Ovih dana stižu vijesti s natjecanja u znanju koja okupljaju najbolje svjetske školarce. Za nas je posebno zanimljiva Međunarodna kemijska olimpijada (IChO) koja se od 21. do 30. srpnja održavala u Parizu i na kojoj je dio hrvatskog četveročlanog tima bio naš Luka List.
S Lukom su u hrvatskom timu bili Mislav Barić, Barbara Sumić i Ivor Vavra Plavšić, a mentori su im bili prof. dr. sc. Branka Zorc i izv. prof. dr. sc. Branimir Bertoša. Kao promatrač u delegaciji je bio i akademik Tomislav Cvitaš.
Čim se Luka vratio iz Pariza, gimnazijska novinarka Marija Ferčec zamolila ga je za osvrt na pariško iskustvo. Evo što je rekao za FRANzine:
“Bilo je predivno, no dosta zamorno. Pariz je sjajan grad, pun života i svakakvih ljudi, no zato je i jako velik, pa smo dosta vremena izgubili na vožnju – iako smo tako vidjeli i neke zabačenije dijelove grada koje inače ne bismo. U usporedbi sa St. Peterburgom, u Parizu je bilo puno više ljudi, kako sudionika, tako i osoblja Olimpijade, usput, većinom volontera. Tako nas je na aerodromu Charles de Gaulle – Paris dočekala Morgane, naš vodič, koja je bila s nama tijekom cijele Olimpijade. Govorila nam je o životu u Francuskoj, njihovu obrazovanju i o sebi, pomagala nam u snalaženju po gradu ili u strci natjecanja. Falit će. Ostali ljudi upoznali su nas s različitim kulturama, a posebno je zanimljivo bilo slušati živahne Južnoamerikance. Naravno, bilo nam je jako drago što smo se opet susreli s prijateljima iz St. Peterburga, a sada smo čuli i kolege predstavnike zemalja bivše Jugoslavije.
Što se tiče samog natjecanja, bilo je specifično. Po dolasku bili su nam privremeno oduzeti mobiteli, mentori udaljeni te smo bili obvezani na ograničenje kontakata sa svijetom izvan Olimpijade sve do kraja zadnjeg ispita, tj. dolaska na tzv. Reunion party s mentorima. Razlog tomu jest taj da mentori ovaj put prevode sve testove na naš jezik, što podrazumijeva dva dana posla i nekoliko dana odmora. Praktični smo ispit pisali u jednoj srednjoj školi (zamislite kolike resurse i proporcije ima ta škola da može primiti tolike učenike!) četvrti dan Olimpijade. Temperatura zraka u hladu bila je 38 °C. Morali smo tijekom 5 sati imati obučene kute i duge hlače. Bilo je dopušteno izići iz praktikuma, uz pratnju, no utrošeno vrijeme nije bilo nadoknađeno. Bilo je jako stresno, pogotovo meni jer dosta toga nisam stigao, što zbog utjecaja vremena, što zbog moje brzine i tehničkih poteškoća. Kako god, do neke mjere izveo sam organsku sintezu po načelima zelene kemije, spektrofotometrijsko određivanje željeza u vinu te jodometrijsko određivanje sulfita u istom vinu. Teorijski je pak ispit bio mnogo ležerniji. Taman je pala kiša kad smo počeli pisati i osigurala prijeko potrebno osvježenje. Uz zadnjih 5 sati stresiranja, nakon 9 zadataka na preko 60 stranica, došli smo do kraja tog dijela natjecanja, a uslijedio je odmor i slavlje. Mislim da je ispit bio poprilično jednostavan, no vrlo opširan i dug. Dakle, kod skupljanja bodova bila je ključna uvježbanost, što je očito sjelo Kinezima, koji su osvojili većinu prvih nagrada za najbolji test, pokus i sveukupni pobjednik.
Vidjeli smo mnogo toga, od Eiffelova tornja i Versaillesa, do nekih manje poznatih crkvica, znanstvenih i umjetničkih muzeja, malih i velikih ulica i svakog kutka uvježbanog sustava metroa, koji je vrlo brzo nastavio raditi nakon što se kočnica na vlaku ispred našeg pregrijala i zapalila (HŽ bi se mogao ugledati ;)). U svakom slučaju, 51. IChO iskustvo je kojeg ću se sa smiješkom na licu sjećati cijeli život.”
Čestitamo Luki i nakon napornih priprema i natjecanja želimo mu ugodan zasluženi ljetni odmor!
Malo statistike:
Fotografija: Hrvatsko kemijsko društvo