Steven Herbers njemački je umjetnik suvremenog doba iz grada Hanovera, čija su specijalizacija grafički dizajn i izrada ilustracija. Osim grafičkog dizajna, izrade crteža i slika tradicionalne umjetnosti, bavi se i izradom digitalnih slika, pogotovo portreta. Njegovi digitalni sadržaji dominantno prikazuju portrete likova iz animiranih filmova te superheroja, a također je izradio po jedan imaginarni portret za svaki od horoskopskih znakova. Većina njegovih digitalnih radova koloristički je bogata, uz čestu igru svjetla i sjene. Njegovi crteži, s druge strane, uglavnom su jednobojni, i to crni. Uglavnom su jednostavni, u smislu da prikazuju samo jedan glavni motiv, a velik dio crteža ostaje bijel. Tematski prikazuju mentalne poremećaje, i to anksioznost i depresiju. Prikazuju usamljenost, brigu, strah, gubitak smislenosti i sl.
Herbersovo djelo „Hopelessness“ (beznađe) jedan je od njegovih tipičnih crteža. Izrađen je tehnikom tuš, a prikazuje samo jedan motiv, pojednostavljenu dvodimenzionalnu ljudsku figuru neodređenog spola u vertikalnoj kompoziciji, uz pokoj dodatan detalj kao što su prikaz srca te crna lokva koja se „cijedi“ sa ljuske figure. Tematika djela, istaknuta i u naslovu, inspirirana je ranije navedenim psihičkim problemima, anksioznošću i depresijom, ali je ipak dovedena na malo univerzalniji nivo, s obzirom na to da djelo konkretno (na slikovit način) prikazuje gubitak nade kod čovjeka, koji ne mora nužno biti uvjetovan tim poremećajima. Crna boja koja se na crtežu cijedi s čovjekova srca predstavlja izgubljenu nadu, ali i gubitak životne radosti te svega onoga što pojedinac može smatrati smislom svojega postojanja. Tako je u crtežu prisutan uobičajeni kontrast crne i bijele boje, gdje bijela boja (praznina) predstavlja svu preostalu nadu.
Čovjek lako može izgubiti djelić nade sa svakim neuspjehom ili teškom životnom situacijom koja kod njega izaziva neugodne emocije poput tuge, ljutnje, osjećaja razočaranja i sl. Nakupljanjem takvih osjećaja ljudska nada sve se sve više i više „topi“, a bez dovoljnog prisustva onih stvari, odnosno doživljaja koji čovjeku vraćaju nadu i sreću, čovjek može ući u depresivno stanje. Iako je figura osobe na slici pojednostavljenja i ima manjak atributa, na njezinom (pognutom) licu je jasno vidljiva tuga, ali možda još preciznije i osjećaj praznine, kao da joj nedostaje života, sugerirajući tako na depresiju. U takvom stanju nedostatak nade u bilo kakvo poboljšanje je uobičajen, tako da je depresiju, koja je česta tema autorovih crteža, lako povezati s temom gubljenja nade. Bitno je istaknuti i ranije navedenu anksioznost, kao još jednu uobičajenu temu autorovih crteža, i njen potencijalni utjecaj na gubitak nade. Riječ je o neugodnom osjećaju koji čovjeka prati kontinuirano i oduzima mu sreću, ograničuje ga te ga ispunjava beznađem, bila ona ograničena samo na određene situacije (npr. socijalna interakcija) ili pak prisutna u više aspekata čovjekova života. Unatoč mračnoj tematici djela, možemo primijetiti kako crna boja ne ispunjava prikazanu čovjekovu figuru u potpunosti, a s obzirom na to da se višak crne boje cijedi sa čovjeka na podlogu, možemo pretpostaviti kako je autor time možda želio istaknuti to da crna boja nikada neće u potpunosti ispuniti prikazanu figuru, poručujući kako je uvijek moguće pronaći tračak nade, bez obzira na to koliko smo „ispunjeni crninom“. Međutim, to ne mora biti jedina interpretacija značenja crne lokve, jer nadu ipak treba shvaćati kao subjektivan osjećaj pojedinca, iako ona objektivno uvijek negdje postoji. Lokva crne boje također može nositi zastrašujuću poruku ako odaberemo pesimističniji način gledanja na njenu simboličnost. Ona može prikazivati kako čovjekova patnja može trajati vječno i da on može uvijek gubiti sve više i više nade, jer on nikada neće dosegnuti maksimalnu „količinu“ beznađa i patnje, naravno, ukoliko se ne poduzimaju nikakvi (ili nedovoljni) napori da se ona spriječi.
Iako je crtež „Hopelessness“ sam po sebi dosta jednostavan i po tom aspektu inferioran mnogim umjetničkim djelima, a teško ga možemo smatrati i lijepim, jasan razlog njegova nastanka je ono što je njime autor želio prikazati i u tome je njegov značaj. I sam naslov dodatno sugerira da je bit u onome što slika prikazuje, tako da ne bi bilo racionalno pogledati ovo djelo i samo reći/zaključiti da je ono prejednostavno ili da nije estetski zadovoljavajuće te da zato nije dobro, jer to uopće niti nije cilj djela. Osobnog sam mišljenja da je tema djela prikazana na jednostavan, a tako efikasan, pa i dojmljiv način te mi se zato i sviđa. S obzirom na to da se u sklopu likovne umjetnosti 4. razreda gimnazije nalazi mnogo destrukcije i apstrakcije, stilova poput dadaizma, nadrealizma i kubizma, ne mogu bez da barem malo usporedim ovo djelo s nekim od tih stilova (i po sličnostima i razlikama), čak iako se ne radi o apstraktnom djelu. Pomalo sliči apstrakciji zbog blage pojednostavljenosti motiva (i jednostavnosti uobičajeno), ali on je ipak jasno definiran i ima jasno izraženu temu. Ali zanimljivije mi je, primjerice, usporediti ovo djelo s dadaizmom, i to zbog mračne pozadine nastanka te načina odnošenja prema umjetnosti. Dadaizam je nastao za vrijeme Prvog svjetskog rata, dakle, u okolnostima ružnoće, uništavanja, tuge, besmislenosti i mnogobrojnih problema koji su pogodili velik broj ljudi. Iako nije posve racionalno rat usporediti s problemima uzrokovanim svakodnevnim životom, zanimljivo je kako se umjetnički stilovi različito odnose prema mračnim stranama stvarnog života. U dadaizmu djela su ciljano bila besmislena (i tako vrlo često jednostavna) te im je cilj bio ismijavanje iz mračne svakodnevice, a čak nisu ni prikazivala konkretne probleme, dok djelo „Hopelessness“, slično po jednostavnosti, problem inspiriran stvarnim životnim problemima vjerno prikazuje na umjetnički način, a pritom čak i djeluje pomalo destruktivno. Takav pristup umjetnosti i mračnim temama mi se osobno više sviđa.
Toni Krupski, 4.a