Iva Šimek, 1. d
Bliži se kraj školske godine, sezona je ispita i podizanja prosjeka. Mnogi od nas učenika ovih zadnjih mjesec dana škole griju stolac uz nekoliko različitih bilježnica, knjiga i zbirki otvorenih pred nama na stolu, no to je već poznat prizor uz jedan moderni dodatak – pametni telefon u rukama.
Bilo da moraš učiti za nadolazeći ispit, možda te baš sutra pita usmeno ili jednostavno pišeš zadaću, jedno je sigurno, nalaziš se za svojim radnim stolom pred otvorenom bilježnicom i listaš, samo ne po bilježnici, već po Instagramu. Trebao si nešto provjeriti na mobitelu i stigla ti je obavijest, izašao je novi video na YouTubeu. Otvaraš aplikaciju i gledaš video misleći u sebi: „To je samo pola sata. Nastavit ću s učenjem čim završi.” Ali prije nego što se uspiješ snaći, gledaš neki peti video i prošla su već dva sata. Odlučan u namjeri da uistinu počneš s učenjem, zatvaraš aplikaciju i počinješ čitati natuknice iz bilježnice. Primjećuješ da ti nekoliko njih nedostaje pa uzimaš mobitel i pišeš poruku prijatelju iz klupe neka ti poslika to gradivo, a usput otvoriš i Instagram da vidiš što ima novo jer već „dugo nisi osvježio stranicu“. Prošla je pola sata, a ti još nisi dobio odgovor od prijatelja i toliko si puta već naišao na istu objavu da si izgubio volju nastaviti s osvježavanjem. Počinješ čitati udžbenik, a gradivo ti je toliko zanimljivo da si već treći put pročitao istu rečenicu jer su ti misli odlutale na pola puta. Napokon si ušao u ritam i čitaš bez problema već desetu stranicu u knjizi i odjednom te poznati zvuk natjera da staneš, stigao je odgovor na poruku. Dobio si slike koje si tražio, ali izgleda da tvojem prijatelju baš sad trebaju tvoje bilješke iz nekog potpuno sedmog predmeta pa pretražiš cijelu policu da dođeš do bilježnice, koju iskreno već dugo nisi otvorio. Pošalješ mu slike i vraćaš se na posao, sada s kompletnim bilješkama. Prošao si jednu cjelinu i opet čuješ poruku. Slike su bile mutne pa te prijatelj moli da poslikaš ponovno, a ti si već pospremio bilježnicu. Kad si to obavio, već si lagano izgubio volju za učenjem i odlučiš otići na Snapchat obavijestiti sve svoje prijatelje o svom napretku. U međuvremenu je već pala noć i ti si ogladnio pa odlaziš u kuhinju po „nešto malo za pojesti“ i zadržiš se ondje gledajući televizijsku seriju sat vremena. Dosta je kasno i odlučiš se ići tuširati, zatim odlaziš u sobu, naravno, s mobitelom u ruci, i vidiš radni stol. Od same pomisli da nastaviš s učenjem još ti se više spava pa samo legneš u krevet i obećaš sam sebi da ćeš „nastaviti sutra“. Zvuči li vam poznato?
U današnje je vrijeme teško ostati fokusiran na učenje uza sve distrakcije koje nam mediji pružaju. Tu i tamo bilo bi najbolje odložiti pametni telefon, svijet neće stati ako ti nisi iza ekrana da ga pratiš.