U originalu film se zove Lord of the Rings: Return of the king. Film je nastao 2003. godine u režiji Petera Jacksona. Film je dobio Oscara za najbolji film, te još uz njega 10 nagrada postao film s najviše dobivenih Oscara.
To je treći film u trilogiji filmova te govori o završetku putovanja Prstenove družine. U njemu glavni lik hobit Frodo napokon dođe u Mordor (mjesto gdje se nalazi Sauron, negativac u trilogiji). Za to vrijeme Aragorn prevodi vojsku ljudi u borbu protiv mordorskih oraka kako bi Frodo moao proći kroz Mordor do Mount Doom gdje će uništiti prsten, a time i Saurona. Na kraju filma Aragorn preuzima svoje prijestolje u Gondoru i postaje kralj svih ljudi. Također vilenjaci napuštaju Međuzemlje i odlaze u Istočne zemlje, a sa njima i Frodo zbog svojih ozljeda zadobivenih u ratu. Frodo svu svoju ostavštinu i knjigu o putovanju ostavlja prijatelju Samu.
Ovo mi je najdraži film jer iako se film čini kao samo dječji film o vilenjacima, zapravo je prožet životnim lekcijama i ima puno dublje značenje od zamišljenog svijeta gdje žive patuljci, vilenjaci, hobiti,… Kod ovog filma volim i to što je zapravo veoma tužan i emotivan što obično ne priliči ovakvom žanru filmova. Najtužnije scene u filmu su kada Frodo govori Samu kako misli da se nikad neće vratiti kući, ali da mu je rago što ima njega uz sebe. Također je tužan Frodov odlazak u Istočne zemlje jer su one preneseno značenje za smrt, što znači da Frodo umire od ratnih ozljeda. Također sam iz filma povukla mnogo poruka kao što su da i kada sumnjamo u svoj uspjeh uvijek ima netko tko će nas uvjeriti u suprotno i pomoći nam da ga ostvarimo.
Ovaj film smatram kao umjetnost jer kada se snimao film nije još bila razvijena kompjutorska tehnologija te su sve maske za sve izmišljene likove ručno rađene prema opisu iz knjige Tolkiena. Tome da je ovaj film pridonosi da je dobio i Oscare za najbolji film, kostimografiju, glazbu i pjesmu. Još jedan podatak koji govori o kvalitete cijele trilogije je taj da su dva dobila oscar za glazbu u filmu. Glazba se proseže kroz cijeli film i pomaže u dojmu jer već na samom početku filma daje dojam straha, tuge, ljubavi i u dijelovima samoće likova. Gluma likova u filmu je neopisiva jer svaki od glumaca je prikazao svoje likove baš onakvima kakvi su u knjigama te izgledao u svakom trenutku kako vjeruje da je tj svijet stvaran. Smatram da je ovaj film vrsta umjetnosti jer je otvorio vrata u novi svijet kojem se milijuni ljudi svake godine vraćaju i ponovno zaljubljuju u njega. Također ovaj film je postao i filmski klasik koji je hvaljen od mnogih kritičara i kojeg vrijedi pogledati.
Dunja Međurečan, 1. d