Piše Hana Švelec, 3.g
Sunčanog dana mjeseca lipnja tata i ja uputili smo se na uzbudljivo putovanje s još dvadesetak ljudi te s našim odličnim vodičem. Početkom godine razmišljali smo koje bismo mjesto mogli posjetiti u lipnju. Za Aziju me zainteresirala vježba 5 Tibetanaca koju volim vježbati. Pošto je na Tibet malo kompliciranije ući, odlučili smo se za Kinu koja nas je oduševila svojom kulturom, ljudima, zanimljivom hranom i arhitekturom. Također, svidjela mi se iznimna čistoća gradova i korištenje električnih motora i automobila. Vrlo bogat program omogućio nam je da vidimo nekoliko gradova. Obišli smo Peking, Xi’an, Hangzhou, Suzhou, Shanghai i naravno Kineski zid. Puno smo toga proživjeli u samo deset dana.
PEKING
16.6. krenuli smo iz Zagreba za Peking. Presjedali smo u Dohi, glavnom gradu Katara i stigli u Peking sljedeći dan poslijepodne.
Kad smo stigli u glavni grad Kine, prvo smo otišli do starog kvarta Dongchenga i vozili se u rikšama. Vrlo je veselo tamo. Ljudi se zabavljaju i stariji i mlađi igraju različite igre i plešu.
Posjetili smo i poznatu tržnicu Wangfuijing gdje smo mogli vidjeti različite kineske specijalitete. Nudili su pržene crve, škorpione, lignje, žabe na štapiću te čak i pohane pse. Najhrabriji su to i kušali. Također, kada se prolazi tržnicom osjete se ugodni i pomalo neugodni mirisi njihove hrane na koju mi nismo naviknuti.
Ljetna palača i cijeli kompleks građevina izgledaju predivno. Nalaze se iznad jezera Kunming. Ljetnu palaču nazivaju carskim vrtom te je smještena na UNESCO-ov popis u Aziji i Oceaniji.
Razgledali smo carske grobnice dinastije Ming te se prošetali Svetim putem gdje smo vidjeli skulpture s mramornim ljudskim i životinjskim likovima koji čuvaju grobno područje dinastije Ming.
Ušli smo u Zabranjeni grad, nekad carsku palaču dinastije Ming. Cijeli kompleks je ogroman i trebalo nam je više od dva sata za razgledavanje i šetnju.
Izvana smo vidjeli Vodenu kocku i Ptičje gnijezdo, ogromne građevine napravljene za Olimpijadu 2008. Nažalost, nismo ulazili unutra.
Naravno, kad smo već bili u Pekingu, morali smo probati i Pekinšku patku koja je odlična, vrlo mekana i ukusna. Zanimljivo je da Kinezi serviraju hranu u vrlo malim tanjurićima. Hrana je pikantna, s dosta začina koji su nama nepoznati. Kinezi jedu manje nego mi te konzumiraju puno voća i povrća. Primijetila sam da nema puno pretilih ljudi.
KINESKI ZID
Kineski zid dugačak je oko 9 000 km. Jedno je od 7 svjetskih čuda i na popisu UNESCO-ove baštine u Aziji i Oceaniji. Do dijela Kineskog zida koji je namijenjen turistima stigli smo popodne toga dana kad je bilo 35 stupnjeva. Pogled je čaroban i neopisiv. Penjanje nije jednostavno zbog stepenica koje su nepravilne. Kada smo stigli do druge kule, krenuli smo se spuštati. Iako je puhao vjetar, bilo je dosta vruće.
XI’AN
Xi’an je poznat pod nazivom „Vječni mir“ i sjedište je jedanaest dinastija. Udaljen je 1200 km od Pekinga pa smo do tamo putovali 13 sati noćnim vlakom. Vrijeme nam se nije posrećilo. Cijeli je dan padala kiša. Prošetali smo se kroz muslimansku četvrt u kojoj su tržnice s hranom, trgovine, štandovi s fake stvarima te smo razgledali dvorište oko džamije.
Posjetili smo tvornicu, iskopine i muzej terakota ratnika. Vidjeli smo pagodu Velike Divlje Guske i Kulu bubnja. Prošetali smo se gradskim zidinama koje ukupnom dužinom od 13,6 km opasuju središnji dio grada Xi’ana.
HANGZHOU
Hangzhou je grad u istočnoj Kini, 180 km južno od Šangaja, na delti rijeke Yangtze. Biser je Kine, s mnoštvom hramova i paviljona. U Hangzhou smo stigli avionom za otprilike 2 sata. Posjetili smo Zapadno jezero kojim smo se provozali na čamcu. Priroda, zelenilo i okoliš su predivni.
Obišli smo budistički hram Lingyin gdje smo vidjeli Budinu statuu iz doba dinastije Ming. Ljudi dolaze tamo kako bi se poklonili Budi, a sve skulpture su ogromne.
Ispred ulaza u kompleks hrama napravljen je park gdje smo mogli vidjeti uklesane skulpture u stijenu te Budu koji se smije.
Uputili smo se do plantaže Zelenog čaja te smo ga i probali. Meni iskreno nije baš ukusan jer nam nisu dali da ga zasladimo. Kažu da je jako zdrav i liječi skoro sve bolesti.
SUZHOU
Suzhou je grad koji zovu Kineska Venecija zbog brojnih kanala i kineskih vrtova. Tamo smo se uputili autobusom. Vozili smo se brodićem kroz Carski kanal. Bilo je vrlo mirno i opuštajuće. Kineskinja koja je veslala, također je i pjevala.
Kratko smo se prošetali gradom uz kanal te se uputili do tvornice i muzeja svile. Svilena vlakna proizvode dudovi svilci. Prije nekih 5000 godina u Kini su ljudi otkrili kako izrađivati luksuznu tkaninu od sekreta dudova svilca. Kad se dudov svilac nakon nekog vremena zatvori u kukuljicu, oko sebe isplete vlaknastu čahuru kao zaštitu koja je dugačka do 1600 metara.
SHANGHAI
Na kraju smo se uputili u Shanghai, kinesku luku koju čini 26,5 milijuna stanovnika. Otišli smo do Bunda gdje je prekrasan pogled na panoramu Pudonga. Tamo se nalaze neboderi poslovnih zgrada, televizijski toranj Biser otoka, ali i drugi najviši toranj na svijetu i najviši toranj Azije Shanghai tower. Visok je 632 metra te ima 128 katova. Dizalom smo se uzdigli na 118. i 119. kat. Pogled je neodoljiv.
Prošetali smo se glavnom shopping ulicom Nanjing road. Bila je nedjelja popodne te je ulica bila krcata ljudima. Vikendima ljudi iz manjih gradova i okolice dolaze u Šangaj pa se stvaraju još veće gužve po trgovinama i u kretanju.
Navečer smo posjetili akrobatski show gdje su ljudi izvodili zabavne pokrete na biciklu, motoru i u zraku s užetom. Bilo je zabavno, ali i malo zastrašujuće za gledanje.
Idući dan posjetili smo Stari grad i vrt YuYang koji je sagrađen prije 450 godina. Vrlo je lijep i prava je oaza mira. Otišli smo i do hrama Bude od žada, također predivan kompleks.
Posjetili smo i jednu od Fake tržnica. Smještena je u blizini Metroa u podzemnoj željeznici. Po trgovinama nema cijena nego se dogovara. Nije mi bilo baš ugodno tamo. Ljudi koji prodaju te fake stvari žive od toga, a njihova djeca spavaju na hodnicima i pred ulazom u trgovine pokriveni dekom ili kartonom.
Navečer smo se vozili brodom po rijeci Huang-po te još više doživjeli Šangaj. To nam je bio zadnji dan u predivnoj Kini te smo se tu večer 24. lipnja oprostili od Šangaja. U zadnji čas stigli smo na vožnju brzim Maglev vlakom koji nas je vozio 300 km/h do aerodroma. Inače vozi do 425 km/h, ali bila je noć pa nije smio brže.
Prijavili smo se za let Shanghai-Doha na kojem je bila užasna gužva. Nakon detaljnog pregleda stigli smo do boardinga i pola sata nakon ponoći poletjeli. Primijetila sam da smo zaobilazili Iran, a razlog tome bili su nemiri između njih i Amerike. Dan i noć definitivno su mi se pomiješali.
Bilo je to novo nezaboravno iskustvo. Naravno da bih još jednom ponovila ovo putovanje. Preporučam svakome tko voli putovati i istraživati egzotične destinacije. Putovanje nam vraća snagu, obogaćuje naše znanje i razvija našu snalažljivost.
