Zovem se Andrija Njerš, učenik sam 3. G razreda i jako volim putovati. Putovanja i „muvanja“ po Europi, a možemo reći i po svijetu, prate me od malih nogu. Radoznalost i želju za upoznavanjem svih dijelova našeg lijepog planeta naslijedio sam od majke. Ona je profesorica koja voli voditi svoje učenike na maturalce i izlete, tj. na različite vrste putovanja, ali mnogo putuje i s obitelji, odnosno sa mnom i s mojim ocem. Također, naša obitelj aktivan je član KUD-a „Fran Galović“ Peteranec koji nastupa na mnogobrojnim europskim pozornicama. Na neka od putovanja išao sam zahvaljujući zalaganju u školi i natjecanjima kao što su „Euromath“ te „Euroscience“.
Ukratko ću vam, dragi čitatelji, ispričati o najzvučnijim i najzanimljivijim i, za mene, svakako nesvakidašnjim mjestima koja sam posjetio. Za početak nabrojio bih države koje sam posjetio, a to su: Italija, Češka, Engleska, Poljska, Grčka, Cipar, Rumunjska, San Marino, Vatikan, Monako, Mađarska, Austrija, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Francuska, Njemačka, Portugal, Švicarska, Španjolska, Makedonija i vjerojatno najčudnovatija država među njima bila bi Tunis.
U Tunis sam išao avionom s roditeljima. Imao sam tada sedam godina (ljeto nakon prvog razreda osnovne škole). Postoji anegdota koje se sjećam vezana uz samu organizaciju putovanja. Naime, avion nam je trebao poletjeti iz zračne luke u Zagrebu, ali let je bio premješten i letjeli smo iz Osijeka, međutim agencija nam je to javila tek onog jutra kada smo trebali putovati. Tako smo nekoliko sati prije nego što je avion trebao poletjeti, mi još bili u Peterancu i morali smo brzo „juriti“ u Osijek. Osim toga, moj je tata zaboravio i vozačku, što baš nije pohvalno, a morao je voziti jako brzo. Ipak, stigli smo nekih petnaestak minuta prije leta i uspješno se ukrcali u avion. To je ujedno bio i moj prvi let avionom. Pri dolasku u hotel zbog spomenutog propusta agencije dobili smo neke dodatne sadržaje kao što je bio jednodnevni izlet u Saharu. U Tunisu smo posjetili staru Kartagu, jahali na devama, vozili se pješčanim dinama i posjetili mjesto gdje su snimani „Ratovi zvijezda“.
Nastavimo s meni najdražom zemljom koju sam posjećivao mnogo puta, a to je Italija. Posjetio sam gradove Rim, Napulj, Firencu, Pizu, Milano i mnoge druge. Italija ima sve, od visokih Alpa pa do vrućeg i sunčanog juga. Iskustvo putovanja Italijom omogućilo mi je zaključiti da je sjever Italije mnogo čišći od juga i da se mentalitet stanovnika ovih dvaju dijelova Italije jako razlikuje. U Italiji nemam neki najljepši grad, ali najviše su me se dojmili Milano, Firenca i Piza; gradovi s prekrasnom arhitekturom i ugodni za šetanje i istraživanje.
Idemo u susjednu Švicarsku. U Švicarskoj sam posjetio Ženevu i CERN. U CERN-u se istražuje fizika atoma. Tamo sam prisustvovao mnogim predavanjima. U Ženevi sam posjetio sajam automobila, Sveučilište i Olimpijski muzej. Dobio sam dojam da je Švicarska napredna zemlja i da je sve vrlo skupo.
Jedan svježiji dojam ostao je od ovog ljeta. S roditeljima i prijateljem Jakovom posjetio sam Lisabon. To je bio moj četvrti let avionom. Letjeli smo iz Budimpešte do koje smo došli vlakom. Lijepih pet dana proveli smo u Portugalu. Posjetili smo najzapadniji dio Europe, točnije Cabo da Roca, kupali smo se u ledenom Atlantskom oceanu u gradu Cascais, posjetili smo dvorac Castelo da Pena i poznato svetište u Fatimi. U Lisabonu smo uživali u ljubaznosti ljudi i odličnoj hrani od plodova mora. Osobno, najatraktivniji dio puta bio je kada smo posjetili dva hrama nogometa u Lisabonu, Estadio da Luz gdje smo imali razgled stadiona velikog kluba Benfice i stadion Sportinga Estadio Jose Alvalade.
Veliki nogometni suparnici Portugala naša su sljedeća tema. To je naravno Španjolska. Španjolsku sam posjetio kada sam bio mali pa me uz nju veže i malo sjećanja. Najviše se sjećam Sagrade Familije, tornja Agbar, parka Guell i naravno Camp Noua. Pogađate što me najviše oduševilo u Barceloni. U Španjolskoj smo također imali priliku slušati i gledati poznati „Flamenco show“.
Kao mali posjetio sam i najromantičniji grad na svijetu, Pariz. Sjećanja uz Pariz vezana su ponajviše, naravno, uz Eiffelov toranj. Pogled s Eiffelova tornja je veličanstven. Pogledom sam najviše tražio Park Prinčeva (stadion PSG-a). Dojmila me se i katedrala Notre Dame koja se nalazi uz rijeku Seinu. Posjetili smo i muzej Louvre u kojem sam imao priliku vidjeti Mona Lisu. Sjećam se da je u prostoriji gdje se nalazila bila velika gužva i jedva smo se probili do nje da se poslikamo. U Parizu posjetili smo i veliki dvorac, dom moćnih francuskih vladara – Versailles. Da bi se obišao sam dvorac i svi vrtovi oko njega, potrebno je više od cijelog dana, a toliko nismo imali, no uspjeli smo vidjeti mnoge njegove krasote. Meni najljepše iskustvo vezano uz to putovanje svakako je Disneyland gdje nas je uhvatila kiša, ali sam se svejedno jako dobro zabavio.
Na jednom maturalcu koji je vodila moja mama, tata i ja dobili smo priliku posjetiti Grčku. Posjetili smo mnoge grčke antičke gradove kao što su Korint, Mikena, Epidaurus, Olimpija i, naravno, Atena. U Ateni me se najviše dojmila Akropola s hramom Partenonom. U Grčkoj smo imali jako užurban i gust raspored jer je prepuna znamenitosti pa nisam uspio toliko doživjeti ljude. Posjetili smo i otok Zakynthos gdje je agencija imala jedan propust. Bilo nam je obećano da ćemo se kupati na najljepšoj plaži na otoku, ali brod, ili bolje rečeno brodić, kojim smo išli do te plaže nije imao dopuštenje usidriti se na plaži.
Malo južnije od Grčke nalazi se i otok Cipar. Na Cipru se održavalo natjecanje „Euromath“ na kojem smo se zajedno natjecali ranije spomenuti prijatelj Jakov i ja. Bilo je to moje treće putovanje avionom. Bili smo smješteni u gradu Paphosu koji je isključivo turističko naselje s lijepim hotelima. Tamo smo proveli pet dana i imali smo vremena obići cijeli grad. Odlično smo se zabavljali i u odmaralištu u kojem smo bili smješteni. Plaža nam je bila nadohvat ruke, ali je puhao jak vjetar pa se nismo kupali.
I šećer na kraju – London. Moje drugo putovanje avionom. Sletjeli smo kasno uvečer u jedan od aerodroma u predgrađu Londona. Da se dođe s jednog kraja aerodroma do drugog pješke, treba stvarno mnogo vremena. Aerodrom je mnogo veći od grada Koprivnice. U Londonu smo bili smješteni u kvartu gdje je Chelseajev stadion, ali taj stadion nismo posjetili. Posjetili smo stadion Emirates, dom velikog engleskog kluba Arsenala. U Londonu smo posjetili Trafalgar Square, Buckinghamsku palaču, Big Ben, Westminstersku opatiju, Tower of London i Tower Bridge koji me se jako dojmio. Posjetili smo i Prirodoslovno-povijesni muzej za koji treba najmanje pola dana za obilazak, a toliko nismo imali jer smo htjeli vidjeti i ostale znamenitosti te smo tako posjetili muzej voštanih lutaka Madame Tussauds gdje sam se imao prilike fotografirati pored mnogih poznatih ličnosti. Nas troje uspjeli smo sve to obići u samo dva dana. Jedino mi je žao što nisam posjetio Wembley. Još jedno sjećanje koje me veže uz London su predivno uređeni travnjaci i parkovi. Volio bih se vratiti na dulje vrijeme u London.
Imam tradiciju da skupljam dresove ili šalove klubova gradova koje sam posjetio i mogu se pohvaliti velikom kolekcijom. Također, volim okusiti tradicionalnu hranu nekog mjesta i popiti kavu u Hard Rock Caffeu ili Starbucksu u gradovima koji ih imaju.
Mnogi ljudi nemaju sreću obići toliko mnogo za tako malo vremena u svom životu i na tome sam jako zahvalan svojim roditeljima koji su mi omogućili ovako divna iskustva. Kada god imate priliku i vremena, moj vam je savjet – putujte. Možete steći samo lijepa iskustva i upoznati mnogo zanimljivih ljudi, proširiti vidike i upoznati nove kulture. Nadam se samo da ću u budućnosti putovati još više.
Andrija Njerš, 3.g
