Kakav je čovjek, zapravo, Hamlet?
Shakespeareov Hamlet glavi je lik istoimene tragedije. Iako je na njemu fokus tragedije, ne bih ga nazvala junakom. Ogorčen očevom smrću, krivi majku za smrt, a svoj bijes iskaljuje malo pomalo na svima oko sebe. Prema mom mišljenju Hamlet je u svađi sam sa sobom, a možda osjeća krivnju što nije uspio spasiti oca. Cijela njegova lažna ludost upućuje na to da je nesretan i kompliciran. Možda ludost ipak nije lažna.
Hamlet sigurno nije u potpunosti nevin. Smatram da nevina osoba ne bi smjela vršiti pritisak na druge i nametati grižnju savjesti kao, na primjer, majci. Svoju dragu Ofeliju vrijeđao je i na neki način ismijavao, dok ju zapravo voli. Iskazivanje ljubavi na taj način dovodi do puno nesigurnosti i napetosti. Ofeliju je to dovelo do ludila pa je počinila samoubojstvo za koje Hamleta smatram odgovornim. Polonija je ubila znatiželja i mislim da ga je uz malo nepažnje bilo tko mogao ubiti, naravno u zabuni, kao što je to učinio Hamlet. Rosencrantz i Guildenstern trebali su Hamleta odvesti u Englesku i tamo ga ubiti. Hamlet je to saznao i na dokumentu zamijenio svoje ime njihovim imenima. Tako su Rosencrantz i Guildenstern ubijeni. I ovaj put Hamlet je zaslužan za njihovu smrt, iako u ovom slučaju opravdano jer je spasio svoju glavu. Hamleta je smrt nekoliko puta zaobišla zato što je imao viši cilj, a na kraju ipak sustigla. No, ne mislim viši cilj poput Antigonina, nego u smislu da se on morao dokazati i ostalima otvoriti oči o tome tko je kraljev ubojica. Kada je ispunio tu zadaću, sudbina ga je dovela do smrti.
Glavni lik ove tragedije veliki je pesimist i preosjetljiv je. Iz svakog događaja izvukao je najgore i nije se mogao razveseliti ni kada se vidio s voljenom Ofelijom. Preosjetljiv je zato što je sve shvaćao kao osobni napad i sve previše uzimao k srcu: majčinu prebrzu udaju, ženin odnos prema muškarcima (jer je smatrao da žene manipuliraju muškarcima i od njih čine nemani) ili žensku šminku, odnosno prijetvornost.
Hamletov osjetljiv karakter i odnos prema ljudima najbolje se očituje u njegovoj ideji da svi umiremo isti. Ideji koja baš i nije bila pretjerano bliska ljudima kraljevskoga roda.
Klara Seleš, 2. c
Kakav je čovjek, zapravo, Hamlet?
Hamlet, valjda najpoznatiji lik u svijetu književnosti, na neki način predstavlja osobu Williama Shakespearea koji je njegovim likom izražavao svoja razmišljanja o vječitim nerješivim pitanjima ljudskog postojanja: od nevjerne ljubavi i izdaje pa sve do odabira između surovog života ili smrti.
Savršen princ Hamlet, koji naizgled nema nikakve ovozemaljske probleme, u zbilji ima svoje vlastite psihičke i obiteljske probleme pa isto kao i mi, običan puk, postavlja pitanja o svrsi postojanja na ovom planetu. Iako je prikazan kao širokogrudni renesansni čovjek, ipak glede cijele obiteljske situacije reagira normalno, gotovo kao dječak kojemu su se roditelji rastali. No to što ga drži na nogama, jest njegov osjećaj pravde te njegova kritičnost i sarkazam. Zbog njih ima hrabrosti neprestano se odupirati majčinim i stričevim željama. Hamlet je predstavljen kao savršen lik, ali mi čitatelji shvaćamo da je on kao i mi: neshvaćen i s trunkom morala. Kažem trunku jer su njegovi postupci prema Ofeliji i drugima bili suprotni od definicije morala.
Nije uzimao u obzir kako utječe na jadnu Ofeliju, makar ju istinski voli. Svojim ludovanjem i nenamjernim ubojstvom njena oca Polonija uništio je siroticu do te mjere da se ona u svojoj vlastitoj ludosti utopila i unatoč tome što su ga Guildenstern i Rosencrantz izdali, smatram da nije bilo potrebe slijediti misao „oko za oko, zub za zub“. Hamlet nije nevin i zbog toga se on čini još ljudskiji jer svi mi svojim postupcima u jednom trenutku štetimo drugima. Zbog svih svojih pogrešaka u konačnici ga ubija Laert. No i dalje je pravo čudo što ga je smrt zadesila tako kasno, kao da ga je pokojni otac štitio cijelo to vrijeme. U tome mu je također pomoglo njegovo brzo razmišljanje i lukavost zbog koje se spasio od smrtne presude u Londonu, ali u Laertovoj blizini jednostavno se previše opustio i zbog toga je na kraju nastradao.
Jedna od glavnih osobina koja Hamleta ne čini savršenim renesansnim čovjekom jest njegov pesimizam zbog kojeg ne vidi svrhu življenja. Na takvo razmišljanje još više ga je potaknuo trenutak kad je s Horacijem na groblju ugledao Yorickovu lubanju, dvorske lude koja je najvjerojatnije jedina osoba koja je ikada usrećivala Hamleta. U tome trenutku njegov pesimizam najviše se pokazuje ovom mišlju: „Zar vrijedi živjeti u bogatstvu ili siromaštvu, ako ćemo svi u konačnici postati prah?“. Sjetio se i moćnog Aleksandra Velikog i slavnog Julija Cezara. Svi, od velikana pa do obične dvorske lude, umiru i postaju samo prah. Smatram da se ta osobina uistinu najviše ističe pa zbog nje on polako srlja u propast, ali izaziva i propast svojih voljenih.
Bili mi pesimisti, optimisti, realisti ili puki sanjari, svi se, u nekim segmentima, možemo poistovjetiti s Hamletom. Čak i kad ga vidimo u punom sjaju njegovih mana, ipak možemo vidjeti osobu s donekle dobrim namjerama. Nitko nije savršen, ali kada bi više ljudi bilo iskreno u svojim osjećajima i stavovima kao Hamlet, možda bi nam svima na Zemlji bilo bolje.
Paola Jakopiček, 2. c