Objavljujemo odlične prijevode naših maturanata… I otkrivamo njihove čitateljske interese. Stihove prevela Dubravka Težak (ex 4. e).
Stvarna simulacija
Na nesreću najbolje sam riječi prešutio
u najvažnijim trenutcima svoga života
i nisam nikada izgovorio ni riječi koje sam morao reći
u tišini sam čitavo vrijeme
nepomično zurio u stropove spavaćih soba
vezući simulirane crteže
na bijeloj pozadini.
Priznajem
u pitanju su ozbiljne ograničavajuće situacije
koje izazivaju zbunjenost
prije negoli poniženje;
tko zna hoću li za 5 godina moći
iznova načeti temu
uvjeren da će me shvatiti!
U 5 godina dogodi se mnogo stvari
ili ništa
5 godina prođe žurno
prolete
ponekad potpuno neprimijećene
i vješto se kriju
u sljedećih 5 godina.
Odugovlačim znajući da odugovlačim
ne želim površno sažaljenje
ne znam što bih s njime
ne bih znao kako da ga odbijem
iako mislim da je od temeljna značenja
ništa ne trošiti uludo.
Radi se o temama koje su me mogle zanimati
10 godina ranije kad sam bio mlađi
i bistra uma
sad ostajem hladan i ravnodušan
čvrsto uvjeren
da kasnim u svemu.
S druge strane ne može se mnogo dodati ili oduzeti
onome što sam rekao i ponovio prije samo 5 godina
kad sam još hodao
osim o vječnoj glavobolji koja me nastavlja
bez prestanka mučiti danju i noću
strašna glavobolja koju nikome ne bih poželio
obruč bolnih uboda oko lubanje
koji sve više steže
sve dok mi ne zdrobi mozak:
onda se čovjek privikne.
U takvim izvanrednim slučajevima
osjećam kako sam sit riječi
osobito vilica ne odgovara
na živčane poticaje
vilica radi u prazno
pljuvačka curi dugačka poput vode.
Opća slabost presijeca mi glavu
na dva dijela
a ja u sredini
ublažavam štetu
hineći da sam prolazna pojava.
Unfortunately, I have kept my best words quiet
at the most important moments of my life
and I have never uttered words I was supposed to say
All the time I stared at ceilings of bedrooms in silence
weaving simulated drawings
on a white background.
I admit
the situations in question are constricting ones
which cause confusion
rather than humiliation;
who knows if in 5 years I will be able to
bring the subject up anew
convinced I shall be understood!
A lot can happen in 5 years
or nothing at all
5 years goes by hastily
They fly by in a wink
sometime completely unobserved
and craftily hide
in the following 5 years.
I procrastinate knowing I am procrastinating
I don’t want superficial pity
I don’t know what I’d do with it
I wouldn’t know how to refuse it
Even though I feel it is of fundamental significance
not to waste anything.
These are subjects that might have interested me
10 years ago when I was younger
and level-headed
now I remain cold and indifferent
firmly convinced
that I am in all things late.
On the other hand, not much can be added or taken away
from what I said and repeated only 5 years ago
when I still used to walk
except for the everlasting headache
plaguing me incessantly, day and night
the horrible headache I wouldn’t wish anyone
the ring of painful stings around the skull
which keep tightening
until it crushes my brain:
that’s when one gets used to it.
In such extraordinary cases
I feel satiated with words
the jaw doesn’t respond
to nerve impulses
the jaw works in vain
saliva dripping slowly like water
All-consuming weakness splits my head
in half
and in the centre
the damage is fixed by
pretending I am but a temporary being.
PRIJEVOD: L. Klobas, Nulta vidljivost