Imam običaj prije spavanja ili uzeti knjigu ili mobitel (za tinejđera je teško povjerovati ovo prvo, ali da, mi koji volimo papire nismo izumrli – još) pa pročitam ili vidim nešto novo. Uglavnom u polusnu sejvam da po danu vidim o čemu se uopće radi. Tako je u mojoj zbirci sejvanih stvari na Pinterestu završio jedan Amerikanac, Roxy Paine, sa svojim djelom Poppy Field.
Oduvijek volim makove. Simbol je duboka sna, zaborava i smrti, no, zbog obilja sjemenki u makovoj glavici također je i simbol obilja, bogatstva, plodnosti i ljubavi. Žarkocrveni cvjetovi poljskog maka su simbol ljubavne vatre, prolivene krvi. Makovi vrlo brzo venu pa ih je nemoguće ubrati i staviti u vazu (zato su mi posebni, možeš uživati u njima samo u prirodi), a to je ujedno i simbol prolaznosti.
Paine je američki slikar i kipar poznat po svojim suvremenim instalacijama koje često prenose elemente sukoba između prirode i čovjeka. Wikipedia kaže da su od 1990. godine Paineovi radovi izloženi u velikim kolekcijama i galerijama diljem SAD-a, Njemačke, Švedske, Engleske, Nizozemske i Izraela.
Skulptura Poppy Field, odnosno Crop, nastala je između 1997. i 1998. godine. Makovi su lijevani u gipsu, podstavljeni žicama, a potom ručno oslikani. Korišten je i stroj za proizvodnju skulptura, SCUMAK, kojem je potrebno do 8 sati ili jedan radni dan da dobije određeni oblik.
Paine je napravio makove u različitim životnim fazama.
No, zašto baš makovi?
Paine je bio u prisnom odnosu s raznim kemikalijama u svom životu. Odrastao je u prigradskoj sjevernoj Virginiji i počeo eksperimentirati s drogama u svojim ranim tinejdžerskim godinama. Temom droge bavio se i u djelu Drug Ziggurat iz 1993. godine koji je predstavio toranj supstanci u redoslijedu Paineovog upoznavanja s njima. Toranj ima 14 kružnih slojeva tvari. Postolje čini pivo Budweiser, a slijede ga duhan, gljive, heroinske šprice…
Sad sam shvatila koliko je bitno upoznati autora i djelo prije naše prosudbe. Makovi su mi se činili kao jako simpatična skulptura koja povezuje prirodu i čovjeka, i to je istina, povezuju. Ali Paine je osjetio drugačiju povezanost od mene.
Mak je za njega cvijet koji nudi sjemenčice za spavanje. Mak je eufemizam za neki oblik droge.
A za mene? Vraća me u prošlost, šalje mi slike sjećanja na bezbrižnost; sjedenje na hladnom betonskom zidiću pored pruge, razgovore u dvoje i gledanje tih krhkih cvjetova prolaznosti.