Nedavno sam s učenicima prvih razreda na satu obrađivala reforme braće Grakho i nakon pružanja osnovnih podataka o temi dala sam im mogućnost da na tu temu napišu novinski članak iz perspektive patricija ili plebejca. Najuspješniji su uradci ocijenjeni. Ovo je još jedan od načina na koji je moguće učenike angažirati da detaljnije istraže temu i pokušaju shvatiti neka prošla vremena.
Ana-Marija Martan, prof.
AKTUALNE VIJESTI IZRAVNO IZ RIMA
NAKON DESET GODINA GAJ GRAKHO NASTAVLJA BRATOVIM STOPAMA
Prisjetimo se…
Tiberije je prije deset godina bio izabran za pučkog tribuna te je želio uvesti agrarnu reformu. Želio je državnu zemlju podijeliti seljacima. Velika većina zemljoposjednika protivila se njegovim željama, no narodna ih je skupština odobrila. Došlo je vrijeme izbora i tog je kobnog dana Publije Scipion odlučio okončati život Tiberija i njegovih suradnika te ih je ubio i bacio u rijeku Tiber.
Nova nada…
Tiberijev mlađi brat Gaj Grakho želi ponovo pokrenuti pitanje agrarne reforme. Bio je vrlo sposoban i odličan govornik, što je dovelo do toga da ga dvaput zaredom izaberu za pučkog tribuna. Proveo je brojne uspješne reforme.
DOLAZI LI KRAJ VLADANJU GAJA GRAKHA
Najnovija Gajeva reforma bila je dodjela prava rimskog građanstva italskim saveznicima. Senat se jako pobunio, no pobunio se i rimski puk koji nije htio sa saveznicima dijeliti privilegije, državnu zemlju i žito iz državnih skladišta.
Je li to kraj ili će Gaj uspjeti vratiti povjerenje Senata i puka, saznajte u sljedećem broju dnevnih novina.
Marija Gerić, 1. a
REFORME BRAĆE GRAKHO IZ PERSPEKTIVE BOGATOG RIMSKOG GRAĐANINA
Tiberije Sempronije Grakho i Gaj Grakho poznata su rimska braća čija je majka bila Kornelija, kći Publija Kornelija Scipiona Afričkog, ali je njihov otac bio plebejac, pa su i oni bili plebejci. Tiberije je bio izabran za pučkog tribuna 133. g. pr. Kr.
Narodna skupština prihvatila je njegovu agrarnu reformu. Cilj te reforme bio je obnavljanje slobodnog rimskog seljaštva, odnosno da i običan puk ima pravo da mu se dodijeli zemlja. Meni, kao bogatijem stanovniku Rima, to se nije svidjelo. Zar neki običan pučanin ima ista prava kao ja? Senat se složio s tim, ali ni njima nije bilo baš predrago. Stvorili su tročlanu komisiju čiji je zadatak bio popisivanje osoba i zemljišnih parcela. To je sve predugo trajalo pa se Tiberije kandidirao za pučkog tribuna i sljedeće godine. Mrak mi je pao na oči kad sam saznala za to, upravo zbog tih njegovih „odličnih“ ideja da svi imamo ista prava. Tiberije i njegovi suradnici bili su ubijeni na sam dan izbora. Koja slučajnost! Tijela su im bila bačena u Tiber. Ne mogu reći da mi je bilo drago, bilo mi je žao čovjeka, ali možda je tako bilo najbolje za Rim i sve je moglo biti po starome. Mogla sam se ponovno osjećati vrijednom zbog svojeg podrijetla.
Ipak, tu nije bio kraj, u Rimu su izbili veliki sukobi i neredi. Dio seljaka dobio je zemlju. Nevjerojatno! Srećom, nobili su to sve lijepo sredili. Uspjeli su usporiti provedbu tih smiješnih zakona, a nakon nekog vremena i ukinuti ih. Kad sam mislila da je sve dobro završilo, evo opet nesreće. Deset sam godina živjela normalnim životom u Rimu kad se na političkoj sceni pojavi Gaj Grakho, Tiberijev brat. On je, naravno, provodio bratovu politiku i opet pokrenuo onu groznu agrarnu reformu. Došlo mi je da odem iz Rima zauvijek, ali Rim je moj dom. Moram priznati, Gaj je bio odličan, sposoban, uvjerljiv govornik pa je zbog toga bio izabran za pučkog tribuna dvaput zaredom. Najviše me razljutilo to što je smanjio ovlasti Senata. Moj je suprug u Senatu pa me to još više pogodilo. Kad sam čula da je italskim saveznicima htio dati prava rimskog građanstva, osjećala sam se još ugroženijom nego za vrijeme „tiranije“ njegova brata. Još mi je samo nedostajalo da moje sluge imaju ista prava kao ja! Ubrzo je Gaj shvatio da treba podršku utjecajnijih, bogatijih ljudi u Rimu kao što sam ja. Počeo je osnivati kolonije izvan naše predivne zemlje, ali ni to nije na kraju bilo dobro. Osnovao je koloniju na mjestu Kartage. Ne znam kako se samo usudio, to je protiv bogova. Kako se nije bojao božje kazne? Na Kapitoliju je bila sazvana narodna skupština. Došlo je do nemira i jedan je od Gajevih protivnika ubijen. Nastali su sukobi i smrtno je nastradalo više od 3000 Gajevih pristaša. Gaj je pobjegao preko Tibera i naredio svome robu da ga ubije.
Mislim da je to bila kazna bogova zbog kolonije osnovane na mjestu Kartage. Ne treba ići protiv volje bogova. Sve se s vremenom vratilo u normalu. Postupno su ukidani Grakhovi zakoni i opet sam se osjećala moćno u Rimu.
Patricija Bačani, 1. a
