje nedozvoljenih supstanci u svakom sportu smatram krajnjim varanjem. Isto tako, svaki sportaš treba se brinuti o tome što unosi u svoj organizam. Dosad se još nisam opterećivao ovim problemom pa ne znam koristi li tko doping.

Kako izgleda tvoj dan bez sporta?

Moj dan bez sporta zapravo ne postoji. Cijeli tjedan ispunjen mi je treninzima, utakmicama i učenjem. A ako i imam slobodan dan, ne propuštam napraviti sam sebi neki trening. Ono minimalno slobodno vrijeme koje imam, primjerice vikendom, iskoristim za šetnju, druženje s obitelji i prijateljima i eventualno neki dobar film.

Pet brzopoteznih