U petak, 21. veljače, zajedno sam s profesoricom Romanom Šutalo i curama iz razreda, kao dio izborne nastave hrvatskog jezika, imala priliku pogledati predstavu Zagrebačkog kazališta mladih Mi i oni. Ova predstava, autorski projekt Darija Harjačeka, Katarine Pejović, glumačkog ansambla ZKM-a i polaznika Učilišta ZKM-a, uspjela je sat i četrdeset minuta zaokupiti moju pažnju zbog stalne dinamike koja se održavala na sceni.
Radnja se odvija u neodređenoj zagrebačkoj gimnaziji u kojoj pratimo što se događa u zanimljivom i svestranom 4. f šest mjeseci prije mature. Tema kojom se redatelj bavi jest odgojno-obrazovni proces i naš školski sustav. Mislim da je izbor teme bio pravi pogodak jer je svima bliska i uvijek aktualna, a s obzirom na to da smo gledali svoje vršnjake na pozornici, mogli smo se lako identificirati i povezati s likovima. Tijekom šest mjeseci pratimo nedoumice i probleme koji se događaju u 4. f te odnos učenika prema različitim profesorima, a posebno prema njihovoj novoj razrednici. U sporednoj radnji prikazuje se odnos među profesorima i odnos profesora i ravnateljice: tu je vidljiva nepravda vezana uz neke pozicije u školi, nepravda koja se ponekad javlja kod zapošljavanja profesora i saznajemo koje sve dužnosti treba obnašati ravnatelj škole.
Glavni zaplet događa se kada je jednoga jutra ostavljena pregažena mačka, s posebnim pozdravom od 4. f, na stolu profesora matematike Brajice. Nakon tog incidenta nastao je kaos u razredu, svi su okrivljavali jedni druge, a u međuvremenu je ravnateljici škole bio najvažniji ugled i kako će tu nezgodu sakriti od javnosti. Na kraju se saznaje da je mačku ostavila majka povučene i tihe učenice Eve Miller iz prve klupe jer nije mogla podnijeti činjenicu da je njezina kći dobila trojku iz matematike pred završetak školske godine.
Predstava je završila scenom na kojoj su se okupili svi učenici i profesori govoreći ravnateljici kako su baš oni to napravili, a mislim da je glavna poruka predstave upravo u toj zadnjoj sceni koja upućuje na to da su zapravo svi krivi za incident: i profesori i učenici i roditelji. Možda je najveći krivac za sve naš školski sustav koji raznim pravilnicima onemogućava kvalitetnu komunikaciju i razumijevanje između profesora, učenika i roditelja.
Jedna je od manjih zamjerki to što je kraj predstave i krivac za ostavljenu mačku bio predvidljiv već od prvog susreta profesora Brajice i majke Eve Miller.
Glumci su izvrsno karikirali svaku vrstu profesora i učenika s kojima se susrećemo u svakidašnjem životu. Kao amaterska glumica mislim da je svaki glumac odlično odradio svoj posao i posebno bih htjela istaknuti mlade polaznike Učilišta ZKM-a koji su svojom brilijantom glumom pridonijeli predstavi. Svi su glumci bili veoma opušteni i prirodni na sceni, što nas je uspjelo još više približiti njihovim likovima. Ne smijemo, naravno, zaboraviti ni na glumački ansambl ZKM-a koji je profesionalno odigrao i prikazao naše drage profesore.
Ovom predstavom dobila sam odgovore na mnoga pitanja o hrvatskom školstvu, a humorom koji je bio prisutan na sceni od početka do kraja, glumci su me uspjeli nasmijati do suza. Stoga bih predstavu ocijenila odličnom ocjenom jer mislim da je izvrsno prikazala hrvatsko školstvo, što su mogle potvrditi i naše profesorice.
Mislim da bi predstavu trebali pogledati svi sudionici školskog sustava jer će tako saznati tko smo Mi, a tko su Oni.
Lucija Kuzmić, 2. g