Medijskim danom održanim 10. lipnja u zbornici škole svečano je zaključen projekt Medijska gradionica GFG-a koji se provodi od rujna 2018.
Na početku Medijskoga dana okupljenima su se pozdravnim riječima obratili ravnatelj Vjekoslav Robotić i zamjenik župana Koprivničko-križevačke županije Ratimir Ljubić. Pohvalili su projekt i učenički entuzijazam. Svečanom su otvorenju osim učenika i nastavnika Gimnazije “Fran Galović” prisustvovale ravnateljica Knjižnice i čitaonice “Fran Galović” Dijana Sabolović-Krajina te profesorice Lidija Dujić i Astrid Nox, suradnice u projektu. Program su vodile Sara Tetec i Patricija Mihoci, učenice koje su cijelu godinu pekle zanat i bile vrlo uspješne uvodničarke i voditeljice raznih projektnih sadržaja.
Projektne aktivnosti predstavljene su reportažom koju su izradile Blanka Bunić, Jana Neimarević i Paula Punek uz pomoć ostalih polaznika Medijske kulture, posebno Nevena Lukića i Viktora Krušelja (autora uvodne animacije). Film nije zahvatio sve aktivnosti, ali većinu jest.
Projektom se nastojalo obuhvatiti sve sastavnice medijske pismenosti – bar one koje podrazumijeva najjednostavnija definicija. Učenici su učili kako analizirati medijske poruke pitajući se o autorima, sadržaju, svrsi, publici i formatu. Kako bi se potaknulo učeničko stvaralaštvo, u travnju je raspisan natječaj za najbolji multimedijski uradak i medijski tekst. Povjerenstvo koje je procjenjivalo vrijednost radova činile su dr. sc. Lidija Dujić, docentica na Sveučilištu Sjever, profesorica Astrid Nox s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i naša profesorica likovne umjetnosti Iva Bolfek.
Najbolji je multimedijski rad na natječaju bio film Patrika Ivačića Mamac.
Drugo mjesto pripalo je učenicama Blanki Bunić i Pauli Punek za mockumentary Uvođenje 5. razreda u gimnazije. Nagrađenim učenicima uplaćena je kotizacija za Školu medijske kulture „Dr. Ante Peterlić“ koja se od 18. do 28. kolovoza održava u Varaždinu.
Među medijskim tekstovima najbolji je Predavanje o medijskim publikama za genzeovce autorica Nine Hudić i Ivane Kolarić. Drugo mjesto pripalo je Petri Jakopiček za tekst Koliko Koprivničanci čitaju.
Profesorica Astrid Nox uručila je nagrade autorima multimedijskih radova, a nakon projekcije filmova komentirala je radove:
„Filmski pismen, idejno aktualan, publici intrigantan kratkometražni igrani film Mamac Patrika Ivačića jednoglasnom odlukom žirija na prvom Medijskom danu Gimnazije ‘Fran Galović’ osvaja 1. mjesto. Problematizirajući odnos pojedinca i medija, identiteta koji je usložnjen, gotovo podijeljen, Ivačić filmskim oblicima zapisa – posebice, glumom i montažom, demonstrira kako se medijem filma može i o problematičnom odnosu s medijima. Duhovito jukstaponirajući dijadu pojedinac-televizor, tj. televizija, u zatvorenom prostoru neidentificirane sobe (dakle, neke koja može biti svaka soba, nijedna soba, prazno mjesto, crna rupa) i šume (također, neke šume, svake šume, bezimene šume) širi pitanje od kultiviranog/civiliziranog do prirode medija odnosno pojedinca koji se odaziva zovu, tj. grize (ili NE!) mamac emitiran s ekrana. Razina izvedbe mladog Ivačića idejno pa i filmski (u okvirima mogućnosti) parira aktualnoj britanskoj seriji Black Mirror jednako nas provocirajući na mišljenje o identitetu, medijima, prirodi i kulturi. Izvrstan doprinos problematiziranju čovjekovih produžetaka!
Uvođenje 5. razreda gimnazije autorica Blanke Bunić i Paule Punek mladenački zabrinuto progovara o obrazovanju koje treba propitivati trajno pa i medijem filma, odnosno (mocu)reportaže. Televizijski pismeno, primarno kompetentnim kadriranjem atraktivnih tematski opravdanih prizora, autorice nas informiraju o bitnom za njih i širu zajednicu što ih stavlja u poziciju istraživačica. One su dalekovide istraživačke novinarke koje se suvereno izražavaju medijem slike, a toga nam treba.“
Profesorica Lidija Dujić uručila je nagrade za najbolji medijski tekst i komentirala novinarske radove. Istaknula je kako su pristigli radovi žanrovski vrlo raznovrsni – od vijesti, proširenih vijesti i izvještaja do intervjua i komentara. Nagrađeni su radovi, istaknula je, novinarski pismeni i zanimljivi jer uglavnom pišu baš o medijima. Nagrađene učenice zatim su pročitale kratke ulomke svojih članaka.
Najuži učenički projektni tim prošao je ove godine uistinu solidnu medijsku inicijaciju i za to je dobio i posebna priznanja. Iako ta priznanja izvan ove ustanove ne vrijede mnogo, istaknule su voditeljce, svim će učenicima biti podsjetnik na izniman trud koji su uložili i zadovoljstvo zbog dovršena posla. Ravnatelj Vjekoslav Robotić uručio je priznanja polaznicima fakultativnog predmeta Medijska kultura i članovima Novinarske grupe naše škole, a to su: ERIN BEGOVIĆ, 2. b, BLANKA BUNIĆ, 2. e, MARIJA FERČEC, 3. g, LARA HORVAT, 2. e, NINA HUDIĆ, 2. c, PATRICIJA JAGARINEC, 1. b, PETRA JAKOPIČEK, 3. g, MIHAEL JAKRLIN, 2. g, IVANA KOLARIĆ, 2. e, IVAN KOŠTIĆ, 2. e, VIKTOR KRUŠELJ, 2. g, NEVEN LUKIĆ, 2. d, PATRICIJA MIHOCI, 1. d, JANA NEIMAREVIĆ, 1. b, IZABELLA DORIS PANIĆ, 2. c, PAULA PUNEK, 2. e, TAMARA SINJEREC, 2. e, i SARA TETEC, 2. c. Spomenuta su i imena profesora koji su cijelu ovu godinu strpljivo i jednako uporno radili na projektu: Saša Kresojević, Miodrag Maričić, Marina Njerš, Anka Simović i Nina Tadić. Upućena je i zahvala cijelom Nastavničkom vijeću za potporu i razumijevanje zbog brojnih učeničkih izostanaka.
Učenicima posebno dojmljiva bila suradnja s Elektrostrojarskom školom iz Varaždina. Radili su s vršnjacima i učili od njih, stvorena su neka nova prijateljstva. A stvorena je i emisija Izgradi šareno varaždinske Prve školske televizije posvećena našoj školi koja je projicirana na Medijskom danu.
Zahvaljujući prirodi novih medija, učenici svakodnevno kreiraju medijske sadržaje – pišući komentare, objavljujući video ili stvarajući mimove. Mrežni magazin FRANzine omogućio je promoviranje i praćenje projekta, učenici su dokumentirali sve u vezi s Gradionicom. Svi tekstovi povezani s projektom objedinjeni su u knjižici koja je kratko predstavljena.
Zbornik se sastoji od četiriju cjelina – u prvom se dijelu opisuje projekt i analizira ulazna rujanska anketa. U drugom dijelu prikazi su predavanja i razgovori s većinom predavača. Treći dio obuhvatio je radioničke aktivnosti, a četvrti završne sadržaje – anketu, putovanja i aktivnosti koje su osvarili gimnazijski medijski timovi.
Posebno je istaknuta ideja o ekspertnim vršnjačkim timovima do koje se došlo tijekom provedbe projekta. Svaka škola može stvoriti svoj medijski tim, a činili bi ga posebno zainteresirani učenici koji su prošli neki oblik edukacije u organizaciji Agencije za eletkroničke medije i Agencije za odgoj i obrazovanje. Poučavali bi svoje vršnjake, komunicirali s drugim školskim timovima i svojim gradovima donosili licencije medijski pametnih gradova.
Svakodnevicu generacije Z predočile su duhovitim sastavcima Mia Ljubić, učenica 2. e razreda, i Iva Šimek, učenica 1. d. Ivin je rad već na stranicama našeg magazina, a evo Mijina.
“Kad su me pozvali da napišem nešto kao stand-up na temu medija, pomislila sam kako sam postala žrtvom tzv. „clickbaita“. Znate ono kad na internetu naiđete na članak s primamljivim naslovom, kliknete na članak, a u njemu ni govora o onome u naslovu? Tada shvatite da ste upravo potrošili dvije minute svog dragocjenog života. Pomislila sam da bi to, možda, bio i prelagan zadatak s obzirom na to koliko su se mediji, mobiteli, laptopi, računala i svi plodovi moderne tehnologije dobro „udomaćili“ u našim kućama, školama i na javnim mjestima, a zapravo u našim životima.
Kad si u čekaonici kod zubara ili u kafiću, a ne „buljiš“ u mobitel, osjećaš se kao novootkrivena vrsta. Ili izgledaš jadno ili, ironično, nemaš društveni život. Zasigurno nije loše razmijeniti nekoliko riječi s ljudima oko sebe bez prisustva mobitela. Osobito ako se nalazite u istoj prostoriji. Na dva metra udaljenosti. Vidjeti osobu bez profila na nekoj od društvenih mreža stvarno je rijetkost u današnje vrijeme. Te se osobe vjerojatno osjećaju poput pingvina na Antartici koji izumiru zbog globalnog zagrijavanja, ali o tome nekom drugom prilikom.
Ne želim zvučati kao moja mama, ali i ja sam počela primjećivati koliko me moj mobitel počeo kontrolirati. Odličan primjer je to što, kad ujutro ustanem, prva stvar koju uzmem u ruke jest moj mobitel. Nemojte me krivo shvatiti, to je, naravno, zato što moram ugasiti alarm. Tko još koristi budilice? Ponekad bi bilo bolje udahnuti svjež zrak i doručkovati s obitelji nego prvih pola sata u krevetu provesti prelistavajući „fejs“, Instagram, Twitter ili TikTok.
Dobri su ti mediji. Tako barem piše na internetu. Jednim klikom možeš kuda god poželiš, a i zdravije živiš jer se svijet zbog interneta pretvara u globalno selo, a i mala djeca znaju da je zrak na selu čišći. Nije li divno to što tvoja baka iz drugog grada može komentirati tvoju sliku na Facebooku i uočiti koliko si narasla i proljepšala se? Ne, nije divno! Zapravo je zastrašujuće i nije ni čudo da moja generacija bježi s Facebooka u potrazi za bar malo privatnosti. Bake s profilom na društvenim mrežama daju novo značenje pojmu zaštita privatnosti na internetu.
Nakon što umalo zakasniš, ali se ipak pojaviš u školi, moraš se pozdraviti sa svojom dušom i svojim tijelom, onim što voliš najviše na svijetu i najbolje te nadopunjuje. Ne govorim o dečku iz trećeg razreda koji ti se sviđa, već o tvom mobitelu. U školi je, pak, situacija nešto drugačija. Na prvom satu profesor dopušta korištenje mobitela i čak odobrava pronalaženje informacija na internetu ne ograničavajući se, pritom, na izvor informacija pisan isključivo u knjigama starijim od svojih učenika. Začudo nije zaostao u vremenu kad su učenici pisali na pločicama. I, gle čuda! Zna otvoriti prezentaciju ili pokrenuti video na YouTubeu a da ne zove upomoć učenika koji će kliknuti dva gumba i usput dobiti pohvale kao da je, u najmanjem slučaju, otkrio novu dimenziju… Na drugom ti satu prijete izbačajem iz škole ako i spomeneš riječ mobitel.
Istina, mobitel ti može dobro poslužiti kao „pomagač“ na ispitu, no kad se uhvatiš kako guglaš koliko je osamdeset jedan podijeljeno s devet, vrijeme je da se ozbiljno zabrineš!
Kad dođeš kući i udahneš u smjeru TV-a ili laptopa, upale se mamini senzori i počne s pričom kako se ona kao dijete igrala na ulici s prijateljima, dok ti ovdje kvariš vid i kriviš kralježnicu pred računalom. Ali, kad treba na internetu pronaći neki recept ili saznati koji je glumac oženio koju pjevačicu, nastaje muk. Vjerojatno je i na nju njena mama „vrištala“ ako je prekasno došla kući. Možda ću ja na svoje dijete „vrištati“ jer će previše vremena provoditi u nekom „space shuttleu“ koji je ujedno i simulacija igrice do koje se dolazi teleportacijom.
Ljudi su imali razne vizije u vezi s današnjim dostignućima, pa gledaj gdje smo sad! Razmjenjujemo podatke nevidljivim mikrozrakama. Znam da je ljudima to nepojmljivo, ali nije da nam mediji služe samo za gledanje kompilacija mačaka na YouTubeu ili eksperimentiranje s najnovijim filtrima na Instagramu. Nađe se ondje i svašta korisnog, osobito za nas srednjoškolce. Medijima možemo poslati svoju poruku svijetu, podijeliti razmišljanja i nove ideje. Iako djelujemo kao da smo neka „sekta“, ponekad napravimo i koju dobru stvar pomoću medija. Tamo barem možemo podići svoj glas koji se većinu vremena ušutkava, možda i postati nova Greta Thunberg. Budimo realni, mediji odgajaju nove generacije ljudi.
Novo je doba, nove se platforme dižu se kao roditeljima kosa na glavi kad im kći kaže da hoće postati „influencerica“. Nije dosta to što je prošli tjedan pola sata namještala psa za sliku kako bi se savršeno vidjela njegova nova sponzorirana ogrlica. Šteta što slika nije dobila ni tisuću lajkova. Ne daj se, Floki!
Na kraju dana, nakon što pospremimo mobitel jer smo odgledali tri sezone omiljene nam serije u jednom dahu, možemo zaključiti da prolaze stara, a dolaze neka druga vremena. Internet je danas što su prije stotinjak godina bile novine, a prije Krista papirus. Istina, svemircima koji će u budućnosti zavladati Zemljom neće biti lako odgonetnuti način života današnjih Zemljana ako pronađu neki od, danas popularnih „mimova“.
Da pokažem malo svog mladenačkog entuzijazma, reći ću da su vremena bila teška, a bit će još i teža (ne mogu biti teža od onih kad su naše bake i djedovi bili mladi, zasigurno). A ti, ako ti se tekst svidio, ne zaboravi ga „lajkati“ i „šerati“ s prijateljima. A ja – ja ću se odlogirati.”
Mia Ljubić, 2. e
Medijski dan završio je kratkim i skromnim domjenkom uz playlistu koju potpisuje Hard Rock Cafe i profesor Saša Kresojević. 🙂
tim Medijske gradionice GFG-a
FOTO: KCKZZ i profesorica Marina Njerš