PLES, PLES, PLESONAUTI!
Dana 29. 11. u sklopu projekta razvijanja programa plesne publike u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom naši maturanti koji pohađaju izbornu nastavu iz plesa, ali i ostali gimnazijalci – plesači, sudjelovali su u pratnji profesorice Marine Tomac – Rojčević na plesno-edukativnim radionicama u ZPC-u. Naime, Zagrebački plesni centar, ZPC, ovim edukativnim programom za razvoj plesne publike – PLESONAUTI želi zainteresiranim ravnateljima, profesorima i učenicima osnovnih i srednjih škola, tj. školama čiji su partneri, približiti suvremeni ples kao jednu od modernih umjetnosti o kojoj učenici vrlo malo znaju. Tako je naš posjet ZPC-u bio odlična prilika ne samo za saznati mnogo novih informacija vezanih uz ples, ali i šire (kako uopće postaviti scenu za izvedbu te koliko je teško ustvari organizirati tako nešto) nego smo mogli uživo i vidjeti plesni program profesionalnih suvremenih plesačica i njihovu plesnu izvedbu „CONVERSATION PIECES“ koja nas je, malo je reći, oduševila (i zabezeknula!). Sam ZPC, u Ilici 10, okupljalište je najprofesionalnijih i najraznovrsnijih plesača, ne samo hrvatskih što također nismo znali!
Ovaj je program 1. srpnja 2019. verificiralo Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Agencija za odgoj i obrazovanje. On ne nudi samo ono čemu smo sami sudjelovali već i stručna predavanja o povijesti plesa i kazališta, fizičke radionice, razgovore o predstavama s izvođačima i autorima te predstavljanja zanimanja samog ZPC-a kao što su: plesač, koreograf, dizajner rasvjete, kazališni producent itd.
Mi, dakako, u jednom danu nismo imali vremena za predstavljanje cijelog programa, no mislim da nije bilo ni potrebe jer je i ovako bilo i više nego dovoljno poučnih i zanimljivih informacija! Članovi, zaposlenici centra lijepo su nas dočekali, a producentica, ujedno i moderatorica programa Petra Begović provela nas je zgradom ZPC-a, objasnila nam čemu služi koja dvorana, koja sve zanimanja postoje u toj zgradi i upoznala nas s prvom točkom našeg programa, a to su predstavljanja zanimanja. Upoznali smo tako majstora rasvjete za kojeg nitko nije ni slutio koliko je važan u samoj izvedbi i da ih na Akademiji dramske umjetnosti primaju svega nekoliko na Odsjeku za majstora rasvjete. Naime, na izvedbi koju smo gledali, koristio je i baratao s čak sedamdesetak reflektora! Također, upoznali smo se s poslom producenta i organizatora raznih programa, a to je sama moderatorica programa Petra Begović, ali i sa činjenicom koliko je teško uskladiti sva zanimanja koja su potrebna da se održi samo jedna jedina plesna izvedba ili predstava. Svi oni moraju dobro međusobno komunicirati da bi publika dobila ono što i očekuje. Zatim je uslijedila plesna izvedba „CONVERSATION PIECES“ koja nam je prikazala i više nego što smo očekivali. 🙂
Šest žena pričalo je na pozornici jednu priču, priču koja nije imala svoj određeni početak, razriješen vrhunac ili dosadan kraj. Ne. Moderna umjetnost, suvremeni ples, sve je ono što NE očekujete, ono što ne slutite, ono što ne možete imenovati, ono za što ne znate što osjećati. Suvremeni ples u meni je budio sjećanja na razne naslove knjiga, filmova koje sam davno pogledala, rečenice koje sam negdje slučajno pročitala i imala sam osjećaj kao da se na mene ljute jer nisam mogla razabrati što sve tih trenutaka osjećam. Tada mi je bilo drago što imam taj dar, sposobnost da mogu osjećati. Nikad nisam vidjela ništa slično, izvedbu kao što je bila ova. Naizgled jednostavni pokreti, bacanje, prebacivanje po podu, trčanje, bacanje u zrak, rekli bismo, izgleda jednostavno. No, u jedan sat, uz pratnju glazbe, izvesti tako nešto, toliko toga, upamtiti redoslijed svega i još k tome uskladiti se s ostalim plesačicama bez trunke vidljivog napora… Bilo je nevjerojatno gledati nešto takvo. Glazba nije glazba na koju ste navikli ili koju slušate na radiju, ne. To je buka. Šumovi, dah, otvaranje limenke, strjeljanje na polju, zvuk umiruće svjetiljke na praznoj benzinskoj postaji u kasni sat. I žene na to plešu. Na te zvukove pričaju priču. Priču koju svatko može interpretirati drugačije, svatko će u njoj vidjeti drukčiji detalj, stvoriti pomoću slike i zvuka svoje slike, svoju jezu ili ugodu, cijelu jednu divnu ili zastrašujuću priču. To je čarolija moderne umjetnosti, čarolija suvremenog plesa. Razumijem da se to možda neće svakome svidjeti, da će im možda izgledati poput vrele kaše bez forme, bez okvira, zbunjujuće i nestvarno. No, ja volim reći, ne voli svatko slano, zar ne? Ili pak, slatko… Ali dopusti si okusiti.😊
Kasnije smo imali priliku razgovarati sa samim plesačicama, što nas je oduševilo jer smo mogli pitati sve što nas zanima, a toga je bilo stvarno puno! Doživjeti ta ista lica s pozornice tako blizu nas još više su mi učinila cijelu priču, posjet ZPC-u i samoj ovoj izvedbi čarobnijom, ali i dostupnijom svima nama, smrtnicima. Stvarno bih voljela da svatko osjeti čar suvremenog plesa i da uživa u njegovoj raznolikosti i osebujnosti. Svakome tko se nađe u blizini Ilice 10, blizu ZPC-a, tijekom svakog mjeseca kada se izvode razne plesne točke, izvedbe suvremenog plesa, toplo bih preporučila da se barem malkice odvaži poslušati priču koju im umjetnici imaju za ispričati.
Na kraju, shvatit ćete – te priče tvorac – bit ćete Vi.
Hana Živko, 4.b
Više o ovoj predstavi, a i ostalim dostupnima na:
https://www.zagrebackiplesnicentar.hr/predstava/conversation-pieces
https://www.zagrebackiplesnicentar.hr/