Napisala: Petra Jakopiček, 4.g
U nastavku donosim kratak pregled naslova koji su mi se jako svidjeli. Nadam se da ću neke potaknuti na čitanje tih djela 🙂
J.R.R. Tolkien – trilogija „Gospodar prstenova“ (1954.-1955.)
Riječ je o serijalu koji je usavršio žanr visoke fantazije (svijet magije i srednjovjekovne estetike). Saga o primamljivom zlu Prstena i o prijateljstvu hrabre Družine urezala mi se u srce. Najbolje razrađen odnos bio mi je između Frodoa i Samwisea, a sam pregled mitologije i jezika Međuzemlja je detaljan, ali fascinatan.
H.P. Lovecraft – „Planine ludila“ (1936.)
Premda je bilo teško pratiti sve te silne odlomke krcate opisima pedantnog znanstvenog istraživanja, trud da se probijem kroz takve stranice se isplatio. Lovecraft je majstor stvaranja priča o nepoznatim izvanzemaljskim civilizacijama čije postojanje ljudski um ne može (ili ne smije) dokučiti. To je bit kozmičkog horora.
Ekatarina Sedia – „Tajna povijest Moskve“ (2015.)
Ovo će se svidjeti osobama koje vole djela Neila Gaimana. Naime, radnja prati Galinu, mladu schizofreničarku koja, u potrazi za svojom nestalom sestrom, koja se bila pretvorila u pticu, nestaje u podzemnom svijetu poganskih bogova, boljševika, svetih krava i drugih ekscentričnih kreatura. U tom kaosu sve je ostvarivo.
Kewin Kwan – „Suludo bogati Azijci“ (2016.)
Ova knjiga živi je dokaz da “chick-flick” literatura ne mora biti klišejasta i naporna. Duhovito i ironično prikazuje živote bogatih, snobovskih, singapurških Kineza čiju će idilu prekinuti dolazak Amerikanke Rachel Chu i njezinog dečka Nicka, sina jedne od tih rastrošnika, na razvikanu svadbu Youngovih.
Mary Shelley – „Frankenstein“ (1818.)
Uz Drakulu, najpoznatiji gotički roman svih vremena. Lik Frankensteinovog čudovišta simbol je autorice same, koja je od djetinjstva bila zanemarivana i tako je bila prisiljena, lutajući, tražiti ljubav i pripadnost. Također ovu knjigu bi svakako trebali pročitati i oni koji rade na proizvodnji androida, kako i oni ne bi, kao dr. Victor, ostavili te iste “mašine” na cjedilu.
Hrvoje Šalković – „Pala karta“ (2003.)
Odličan izbor za vruće ljetne dane. Lako čitljiva, puna lajtmotiva i jednostavnih rečenica. Zanimljiv uvid u gradsku vrevu močvarnog New Orleansa i opasnog Chicaga te u prekrasan mir savezne države Colorada. Nije loše za roman prvijenac.
William Golding – „Gospodar muha“ (1954.)
Opet, lako čitljiva knjiga, no obiluje bizarnim scenama. Što je čudnije svi su likovi djeca, učenici prestižne engleske škole, koja se bore za goli život na jednom izoliranom tropskom otoku. Iznenađujuće šokantna na trenutke.
Harriet Beecher-Stowe – „Čiča Tomina koliba“ (1852.)
Možda je ton ove knjige za današnje čitatelje pomalo patetičan i didaktičan, no nemojmo zaboraviti da je upravo ta knjiga pomogla osvijestiti bijele Amerikance o okrutnosti crnačkog ropstva. Jedna od najtužnijih priča ikad, po mom skromnom mišljenju, jer je zapravo opisala stvarnost ljudske gluposti.
Marisha Pessl – „Noćni film“ (2013.)
Ovo je tip knjige koja, osim standardnog teksta, uklapa i autentične fotografije i “screenshotove” web-stranica, što me jako zabavljalo. Iznimno otkačen triler o izmišljenom filmskom redatelju Cordovi i o smrti njegove genijalne kćeri uz koju se vežu govorkanja o tajnim kultovima, crnoj magiji, protestantskim kampovima i tako dalje.
Marek Krajewski – „Sablasti u Breslauu“ (2010.)
Ovaj povijesni krimić, smješten 1919.g. u nekoj propaloj njemačkoj provinciji, prati istragu letargičnog inspektora Eberharda Mocka o brutalnom ubojstvu četvorice mornara, a tragovi će ga dovesti u najgore kutke ljudskog mraka. Napeto, pomalo i gnjusno, do kraja!
Agatha Christie – „Otrovno pero“ (1942.)
Ovo mi je zasad njezin najdraži krimić jer je kriminalni čin dosta zanimljiv – pisanje perverznih pisama koja vode do samoubojstava stanovnika naizgled ugodnog engleskog sela. No, ipak mi je najdraži dio bila nesvakidašnja ljubavna priča između glavnog lika koji se došao odmoriti u Lymstocku, hladnokrvnog Jerryja Burtona, i Maggy, muškobanjaste djevojke koja je upletena u tu bolesnu aferu.
Stephen King – „Rita Hayworth i iskupljenje u Shawshanku“ (1982.)
Znam da je King prvenstveno pisac nasilnih horor-priča, no ipak više preferiram njegova djela o pravim užasima. “Iskupljenje u Shawshanku” prvi je dio ciklusa “Godišnja doba” i koncentrirana je oko lika Andyja Dufresneja, bankara i ljubitelja petrologije, kojeg su proglasili krivim za dvostruko ubojstvo te ga stavili u najgori zatvor države Maine. Kraj je neočekivano predivan, vjerujte mi.
Emily Brontë – „Orkanski visovi“ (1847.)
Ovo je, barem meni, jedna od najljepših ljubavnih priča za koju sam ikad čula. Radnja prati kratke, nasilne i bolne, ali ipak čeznutljive živote seoskih obitelji Earnshaw i Linton, među kojima su legendarni likovi usvojenog divljeg djeteta imenom Heathcliff i prevrtljive, fatalne, plavokose Catherine. Osjećaji bi vam trebali biti baš kruti ako nebi ni barem jednu suzu kapnuli nad ovim neponovljivim, inteligentnim ostvarenjem.
