Obilježavajući 26. Galovićevu jesen imali smo priliku, zadovoljstvo i čast slušati gospodina Pavla Pavličića koji je u petak, 25. listopada 2019. godine, posjetio našu školu i dva školska sata posvetio učenicima kojima je na vrlo zanimljiv način pričao o svojem odrastanju u Vukovaru, školovanju i životu u Zagrebu, prvim iskustvima vezanim uz umjetnost riječi, svojim djelima te stavu vezanom uz poučavanje književnosti i razvijanju ljubavi prema čitanju.
Druženje smo započeli vrhunskom izvedbom Sare Forjan koja je otpjevala pjesmu Utjeha Ivane Kindl, a Tina Odobašić izuzetno dirljivim recitiranjem Galovićevih stihova uvela nas je u svijet poezije.
Lana Bermanec i Hana Knežević osmislile su izuzetno zanimljiva pitanja kojima su potaknule autora na promišljanje o ulozi koju je književnost imala u doba njegova odrastanja i danas. Tako je jedno od zanimljivijih pitanja bilo pitanje aktualnosti i primjerenosti nastavnog programa iz književnosti u gimnaziji. Gospodin Pavličić iznio je stav kako književnost ne bi trebala služiti poučavanju činjenica nego isključivo razvijanju ljubavi prema čitanju za koju je, smatra, ključno ponuditi djeci lektiru koja je primjerena njihovoj dobi i njihovim interesima. Spomenuo je djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje i sjetio se svog gimnazijskog iskustva vezanog uz čitanje navedenog djela. Nasmijao se i rekao kako mu kao gimnazijalcu Ribanje nije bilo ni jasno ni zanimljivo kao ni većina drugih djela starije hrvatske književnosti te kako mu je u ovoj dobi Ribanje jedno od najdražih književnih djela.
Obraćajući se učenicima, gospodin Pavao Pavličić naglasio je kako je izuzetno važno njegovati zavičajnu književnost i kako i dalje trebamo puno pažnje posvećivati djelu Frana Galovića.
Odgovarajući na pitanje rađa li se pisac ili se postaje pisac, gospodin Pavličić ispričao je kako je zahvaljujući svojoj majci koja je puno čitala, s njom često odlazio u knjižnicu i zavolio knjige i čitanje pa je tako i Filozofski fakultet upisao želeći postati bibliotekar. Međutim, čitateljska strast u njemu oblikovala je pisca koji danas još uvijek puno piše osjećajući potrebu da svoj odnos prema životu, problemima i svemu onome što zaokuplja čovjeka, prenese i svojim čitateljima.
Pričao je o svojim djelima, i to posebno o romanu Koraljna vrata, kratkoj priči Ugovor s Viragom,
fantastičnom trileru Bakrene sove (stota P. knjiga), Trojici u Trnju, Večernjem aktu (P. kultnom romanu). Objasnio je svoju sklonost kriminalističkoj prozi i fantastici naglašavajući kako je kao pisac vrlo rano odustao od društvene angažiranosti koja se često očekuje od pisca i književnosti.
Spomenuo je kako je izgradio svoj tip fantastike, blizak svakodnevici, a udaljen od mitskih bića, onaj koji će biti blizak njegovu čitatelju. Autor je rekao kako je i povijest tema njegovih romana, i to kao pokušaj očuvanja prošlosti zapisivanjem. Govoreći o memoarskoj prozi, spomenuo je Dunav u kojem tematizira prošla vremena, svoj zavičaj i Vukovar.
Tijekom razgovora često je naglašavao kako piše zahvaljujući inspiraciji i kako mu nije namjera prosvijetliti i poučiti čitatelja.
Zanimljiv razgovor Lana i Hana završile su pitanjem koje se odnosi na piščev doživljaj našeg grada i gimnazije, pri čemu je gospodin Pavličić istaknuto kako je začuđen izgledom škole te ljepotom grada koji mu je otprije poznat.
I na kraju – možda bismo doživljaj svega što smo čuli i doživjeli mogli sažeti u sljedeći citat iz djela P. Pavličića: Ovo je priča o školjci, a zapravo o meni. Jer, školjka je, dakako, šumila, ali taj šum nije dolazio iz nje same, nego iz uha koje je sluša; a slično je i sa mnom: to što uspijevam reći više je zasluga onoga kome govorim nego moja vlastita.
Program matineje vrlo je uspješno vodila Stela Savić.
Zahvaljujemo svim učenicima naše škole koji su sudjelovali u ostvarenju ovog događaja kao i gospodinu Pavličiću koji nam je poklonio neke nove spoznaje.
Dubravka Šutalo-Kovačić, prof.
