Fahrenheit 451
Piše: Amalia Ščuri, 1. g
Prava je poslastica čuti iz prve ruke čovjeka koji je morao paliti i dizati u zrak kuće nevinih ljudi, bježati dok ga lovi cijeli grad, zapaliti svoju kuću… Sve ćemo to čuti od našega gosta g. Guya Montaga.
- Gospodine Montag, dugo ste vremena radili kao vatrogasac koji je trebao paliti zabranjene knjige. Kakao ste se osjećali tada?
Užitak je bio paliti. Osobit je užitak bio gledati kako stvari nestaju, kako postaju crne i mijenjaju se. Volio sam gledati kako kuće skaču od vatre. Osjećao sam se jako ponosno na samog sebe. Ponekad bih sam sebi namignuo u zrcalu.
- Znamo da ste upoznali jednu djevojku. Možete li nam opisati vaš susret?
Da. Upoznao sam jednu djevojku i vrlo kratko je poznavao. Ona, nažalost, više nije s nama. Zvala se Clarisse McClellan. Jedne noći išao sam kući kao i obično. Zadnjih nekoliko noći imao sam čudan osjećaj u vezi pločnika tik iza ugla, kao da je netko stajao u sjeni. Na tom mjestu usporio sam i ugledao Clarissu. Čim smo se upoznali, znao sam da je nekako posebna. Čudno me promatrala i rekla da ima sedamnaest godina i da je luda. Kao što sam rekao – bila je posebna.
- Što se dogodilo s Vašom ženom Mildred one noći?
Ni sam ne znam. Još uvijek sam zbunjen. Znam samo da sam vidio praznu bočicu u kojoj su obično bile pilule za spavanje. Zatim, kao da me je grom udario. Zvao sam hitnu. Brzo su došli i nekakvim strojem očistili joj želudac i krv. Ostalo je bilo u redu. Ona se ničega nije sjećala, a ja joj to nisam mogao reći.
- Bojite li se pasa nakon onog mehaničkog Psa?
Onih pravih ne. Znam da nemaju smrtonosnu iglu kao mehanički Pas. Moram priznati da se mehaničkih malo bojim, a i još uvijek sam ljut na onog iz moje postaje. Uništio je mene i moju kuću.
- Zašto su se Vaši osjećaji promijenili kada ste bili na intervenciji u jednoj trokatnici?
Istina, to više nisu bili isti osjećaji kao oni prije 10 godina. Bilo mi je žao one žene koja je sama zapalila sve svoje knjige i samu sebe jer ih nije mogla zadržati. Mislim da je Clarisse imala prste u mojim osjećajima. Svojom različitošću nekako mi je omogućila drugačiji pogled na svijet.
- Je li Vam teško palo saznanje o Clarissinoj smrti?
Jako, s tim da mi je Mildred rekla to tek 4 dana kasnije. Tada sam bio i tužan i ljut. Nisam mogao vjerovati da bi se tako nešto moglo dogoditi tako mladoj djevojci pred kojom je bio cijeli život. Bilo mi je malo čudno jer ju nisam susretao na putu kući, ali da bi je mogao udariti auto, nije mi bilo ni na kraj pameti.
- Zašto ste se odlučili obratiti Faberu oko knjige? Postoji li neki poseban razlog ili samo zato što je bio profesor?
Da, zato što je bio profesor. Mislio sam da bi mi mogao pomoći napraviti duplikat jedine preostale Biblije. Sva sreće što je znao nekog čovjeka koji nam je nabavio tiskarski stroj.
- Zašto ste se u jednom trenutku osjećali kao da to niste Vi? Što Vas je dovelo do toga?
Osjećao sam se kao robot. Faber mi je na uho govorio što da radim, Beatty je imao svoje govore da treba paliti knjige. Imao sam osjećaj kao da netko upravlja sa mnom, kao da sam neki duh u tijelu na daljinsko upravljanje.
- Zašto su Vas tražili? Podsjetimo se, to je bila velika potraga.
Malo mi je mrsko o tome govoriti. Morao sam ubiti svojega šefa, kolege i Psa. Palio sam svoj dom, žena me izdala, šef je otkrio slušalicu koju sam imao u uhu. Zbog svega toga osjećaji su bili pomiješani. Bilo je tu ljutnje, tuge, osjećaja izdaje, svega. Morao sam se ispuhati. Tada sam shvatio što sam učinio i jednostavno sam počeo trčati. Došao sam do Fabera. On me usmjerio k svom prijatelju kod kojeg smo tiskali Bibliju.
- Imate li što dodati za kraj?
Zanimljivo je to da oni mene nisu stvarno ulovili onaj dan. U to vrijeme, ja sam sa svojom grupom gledao kako uhićuju nevinog čovjeka. Oni me nisu mogli naći pa su ulovili njega samo da završe svoju predstavu. Taj jadan čovjek našao se na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Hvala Vam na suradnji i vremenu.
Nevjerojatno je kako neki ljudi mogu pretrpjeti svakakve katastrofe. Slušajući njegovu priču, možemo sa sigurnošću zaključiti da nije nikome lako iako neki misli da ne može biti gore od onoga što im se događa. Samo jedna sekunda može nas dijeliti od još većeg zla.
Koprivnica, 8.listopada 2020.