Bio jednom jedan mali zmaj. Zvali su ga Kiki. Živio je u Zmajskom Selu s roditeljima i rodbinom.
Kao dijete bio je jako zaigran i uvijek nasmiješen. Volio je svakodnevno šetati uz obližnji potok i bezbrižno uživati u prirodi. Bio je uz to i jako vrijedan i uvijek je s osmijehom na licu pomagao roditeljima. Njegova jedina mana bila je to što nije imao krila, što je prilično neobično za jednog zmaja. Ipak, on to nije shvatio kao manu. Nije mu to bio nikakav problem niti su ga time opterećivali njegovi roditelji. Prihvatio je to i nije previše razmišljao. Ipak, duboko u njemu još uvijek je gorjela nada da će i on jednom kad odraste napokon poletjeti, baš kao i njegovi prijatelji.
Kad je Kiki navršio deset godina, u Zmajskom Selu dogodio se važan događaj: vratio se njegov stariji brata Gero koji je dvanaest godina proveo u Prvom zmajskom ratu. S obzirom na to da se vratio živ i zdrav nakon toliko vremena, selo je organiziralo veliku gozbu u kojoj je on bio glavni lik. Svi su ga slavili, pozdravljali se s njim i grlili ga. Bio je on zasigurno najjači i najutjecajniji zmaj u selu. Za to vrijeme Kiki je s velikim poštovanjem i ponosom promatrao svog hrabrog brata i poželio je svim srcem jednoga dana biti kao on. Dok je došao red na Kikija da se pozdravi sa svojim bratom, Gero se, ugledavši ga, zaprepastio. Razočarao se vidjevši da brat, koji bi ga trebao naslijediti kao seoski vođa, nema krila. Stao ga je koriti kao da je on kriv za tu svoju manu. Nijednom riječju nije ga ohrabrio, niti mu je bio podrška koja je malom Kikiju tada zaista bila potrebna. Gero je, očito, usprkos svim svojim ratnim junaštvima i hrabrim djelima, izgubio ono najvažnije – ljubav, i to ljubav prema svom malom bratu koji je u njemu vidio idola i kojem je bio velik uzor.
U sljedećim tjednima Gero je sve više izbjegavao svog brata i ponekad mu se čak znao narugati. Kiki je nakon toga prestao vjerovati u sebe. Svi snovi bili su mu srušeni i počeo je gubiti volju za životom. Nije više provodio vrijeme vani. Nije se više smijao. Cijele dane ležao je uplakan u svom krevetu, a za to vrijeme roditelji su ga bezuspješno tješili.
Jednog dana, čarobna Zmajska Vila odlučila je stati na kraj Kikijevim mukama. Oduzela je Geri moćna krila i podarila ih Kikiju te tako kaznila starijeg brata. Tog dana Kiki je postao seoski vođa. Snovi su mu se ostvarili i bio je presretan.
Gero i Kiki zapravo su zamijenili mjesta. Sad je Gero bio taj koji je svakodnevno neutješno plakao znajući da ne može poletjeti.
Vidjevši ga tako jadnoga, Kiki ga utješi i zamoli Zmajsku Vilu da mu podari nova krila, tek tolika da može opet poletjeti. Kraljica je poslušala Kikija, a Gero se iskreno ispričao Kikiju, shvativši da je ono što je radio mlađem bratu bilo pogrešno. Kiki mu je sve oprostio. Iako je sada bio moćni ratnik i vođa Zmajskog Sela, u Kikiju je ostalo ono najvažnije – ljubav prema obitelji i prema starijem bratu. Otada su živjeli sretno i složno do kraja svijeta.
Rafael Kovačević, 1. b
Izvor slike:
https://pixabay.com/illustrations/fantasy-scene-dragon-dark-evening-2635797/