Koprivnica 4. studenoga slavi svoj dan. Mnogi se pitaju što se tako važno dogodilo tog datuma da ga je naš grad uzeo za svoj dan. Upravo o njegovoj važnosti bit će riječi u ovom tekstu.
U 14. stoljeću Hrvatska je priznavala vrhovnu vlast dinastije Anžuvinaca. Koprivnica je bila mali grad pod vlašću i u posjedu vlastelina Mikca Mihaljevića.
Još 1242. kralj Bela IV. Arpadović dodijelio je Zlatnu bulu Gradecu i time ga proglasio slobodnim kraljevskim gradom. Po uzoru na tu bulu i drugi gradovi u Hrvatskoj s vremenom dobivaju isti status čime se izuzimaju od samovoljne vlasti velikaša i dolaze pod izravnu vlast kraljeva, a poveljama dobivaju mnogobrojne povlastice, ali i određene obaveze prema vladaru
Upravo po uzoru na Zlatnu bulu Bele IV., kralj Ludovik Anžuvinac dodijelio je Koprivnici 4. studenoga 1356. status slobodnog kraljevskog grada. Dobivene povlastice bile su veoma važne za daljnji razvoj grada. Na početku povelje sam Ludovik kaže: Zato želimo sadržajem ove isprave da dođe do znanja da smo, htijući naše vjerne građane i stanovnike Koprivnice – s namjerom da se poveća njihova vjernost i broj (stanovnika) poput drugih kraljevskih gradova.
I zaista, Koprivnica je od tada počela naglo gospodarski napredovati kao trgovačko-obrtnički grad, a tome je pridonio i njezin prometni položaj prema Ugarskoj i od Slavonije prema moru. Broj stanovnika značajno se povećao.
Dakle, kakve je povlastice dobila Koprivnica poveljom kralja Ludovika? Navest ću samo, po mojem mišljenju, najvažnije.
Kao prvo, dobila je pravo biranja gradskog suca što je veoma važno jer je suca do tada određivao vlastelin pod čijom je grad bio vlašću.
Zatim dobila je pravo jednom tjedno održavati veliki sajam i to ponedjeljkom, a svakodnevno manji sajam. Kao što znamo, i danas se veliki sajam održava ponedjeljkom na našem Sajmištu.
Određene su kazne za određene prekršaje. Zanimljivo je da su zabranjeni dvoboji kao sredstvo rješavanja sporova, ali za neke teže prekršaje određeno je i odsijecanje ruke.
Točno je određen i način nasljeđivanja. Imovinu su mogle nasljeđivati i žene, ali nasljednici nisu mogli imovinu prodati osobi koji nije iz grada: ali ipak tako da niti on sam, ni žena ili rođaci ne mogu to otuđiti, izuzeti ili otrgnuti od gradske sudačke vlasti.
Određene su kazne i za onoga koji nekog uvrijedi ili izvrgne ruglu. Taj je morao platiti novčanu kaznu, a ako se nije popravio, bio je protjeran iz Koprivnice
Međutim, građani su imali i određene obaveze prema kralju. Morali su ići u vojsku i bili su dužni na Novu godinu plaćati u ime godišnjeg poreza četrdeset maraka.
Evo, to je ukratko odgovor svima onima koji su si postavili pitanje zašto se 4. studenoga slavi Dan grada Koprivnice.
Danas se povelja kralja Ludovika čuva u prostorijama Arhiva u Koprivnici.
I za kraj jedna zanimljivost. Stariji sugrađani pamte da se do 90-ih godina 20. stoljeća kao Dan grada uzimao datum 7. studenoga jer su na taj dan 1943. u Koprivnicu ušle partizanske snage i iz grada istjerale ustašku vojsku.
Međutim, od stvaranja samostalne države Hrvatske i razdruživanja od Jugoslavije kao dan grada slavi se, sve do danas, 4. studenoga.
(Korišteni podaci iz knjige prof.dr. Rudolfa Horvata: Poviest slob. i kr. Grada Koprivnice, )
Gordana Trnski, prof. savjetnik.