Zvonimir Haramija Hans: Far from home
Zvonimir Haramija Hans poznati je koprivnički vizualni i multimedijalni umjetnik. Bavi se slikarstvom, crtežom, kolažem, oslikavanjem murala (zidnih slika) itd., ali i fotomontažom i izradom animacija i animiranih glazbenih videospotova. Inspiraciju za svoja djela najčešće nalazi u glazbi, filmu, modernom dizajnu, starijim časopisima i stripovima. Često u svojim radovima povezuje elemente koji su u kontrastu: vizualno atraktivno i odbojno, moderno i staromodno, smiješno i tužno… Humor je čest i bitan element njegovih djela koji prožima djela i veselije i ozbiljnije tematike. Taj humor često proizlazi iz kontrasta elemenata slike, a slike zbog toga ostavljaju bolje raspoloženje nego što bi to možda inače bilo.
U studenom 2019. imao sam priliku prisustvovati izložbi udruge „Atelieri Koprivnica“, čiji je Haramija član, i tako vidjeti neke od njegovih radova uživo. Jedno od njegovih novijih djela iz 2019. godine bila je slika „Far from home“ (Daleko od doma). Slikana je tehnikom akrilik (akrilne boje na platnu). Slikom dominira crvena boja (na bijeloj pozadini), a pozadinska slika podsjeća na šumu. Prikazana je figura nemoćnog čovjeka kojeg napadaju kosturi, a u prednjem planu istaknut je portret žene kojoj su oči pokrivene crnom maramom. Na vrhu slike napisan je tekst: „Some nights are black / they’ll crawl right up your back“. Slika nakon prvog promatranja podsjeća na situaciju iz nekog horora ili čak stripa. Na primjer, glavni se junak bori sa zastrašujućim, nestvarnim stvorenjima u mračnom okruženju i u neizglednoj situaciji, uz puno patnje i krvi, a sve kako bi spasio zarobljenu ženu. Žena sa slike ozbiljno podsjeća na lik iz nekog stripa i, štoviše, izgledom se uopće ne uklapa u ostatak slike, tj. kao da joj uopće ne pripada. Usudio bih se reći da zapravo ublažava mračni dojam koji ostavlja pozadinska slika. Time je postignut ranije napomenut humor koji proizlazi iz kontrasta elemenata slike.
Iako slika možda izgleda kao neka nestvarna situacija prikazana na kreativan i neuobičajen način, tekst povrh slike jasno sugerira da to nije bila autorova glavna namjera. On nam poručuje kako u životu postoje teška i mračna razdoblja koja će svakome od nas prije ili poslije „dopuzati iza leđa“. Osjećaji i dojmovi koje pozadinska slika dočarava zapravo su potpuno realni i zamislivi. Slika prikazuje čovjeka u naizgled bezizlaznoj situaciji, okruženog stvarima koje u njemu bude strah protiv kojih se ne može boriti i on polako posustaje. Kosture sa slike možemo zamisliti kao nekakve osobne demone, tj. životne brige koje u jednom trenutku postanu toliko brojne i moćnije od nas da im se gotovo nemoguće oduprijeti. Crvena boja podsjeća na krv i patnju, što osobito dočarava osjećaje osobe koja prolazi kroz svoje „mračne noći“. Međutim, tekst djeluje kao da je upućen osobi koja nije potpuno svjesna da u njenom životu postoje neki problemi koji će joj jednom možda zagorčati život i postati dovoljno ozbiljni da se osjeća kao čovjek sa slike. Mislim da tu misao vjerno dočarava motiv žene sa zavezanim očima. Ona je zapravo najveći i središnji motiv slike. Ona kao da predstavlja tog zaslijepljenog čovjeka nesvjesnog svojih problema koji se šuljaju za njime i koji ne vidi način kako ih se riješiti. Osobni problemi relativna su pojava i svatko će ih doživjeti drugačije. Dobar dio njih zapravo su proizvodi naših osobnih mišljenja, strahova, doživljaja i sl. i to ne nužno onih za koje u trenutku mislimo da nam škode. Drugim riječima, problemi se čovjeku često ukažu onda kada nije svjestan da već postoje pa rastu i često ih je nemoguće spriječiti. Svakako mislim da se tu zapravo radi o onim problemima koje si nesvjesno i nenamjerno zadajemo mi sami, onima koji nastaju zbog niza pogrešaka kojih nismo trenutno svjesni, a odvode nas na krivi put i zbog njih se osjećamo otuđeno, „daleko od doma“. Vjerojatno je zato i portret žene tako vizualno i tematski odvojen od ostatka slike jer prikazuje čovjekovu realnost kada je u pitanju rješavanje životnih problema dok slika u pozadini predstavlja posljedice te zaslijepljenosti i neispravnih odluka koje mu se ukažu kada napokon progleda. Prizor iz pozadine također može predstavljati već postojeće osjećaje unutar osobe koja ih proživljava i svjesna ih je, ali se u stvarnosti i dalje odbija suočiti s njima i radije „drži svoje oči zatvorenima“ misleći kako će ih tako izbjeći, a oni se samo pogoršavaju.
Mislim da je slika vizualno atraktivna zbog ekspresivnosti boje te neobičnih elemenata na njoj. Sviđa mi se što je opisana kratkim tekstom koji nam daje bolji uvid u njenu tematiku i značenje. Sviđa mi se i način na koji Haramija pristupa umjetnosti i kako nalazi zanimljiv, pa čak i dojmljiv način da prikaže i neke mračne teme.
Toni Krupski, 4.a