Piše: Ivana Kos, 3. c
Ivana Kos dobitnica je nagrade SFERICA 2019. za literarni rad na zadanu temu Žao mi je, ne dostavljamo u vašu galaksiju. Nakon dodjele nagrada OBJAVLJUJEMO RAD. Uživajte u ovoj simpatičnoj svemirskoj (I ljubavnoj) pustolovini.
POGLAVLJE PRVO
U sobu je prodiralo sunce bacajući svoje zrake na djevojku koja je spavala na kauču. Njena crna kosa padala joj je po licu i prekrivala oči. Kada je sunce postalo dovoljno jako da zaobiđe crni veo, djevojka je otvorila oči te zijevnula široko otvorenih usta. Kako se rastezala, kralježnica joj je stvarala pucketave zvukove.
„Molim te, stavi ruku na usta kada zijevaš!“ majka ju je prekorila. „ Zura, stavi tanjure na stol! Dečki samo što nisu stigli.“ Prije nego što je poslušala majku, Zura se još jednom rastegnula i zijevnula. Nekoliko minuta kasnije njen tata i stariji brat ušli su u kuću. Zura se zabrinula s obzirom na to da joj je tata izgledao blijedo, ali Kairo, njen brat, smirio ju je govoreći da je samo prehlada u pitanju.
„Znaš i sama da su ljudi jako boležljivi“, rekao joj je, na što je ona samo kimnula glavom. Bila je to istina. Ljudi imaju svakakve bolesti koje su specifične samo za njih. Jedna od njih je prehlada. Stanovnici ostalih planeta ne mogu se zaraziti njome pa su Kairo, Zura i njihova mama imuni.
„Izgleda da ćemo neko vrijeme biti na godišnjem odmoru“, rekao je njihov otac. Kairo i Zura bili su razočarani. Smatrali su da su dovoljno stari da preuzmu obiteljski posao. Osim toga, dostavljanje po galaksijama stvarno nije komplicirano sve dok znaš voziti brod, a oni, i jedno i drugo znaju. Nakon ručka, njihov otac legao je u dnevnu sobu. Želio je riješiti svu papirologiju, ali to nije bila opcija. Njegova supruga bila je opasna i strašna žena kojoj je na prvom mjestu obitelj.
„Viktore, nemoj me tjerati da napravim nešto što ne želim! Ostani ovdje dok ja odem po lijekove!“
Viktorova prehlada polako se počela povlačiti nakon tri dana. Nije Meri bezveze bila poznata kao najbolja medicinska sestra u obližnjoj bolnici. Stanovnici planeta Purrma poznati su po odličnim bolnicama koliko je i Verston poznat po vojsci ili Riđid po kriminalcima. Međutim, međuplanetarni brakovi i dalje su rijetkost, a dvokrvna djeca skoro nepostojeća. Zbog toga su Viktor, plavokosi Zemljanin koji se od mladosti bavio dostavom, i Merhlio, mačkolika ljepotica s planeta Purrma, oduvijek privlačili poglede drugih Zemljana. Nakon što se rodilo i njihovo dvoje djece, živahni Kairo i smutljivica Tsukira, postali su poznati u cijelom gradu. Oni su bili jedini dvokrvni ne samo u ovoj već i u sljedeće tri galaksije. Njihov miješani izgled oduvijek je smatran egzotičnim te su zbog konstantnih pitanja znatiželjnih ljudi razvili veliku otvorenost prema drugim osobama. Kada su bili dovoljno veliki, počeli su pomagati ocu u dostavama. Kairo je vodio računa o papirima i odnosima među kupcima dok je Zura bila nadarena vozačica i mehaničarka. Oni su logičan izbor za nasljeđivanje Hermes Dostave, ali i dalje im nedostaje samostalnost u poslu. Iz tog su razloga, kada su dobili poziv za dostavu na planet Virston, koji se nalazi u galaksiji pod nazivom Mjesečev put, prihvatili ponudu ne razmišljajući o tome kako je trenutno ta galaksija, zbog stalnih ratnih sukoba, zabranjena.
POGLAVLJE DRUGO
„Kai, tata će biti opasno ljut“, rekla je Zura ulazeći u Hermes Galaksis, jedan od najbržih brodova koje njihov otac posjeduje. Kairo je samo kimao glavom u rukama držeći veliku kutiju.
„Znam ja to, ali ovo nam je jedina prilika da se dokažemo.“ Njezin brat vjerojatno nije imao pravo, ali Zura je i sama željela dokazati ocu da je spremna sama putovati makar je imala svega sedamnaest godina.
„Znamo plan, odemo do Virstona, dostavimo što je potrebno i vraćamo se na Zemlju“, Kairo je ponovio plan. Zura je sjela na pilotsko mjesto, a Kairo iza nje. Isključili su transmiter kako ih njihov otac ne bi mogao pratiti. Nakon dvije nove, koje su otprilike trideset zemaljskih sati, Kai i Zura stigli su na Virston. Poziv je stigao iz Silkrima, prijestolnice planeta. Tamo su obavili tranziciju, kupili nešto hrane za povratak kući te poletjeli natrag u svemir. Međutim, Kai je imao osjećaj da nisu sami. Rekao je sestri o nelagodnom osjećaju, ali Zura je samo odmahivala rukom. Bili su oprezni, nitko se nije mogao ušuljati u brod. Barem su tako mislili. Nedugo nakon polijetanja u stražnjem dijelu broda, gdje su se nalazile kutije s hranom, Kai je naišao na dva slijepa putnika.
„Zura, vraćamo se na Virston!“ vikao je Kai pazeći da ga ne napadnu. Zura je prebacila brod na autopilot i otrčala bratu. Nije bila zadovoljna onim što je vidjela.
„Molim Vas, čekajte, ne želimo nikakvo zlo, dolazimo u miru!“ rekao je jedan od putnika. Skinuo je kapu i veo te otkrio plave oči i platinastu kosu. Kai je kimnuo glavom drugoj osobi da učini isto. Bila je to djevojka svijetle tirkizne kose s crvenim očima.
„Ti si s Virstona“, rekla je Zura djevojci. Virstonci imaju specifičnu boju kose i očiju i šiljaste uši. Njena tamnija koža bila je u potpunom kontrastu s kosom i Kai je pomislio kako je predivna.
„Ali ti“, Zura se sada okrenula prema plavookom dečku, „ti si sa Zemlje!“
„Moje ime je Arian, a ovo je moja prijateljica Aza“, predstavili su se. „Mi smo ti koji su vas pozvali. Molim vas, možete nas pustiti gdje god želite osim na planet na Mjesečevu putu.“
„Rekao sam ti da nismo smjeli doći ovdje“, prokomentirao je Kai, a Zura je preokrenula očima. Odjednom se oglasio alarm. Svi su se uputili prema pilotskoj kabini. Zura je odmah sjela na pilotovo sjedalo pokušavajući otkriti zašto se alarm oglasio. Bili su napadnuti. Arian je prepoznao napadače. Bila je to virstonska vojska. Činjenica da Virston ima najbolju vojnu snagu među poznatim galaksijma, uplašila bi mnoge, ali ne i Zuru koja je vješto izbjegavala projektile.
„Držite se, idemo u Svjetlosni skok!“ Zura je viknula dok su svi iza nje vrištali. Od siline skoka svi su se našli na podu, u nesvijesti. Kai je bio prvi koji se probudio. Nije mu se svidjela galaksija u kojoj su se nalazili.
„Gdje smo to?“ upitala ga je Aza koja se upravo probudila.
„Averski sustav. Još jedno zabranjeno stajalište“, odgovorio joj je Kai.
„Kai, moramo stati i popraviti brod!“ Zura je tresla glavom od bola. Pri padu je udarila u rub kontrolne ploče i trenutno je imala veliku posjekotinu iznad lijevog oka. Krv joj je klizila niz lice, ali ona je, svejedno, bez ikakvih problema sletjela na Florinu, malen planet u Averskom sustavu koji nema inteligentan oblik života. Savršeno mjesto za skrivanje.
POGLAVLJE TREĆE
„Ne dostavljamo u vašu galaksiju. Zar je to bilo tako teško reći?“
„Kai, molim te, kriv si koliko i ja!“ Kai i Zura prepirali su se otkako su sletjeli i počeli popravljati brod. Aza je čekala Ariana koji je otišao skupiti drva za vatru i gledala je brata i sestru kako se neprestano gurkaju i lupkaju alatima. Plašio ju je tamni dim koji je izlazio iz motora. Arianu nije trebalo previše vremena da sakupi drva te je zapalio vatru prije mraka. Svi su se skupili oko nje. Aza se dobrovoljno javila za kuhanje. Kai je zaključio da nikad nije jeo ništa bolje. Njihovu večeru omeo je poziv za dostavu. Naručitelj je bio s Riđida.
„Žao mi je, ne dostavljamo u Vašu galaksiju! Hvala!“ Zura je rekla najslađim glasom koji je imala, na što je Kai prasnuo u smijeh.
„Vi ste dvokrvni, zar ne?“ Aza je odjednom pitala.
„Točno. Naš otac je Zemljanin, a majka Purrmatinka. Mi smo, navodno, jedini dvokrvni na Zemlji“, Kai je objasnio, a Aza ga je zadivljeno gledala.
„Što nas je odalo?“ Zura je veselo upitala.
„Arian je sa Zemlje, poznajem ga cijeli svoj život i nekako ste drugačiji od njega. Ne znam, teško mi je objasniti!“ Zura je klimala glavom. Kai i ona nemaju mačje uši na glavi i rep. Jedino purmitansko što su naslijedili mačje su oči, očnjaci i osobnost.
„E, pa dragi moji, uživajte! Ja imam još uvijek posla s motorom.“ Zura je ustala i uputila se prema brodu kad ju je Aza zaustavila. Željela je ići s njom. Zura se malo zabrinula što dečke ostavljaju same, pogotovo zato što je primijetila da je Kai ljubomoran na Ariana.
Aza je uperila svjetiljku prema motoru dok je Zura vješto popravljala motor. Dima više nije bilo pa se Aza osjećala bolje.
„Zašto Kairo ne popravlja motor?“
„Jer bi njemu trebalo duplo više vremena nego meni. Ja sam glavni tehničar ovdje. Kai je zadužen za odnose s ljudima, a ja za odnose s brodom“, objasnila je Zura ne skidajući pogled s metalnih dijelova. Zatim je čula kako grane pucaju. Brzo se okrenula i nadala se da nije neka divlja zvijer. I nije bila. Kai je išao prema njima.
„Arian spava, a meni je bilo dosadno“, rekao je, a Aza se tiho hihotala. Zura je pogledavala malo Azu, malo svog brata. Bilo je očito da je Kai bacio oko na Virstonku, ali ni Aza nije bila ništa bolja. Kai je bio zahvalan sestri koja mu čak i s curama pomaže.
„Znaš, mislim da bih i ja mogla ubiti oko. Uživajte!“ Zura je brzo odskakutala do mjesta gdje ju nisu mogli vidjeti. Aza i Kairo isprva su se samo smiješili jedno drugome i Zuri je to išlo užasno na živce. Zatim je Aza nešto rekla i ubrzo su se oboje opustili, djelomično. Zura nije mogla čuti o čemu razgovaraju, ali po izrazima lica bilo je jasno da je neki ugodan razgovor u pitanju.
„Nije li tvoj brat odviše prisan s Azom?“ Zura je skoro iskočila iz vlastite kože. Arian je stajao iza nje. Morala je iskoristiti svu svoju unutarnju snagu da se kontrolira i da ga ne udari.
„Ma ne, to je normalno! Zapravo, i da su još bliži ne bih se čudila, ipak su zaljubljeni preko ušiju.“ Arian je razrogačio oči. U tom je trenutku Zura znala – zeznula je. Uhvatila je Ariana za ruku i povukla ga prema sebi zbog čega su oboje pali. Zura se, zbog svojih mačjih refleksa, uvijek nađe na sve četiri kada pada. Problem je ovaj put bio taj što je Arian, koji očito ima veću tjelesnu masu od nje, pao na nju pa je Zura nosom udarila o tlo i zajaukala. To su čuli Aza i Kai pa su otišli vidjeti o čemu se radi. Aza se hihotala, što često radi, ali Kaiju se nije sviđalo to što vidi.
„Bila je nezgoda!“ sve je što je Zura uspjela reći prije nego su čuli brodske motore. Arian i Aza problijedjeli su. Bila je to Kraljevska garda s Virstona.
„Brzo, svi u Hermesa!“ Kai je viknuo te su se u kratkom roku svi našli unutar broda. Zura je bez problema zaobišla gardu i tražila je mjesto za svjetlosni skok.
„Nemojte mi samo reći da je garda ovdje zbog vas“, Kai je zabrinuto rekao makar je znao istinu. Aza i Arian samo su šutjeli.
„Pa što ste napravili da vas Kraljevska garda traži?!“
„Kai, ne viči!“
„Zura, ti si ta koja viče! I mislim da imamo pravo znati što se događa!“ Aza je ustala. Pravilno je stajala s podignutom bradom. Izgledala je elegantno makar je na sebi imala nekakvu staru i prljavu smeđu haljinu.
„Moje ime je Azura Vermilion, princeza planeta Virson i cijele galaksije Mjesečev put!“
POGLAVLJE ČETVRTO
„Merkon? Misliš, kralj Riđida Merkon?“ Kai je ispitivao. Arian i Aza klimali su glavom.
„Tvoj otac želi da se udaš za jednog od najvećih kriminalaca današnjice?“
„Rekao je da će to popraviti odnos između Virstona i Riđida“, tužno je rekla Aza. Zura je najavila da će ubrzo sletjeti na Zemlju te da se svi vežu. Motor još uvijek nije bio u najboljem stanju te će malo teže sletjeti nego što su sletjeli na Florinu. Čim su sletjeli, Zura i Kai ugledali su svoje roditelje koji su ih prijekorno gledali.
„Kairo i Tsukira Herm, koje je značenje ovoga?“ ozbiljno je upitao njihov otac. Kai i Zura samo su gledali u pod dok su Aza i Arian izlazili iz broda. Kad ih je ugledao, Viktorov se izraz lica smekšao. Preokrenuo je očima te pozvao sve u kuću.
„Nemojte misliti da ste izbjegli kaznu!“ Svi su sjedili za stolom osim Meri koja je donosila čaj. Aza i Arian zahvalili su.
„Pa, što vas dovodi ovdje?“ upitala ih je, a Aza je i njima rekla o čemu se radi. Meri je odjednom ustala i počela pregledavati popis pacijenata za koje se brine.
„Princezo Azura, je li ovo vaš otac?“ upitala ju je pružajući joj karton zadnjeg pacijenta koji je došao u njihovu bolnicu. Uistinu, bio je to njezin otac.
Sljedeći dan Meri je uspješno izvela Azina oca iz bolnice. Kada je kralj ugledao svoju kćer, počeo je plakati i ispričavati se. Kralj ne bi nikad tjerao Azura da se oženi nekim koga ne voli. Aza se osjećala krivom što je uopće pomislila da bi njezin otac učinio nešto takvo. Obitelji Herm i Arian odlučile su se ostaviti ih nasamo. Arian je razgovarao s Viktorom i Meri. Za to su vrijeme Kai i Zura izvršavali svoju kaznu. Morali su očistiti skladište i garažu, izglancati svaki brod, a ima ih dvadeset i četiri, te za kraj napraviti kopije za svu službenu papirologiju. Nažalost, njihovo mirno poslijepodne nije dugo trajalo s obzirom na to da su ugledali Kraljevsku gardu. Arian je brzo otrčao prema kralju i princezi; Kai i Zura također su otrčali upomoć. Arian se borio svim silama protiv vojnika, ali kada je Merkon došao, nije imao šanse. Azura, osoba koju je morao zaštiti pod svaku cijenu, bila je oteta i on nije mogao ništa učiniti.
„Vidimo se ubrzo!“ ponovno koristeći svoj slatki i umiljat glas, Zura je prihvatila dostavu. Arian i Kai zbunjeno su ju gledali. Njih troje bilo je samo u kući dok su njihovi roditelji odvezi kralja natrag u bolnicu. Arianove oči bile su crvene od suza, a Kai se borio da ne zaplače.
„Što bi ovo trebalo značiti? Prihvatila si posao makar je Azura oteta? Smatrala vas je prijateljima, a vi?“ Arian nije uspio završiti. Glas mu je pucao, a suze su ponovno počele kliziti niz njegove obraze. Tada ga je Zura pljusnula. Arian i Kai bez riječi su ju gledali. Uzdahnula je.
„Prihvatila sam posao samo iz jednog razloga. Poziv je s Riđida, što znači da možemo neprimjetno sletjeti na planet i napraviti nered. Mislim, u tome smo najbolji, zar ne?“ Zura je pogledala Kaija koji se smijuljio. Zura je bila u pravu: ako postoji jedna stvar koju rade bolje od mehanike, to bi bilo stvaranje nereda. Arian je već u sljedećem trenutku bio ozbiljan i fokusiran, a na licu mu se nije vidjelo da je maloprije plakao. Kai i Zura divili su se tome, ali ne predugo. Morali su pripremiti brod, kutije i papire. Prije nego što su se Viktor i Meri vratili iz bolnice, Arian, Kai i Zura vinuli su se u nebo.
Put do Riđida trajao je nešto duže nego put do Virstona. Kada su stigli, kriminalci koji su se nalazili na mjestu slijetanja pregledali su brod. Kai je bio nervozan. Bojao se da će kriminalci pronaći Ariana koji se skrivao u ventilacijskim cijevima. S druge strane, Zura je bila u potpunosti smirena. Imala je povjerenja u sebe i svoje „genijalne“ ideje.
„Sve čisto“, rekao je jedan od trojice kriminalaca koji su pregledavali brod. Kai, koji je cijelo to vrijeme držao dah, napokon je izdahnuo i počeo normalno disati.
„Kairo i Tsukira Herm, dobrodošli na Riđid!“ Međusobno su se rukovali te su ih trojica odvela do lokalne krčme, gdje su se nalazile sve velike ličnosti s planeta. Za to je vrijeme Arian izašao iz ventilacije. Čim je utvrdio da se nitko ne nalazi na brodu, krenuo je u potragu za princezom. Nije mu trebalo dugo da pronađe Merkona. Znao je da Merkon drži Azuru negdje u blizini. Zatim ju je ugledao. Pokušavala je razbiti prozor kuće u kojoj se nalazila, kuće ispred čijih je vrata stajao Merkon. Arian je vidio kako na obrazima ima fluorescentno plave crte koje se protežu od njenih očiju do brade. Plakala je. Suze Virstonaca fluorescentno su plave boje i sjaje na najmanjoj svjetlosti, tako da nije bilo neobično vidjeti kako joj se obrazi sjaje na prigušenoj svjetlosti sobe. Nešto je govorila Merkonu, ali Arian nije mogao odgonetnuti što. U tom je trenutku netko došao do Merkona i Arian je uspio čuti dijelove razgovora koji u njegovoj glavi nisu imali nikakvog smisla, no kada su spomenuli tučnjavu u lokalnoj krčmi, Arianu je sve bilo jasno. Merkon je otrčao od kuće u kojoj se nalazila Azura i to je bio Arianu znak da brzo probije vrata.
„Arian, što ti radiš ovdje?“ upitala ga je čim ga je ugledala.
„A što misliš? Spašavam tebe“, odgovorio joj je nogom razvaljujući vrata. Kada su se otvorila, Azura mu je skočila u zagrljaj i Arian se zakleo da nikad nije bio sretniji.
„Čekaj, jesi li ti kriv za tučnjavu o kojoj je Merkon dobio dojavu?“ zabrinuto ga je pogledala, a Arian je uzdahnuo, stavljajući lijevu ruku iza glave.
„Ne u potpunosti. Kairo i Tsukira su zaslužni za to.“
„Njih si doveo ovdje?!“
„Sami su se odlučili. Osim toga, ovo je bio njihov plan. Slušaj, nemamo previše vremena. Moramo što prije otići do broda.“ Arian ju je uhvatio za ruku te su počeli trčati prema brodu. Nažalost, kada su prolazili pokraj krčme u kojoj su Zura i Kai odvraćali pažnju, ugledali su krčmu u plamenu i čuli vriskove gostiju.
POGLAVLJE PETO
„Stvarno ste mislili da možete izazivati nerede na mome planetu?“
„Tvome planetu? Zar imaš vlasnički list? Ili si kao neki predsjednik? Ili možda kralj?“ Zura je stajala na gredama na stropu, a Kai je sjedio do nje. Izazvati tučnjavu stvarno nije bio neki veliki problem. Svi su bili pijani ili barem pripiti, što je stvaralo lako zapaljivu atmosferu. Ljudi u krčmi bili su kao suha trava u vruće ljetno predvečerje i sve što su Kai i Zura trebali, bila je malena iskrica, a „slučajno“ proliveno piće po čizmama najvećeg grubijana u krčmi bio bi odlično obavljen posao. Tako je i bilo. Kai je prolio nekakvu ljepljivu i smrdljivu tekućinu koju su svi pili po čizmama takozvanog Velikog Roka. Kai je brzo nestao u gužvi pa je Veliki Roko udario najbližu osobu i tučnjava je započela. Zura i Kai još su malo tu i tamo potpaljivali stvari, a kada su čuli kako je Merkon ušao, skočili su na grede i tamo čekali pravi trenutak da se maknu iz ove smrdljive građevine. Međutim, Merkon ih je ugledao te su se počeli prepirati jer, na Kaijevu veliku žalost, Zura jednostavno ne zna šutjeti ili odgovarati bez tog iritantnog tona u glasu.
„Ali, kralj je lice planeta, a tko bi bio zadovoljan da je tvoje lice – lice planeta? Hajde, koliko si platio?“ Zura se zlobno smješkala, a Kai je prevrtao očima. Istina, Merkon nije imao lice modela: imao je velike crvene oči, kovrčavu kosu boje hrđe, dugi ožiljak na nosu i malene žute zube. Jedan od dvaju rogova koji su mu se nalazili na čelu bio je puknut, a osim toga Merkon je užasno smrdio. Zura se sjećala tog mirisa. Kada je bila na izletu na jednoj farmi, osjetila je taj smrad u staji s ovcama, ali tada nije bio toliko jak.
„Malena, tako se ne razgovara sa starijima!“
„Ne zovi ti mene malena, smrdljivi!“ U tom je trenutku Kai shvatio da su nastradali. Merkon je bacio stolicu u njihovu smjeru. Zbog svojih purmatskih refleksa, s lakoćom su izbjegli sudar sa stolicom. Ali Merkon nije stao. Bacao je sve što mu se našlo pod rukom. Kada je shvatio da ih neće pogoditi, odlučio je nogom udariti u jedan od stupova za koji su bile pričvršćene grede. Greda na kojoj se nalazio Kai pukla je i on je pao ravno pred Merkonova ogromna stopala.
„Kai!“ Zura je skočila s grede na Merkona te je Kai imao dovoljno vremena da ustane. Merkon je primio Zurinu kosu te ju odbacio na drugu stranu prostorije. Pala je na stol na kojem su se nalazile svijeće. Plamen je uhvatio suho cvijeće koje se nalazilo u blizini, a vatra se s cvijeća proširila na zidove. Ubrzo je cijela krčma bila u plamenu. Ljudi su počeli vrištati. U namjeri da izađu što prije, golim su rukama porazbijali prozore. Merkonov miris zbog vrućine postajao je sve gori. Uhvatio je Kaija za vrat te ga je podigao sa zemlje. Zura se probudila upravo u taj čas, ali nije se mogla pomaknuti. Osjećala je veliku bol po cijelom tijelu. Kai je pokušao nešto reći, a Merkon mu je stavio kažiprst na usne. Zura nije bila jedina koja je mogla brzo razmišljati i čitati situacije. Merkon ga je i dalje držao za vrat lijevom rukom, a prsti su mu bili dovoljno dugački da mu tom istom rukom stavi kažiprst na usne. Kai je odmah znao što treba učiniti. Ugrizao je Merkonov prst što je jače mogao. Merkon je zaurlao i pustio Kaija koji pao na pod zelen u licu. Nikad se više neće žaliti na tatino kuhanje. Pokušao je ustati i pobjeći iz ovog pakla, ali Merkon je bio brži. Nogom ga je udario toliko snažno da je Kai završio iza šanka. Kai je od siline udarca počeo kašljati, a kada je osjetio metalan okus u ustima, znao je da nema puno vremena. Pokušao se uhvatiti za nešto kako bi ustao. Uhvatio je nekakvu ručku, no kada je povukao ručku prema sebi, slučajno je otvorio vrata velike peći. Merkon je sada stajao ispred njega. Zlobno se nasmijao i Kai se bojao da bi ovo stvarno mogao biti kraj.
„Znaš, na Zemlji ima jedna priča o dvoje djece, bratu i sestri, koji su ubili zlu vješticu.“ Zura je stajala, jedva, iza Merkona. Okrenuo se prema njoj.
„A kako su mala derišta poput vas ubila zlu vješticu?“
„Ispekli su je“, rekao je Kai. Zura je svom snagom gurnula Merkona preko šanka. On je pao na leđa, točno na vrata velike peći. Kai je također svom snagom pokušao zatvoriti vrata peći. Zura mu je brzo potrčala u pomoć. Zadnje što je Kai čuo bili su Merkonovi vriskovi iz peći.
POGLAVLJE ŠESTO
„Tsukira! Kairo!“ Azura je sa suzama u očima trčala prema njima. Nakon što je Kai izgubio svijest, Zura ga je teškom mukom izvukla iz krčme, koja je skoro u potpunosti izgorjela.
„Gdje je Merkon?“ upitao je Arian.
„U peći“, nonšalantno mu je odgovorila Zura. Oboje su pogledali prema Azuri koja je klečala ispred Kairova nepomičnog tijela.
„Kai, molim te, nemoj mi to raditi! Znam da sam lagala tko sam i da si me izbjegavao otkako si saznao tko sam ja zapravo, ali stvarno mi se sviđaš. Čak ni moj otac nema ništa protiv tebe. Zato te molim – samo nemoj umrijeti. Molim te!“ govorila je kroz suze te ga je poljubila.
„Klišej! Čisti klišej!“ Zura je komentirala pa se okrenula prema Arianu: „Samo mi nemoj reći da si ti bio zaljubljen u nju cijelo ovo vrijeme jer stvarno mislim da neću preživjeti dupli klišej.“ Zatim se ponovno okrenula prema Azuri i Kaiju.
„A ti, gospodine Ljubavniče, nemoj misliti da ću ja biti ta koja će te nositi do broda! Zapravo, netko će mene morati odnijeti tamo jer mislim da sam slomila rebra.“ Izgubila je snagu u nogama. Pala bi na pod da ju Arian nije ulovio. Azura je gledala malo Kaija, malo Ariana i Zuru. Kai je zatim otvorio oči i progovorio: „Znaš, ovaj zadnji dio, nisam ga baš polovio. Možeš li, molim te, ponoviti?“ i nato ga je ponovno poljubila.
NEKOLIKO MJESECI KASNIJE
„Ovo je mučenje. Izgledam kao klaun“, Zura se žalila dok je isprobavala haljine koje joj je Aza posudila. Aza je preokretala očima te popravljala haljinu koju je Zura nosila.
„Ma nije. Izgledaš divno.“ Zura i dalje nije bila uvjerena, ali je ipak odlučila ostati u crnoj haljini sa zelenim detaljima. Navodno joj ide uz oči. Silkrim je stvarno predivan grad i palača je isto tako predivna, ali Zura jednostavno nije osoba za balove. Nije ona kao njezin brat. Postoji razlog zašto se on bavi odnosima s kupcima. Zura je većinu bala, koji se održao u čast Azure i Kaira, provela u blizini stola s hranom. Nikad nije jela bolju piletinu. Kada joj je Arian prišao i pozvao ju na balkon, skoro je skočila od sreće.
„Znači, ni ti nisi ljubitelj ovih glamuroznih stvari?“ upitala ga je ispijajući svoje bezalkoholno piće.
„Za ovakve stvari možda ćeš trebati nešto žešće.“
„E, pa ja i dalje imam samo sedamnaest godina. Kad smo kod godina, nisam znala da su i Kai i Aza osamnaest. Ja sam mislila da je ona starija od njega“, rekla je te mahnula Azi koja je plesala s njenim bratom. Zatim je pogledala prema Arianu i podigla čašu.
„Za koga je to?“ upitao ju je.
„Za najmlađeg generala u povijesti Virstona, devetnaestogodišnjeg Ariana Spartakusa.“ Oboje su se nasmijali na to. Aza je veselo dotrčala do njih i zagrlila Ariana.
„Tako sam ponosna na tebe. Nisam mislila da ćeš joj stvarno reći.“ Aza je skakutala oko njega, a Arian ju je ušutkavao. Za to vrijeme Zura je gledala svog brata koji je zbunjeno stajao na sredini plesnog podija. Imao je onaj specifični izraz lica koji je govorio Zuri da pokušava nešto obraditi u glavi. Kada je obradio to nešto u svojoj glavi, dotrčao je na balkon.
„Sviđa ti se moja sestra?!“ Kai je izbezumljeno viknuo, a Zura je stajala tamo ukipljena. Arian nije ništa rekao. Zura mu se približila.
„Znaš slagati piletinu?“ upitala ga je.
„Šališ se, zar ne? Pa ona piletina koju sam vidjela da jedeš cijelu večer je remek-djelo njegove mame.“ Aza ju je obavijestila i Zura je na to imala samo jedan odgovor.
„Zašto još uvijek nismo u braku?“ i svi su na to prasnuli u smijeh. Aza je odvukla Kaira natrag na plesni podij. Kai je cijelo vrijeme gledao na balkon gdje su Arian i Zura razgovarali i smijali se.
„Kairo, poznajem ga cijeli svoj život. Neće ju povrijediti, vjeruj mi!“ Azura ga je pokušala smiriti.
„Ne brinem se ja za Zuru, već za Ariana. Ako joj ikad slomi srce, ona će slomiti njega.“
Aza se nasmijala na to te su nastavili plesati. Ubrzo su im se pridružili Zura i Arian, na što se Kai začudio jer njegova sestra ne pleše.