Pišu: Hana Knežević, Tea Kotur i Katarina Zeko (3. c)
Zanima li vas što se događa s naslovnom junakinjom nakon posljednje stranice Ibsenove Nore? Pročitajte kako su na to pitanje odgovorili učenici 3. c razreda na poticaj svoje profesorice Dubravke Šutalo-Kovačić.
Norin povratak i ponovni odlazak ili Nora u raljama života
Helmer juri po kući kako bi stigao obaviti sve poslove. Prošle su već dvije godine od Norina odlaska, no on se još nije oporavio, što je vidljivo po njegovim dubokim podočnjacima i drhtavim rukama. Otkad je postao direktor banke, djecu skoro uopće ne vidi. Iako bi trebao biti zahvalan na služavki i dadilji koje igraju ulogu oca i majke, on nema vremena razmišljati ni o čemu osim o poslu. I Nori…
Netko kuca na vrata Helmerova ureda. Helmeru je to čudno jer nije čuo da je netko ušao u kuću, a Ana-Marija i Helena s djecom su vani. Ipak, ne razmišlja puno o tome.
HELMER: Naprijed!
(Ulazi Nora. Helmer ustaje i gleda u nju zbunjeno i iznenađeno.)
HELMER: Pa je li to moja ptičica? Vratila mi se moja vjeverica?!
NORA: Ne, Torvalde! Vratila sam se po djecu!
HELMER: Kako to misliš?
NORA: Vidiš, u ove dvije godine proživjela sam više nego cijeli život. Vidjela sam svijeta, radila, učila od pravih učenjaka. Išla sam na izložbe i u kazališta. Išla sam i na plesove siromaha gdje smo neumorno plesali do zore.
HELMER: Takav život ne priliči dami poput tebe! Sigurno ti se nije sve svidjelo!
NORA: U pravu si! Nije! Ali meni je bitnije da sam sama to iskusila. Sada znam što mi se sviđa, a što ne. I to stvarno znam. Prije sam si umislila da to znam jer si mi ti tako govorio. Sada poznajem svijet izvan ove kuće, ali ono najvažnije, ja poznajem sebe!
HELMER: Zašto si se onda vratila?
NORA: Došla sam po djecu. Ona zaslužuju odrasti u kući gdje rade ono što vole, a ne ono što im otac govori. Trebaju biti slobodna od tebe. Žao mi je što je ovako završilo, no ovo je zbogom! Zauvijek!
(Nora odlazi s djecom. Helmer je zbunjen. Ne razumije što mu je rekla. Razmišlja o njezinim riječima, no ne može ih protumačiti. Naposljetku se vraća na posao.)
Hana Knežević, 3. c
Nora je donijela tešku odluku da napusti svoju obitelj, ali u toj odluci nije posustala. Prvu noć provela je kod svoje prijateljice Kristine. Ona ju je pokušala nagovoriti da se vrati svom mužu jer je za cijenjenu osobu u društvu kao što je njezin muž jako važan ugled koji će sada biti narušen. Nora je bila ustrajna u svojoj odluci, a Kristinino mišljenje samo ju je dodatno uvjerilo u ono što je već prije spoznala, a to je da je mišljenje društva, koje je tada bilo veoma zatvoreno, važnije od onoga što osoba smatra ispravnim.
Planirala je ostati još nekoliko dana kod Kristine. Međutim, ubrzo je doznala za njezinu vezu s Krogstadom. Nije mogla ostati kod prijateljice koja se iza leđa druži s njezinim neprijateljem, osobom koja ju je ucjenjivala i u kojoj nije vidjela ništa moralno. Zato je otišla živjeti k svojoj sestri Dany u maleni grad na obali. Sestra nije imala ni muža ni djecu. Živjela je sama pa se svojoj mlađoj sestrici jako razveselila. Nora joj nije rekla istinu zašto je došla, lagala joj je. Rekla je da ju je Helmer izbacio i lažno optužio za prijevaru. Dany nije voljela Helmera pa joj je bilo drago što se njezina sestra maknula od njega. No, strahovala je za djecu. Nora joj je rekla da zna da će im biti bolje s ocem jer ne sumnja da ih on voli, a i ima novac kojim će im omogućiti obrazovanje. Jako joj nedostaju, ali morala je misliti na njihovu budućnost.
Nora je bila u potrazi za poslom. Kako cijeli život nije radila, bilo je teško pronaći ga i brojne su njezine zamolbe odbili. Srećom, sestra joj je pronašla posao. Radit će kao odgajateljica djece uglednog suca Georgea Smitha. Nora je bila toliko očajna da bi prihvatila bilo što, a ovaj posao joj se i svidio. Ubrzo se preselila u njegovu veliku kuću. Upoznala se s njegovom djecom Anom i Martinom. Djeca su bila vrlo draga i dobro odgojena. Uživala je provoditi vrijeme s njima i nastojala se prisjetiti kako je njezina odgajateljica i odgajateljica njezine djece, Anne-Marie, obavljala taj posao. Nju je smatrala iznimnom ženom i voljela ju je kao majku koje se ne sjeća. Sjetila se njezinih riječi kako joj je bilo teško napustiti vlastitu djecu, ali imala je drugu djevojčicu o kojoj se trebala brinuti. Postala je jako bliska s Anom, djevojčicom koja je imala tri godine. Podsjećala ju je na njezinu Emmy, njezinu miljenicu. Gospodin George Smith bio je udovac. Njegova žena umrla je prije dvije godine od nepoznate bolesti. On je imao najboljeg prijatelja, sudca Dominika Mallora, također časna čovjeka. Često je dolazio Georgeu iz poslovnih, ali i privatnih razloga. Dominik je bio dosta mlađi od svog prijatelja Georgea, ali ipak stariji od Nore. Imao je tamnosmeđu kosu i smeđe oči. Bio je prilično visok. Odijevao se profinjeno i s mnogo stila. Prema Nori je uvijek bio dobar, a često joj je i laskao. Ona to nije odbijala, dapače, sviđalo joj se. Nora se radovala svakom njegovu dolasku. Naravno, on je to primijetio pa je dolazio sve češće. Ubrzo su se počeli tajno viđati, a Nora mu je priznala svoju ljubav. On nije uzvratio jer je smatrao da ne može biti s njom u vezi bez Georgeova znanja. Smatrao je da George to mora znati jer je Nora njegova zaposlenica. Nora je bila slomljena srca. Njezina istinska ljubav bila je prekinuta. Ponovno se razočarala. Međutim, ovaj put ne u društvena pravila već u nešto što svaka osoba smatra moralno ispravnim kao što je i ona smatrala kada je napustila svoju obitelj.
George i Dany iznenada su započeli svoju vezu. Nora je to predviđala jer George je uvijek radio sve kako bi udovoljio Dany, a to je bio jedan od razloga što ju je i zaposlio u domu kao odgajateljicu. Bila je sretna jer je njezina sestra konačno pronašla osobu koja ju neizmjerno voli. Njihovo dugogodišnje prijateljstvo preraslo je u ljubav, a to je prema Norinu mišljenju bila ljubav koja je neraskidiva. Dominik nije mogao kriti ljubav koju je osjećao prema Nori i to je priznao Georgeu. George je bio malo začuđen, ali veoma sretan zbog njega. Konačno je njegov prijatelj odustao od mnogih žena koje su prije bile oko njega i pronašao onu koja je osvojila njegovo srce. Kada je to sve što je osjećao priznao Nori, ona se nije mogla ljutiti na njega. Željela ga je mrziti jer se udaljio od nje, ali jednostavno nije mogla. Priznanje je za nju značilo ponovnu sreću. Kako se vijesti brzo šire, pogotovo one loše, Dany je saznala istinu zašto je Nora stvarno otišla od svoje obitelji. Dany je bila pod utjecajem društva i smatrala je da je to što je Nora učinila sramotno, a još joj je i lagala. Više nije željela biti u njezinoj blizini. Nora je zato odlučila ponovno otići i napustiti jedinu obitelj koju je imala. Kada je Dominik čuo što se događa, nije ju želio pustiti. Otišao je s njom. Toliko ju je volio. Zajedno su pobjegli u drugu državu i ondje započeli novi život. Nora je napokon pronašla ono što je cijeli život tražila – osobu koja ju voli i ne postupa s njom kao s lutkom poput njezina oca i prvog muža.
Tea Kotur, 3. c
Nakon odlaska iz Torvaldove kuće Nora se uputila Kristini. Prenoćila je jednu noć u njezinu malom i uskom stanu. Sutradan se uputila na putovanje na kojem je željela pronaći iskrenost u sebi samoj. Sjela je u kočiju čovjeka koji je putovao u istom pravcu kojim je i ona krenula. Snažna snježna mećava pratila ih je dva dana, koliko je trajalo njihovo putovanje. Kad su stigli na željeno odredište, Nora je platila kočijašu s ono malo novca što je imala i pristojno mu zahvalila. Stigla je u maleno selo kroz koje protječe rijeka, a okružuje ju desetak kućica. To je bilo njezino rodno selu u kojem je do svoje pete godine živjela sa svojim ocem. Njezina kuća nalazila se na kraju sela kraj starog mlina u kojem je prije radio njezin otac. Kuća je bila puna prašine i zapuštena, ali dovoljna za život. Krov mlina bio je urušen, a sam mlin nije radio. U selu nikoga nije poznavala jer svi njezini stariji poznanici preminuli su ili su se odselili. Naime, Nora i njezin otac preselili su se iz tog sela u grad zbog financijskih problema, a dolaskom u grad Noru je sve više kontrolirao njezin otac, stoga je odlučila ostati neko vrijeme u selu jer je smatrala da se može pronaći samo ondje gdje se izgubila. Isprva joj je bilo teško jer je morala urediti kuću i popraviti mlin u kojem je kasnije i radila. Uživajući u prekrasnoj seoskoj prirodi, daleko od gradske buke, mogla je napokon čuti svoje vlastite misli i osjećaje. Njezino je srce odjednom bilo ispunjeno mirom i slobodom kao nekad kad je bila djevojčica. Godine su prolazile, a Nora je i ostarjela u tom selu. Torvaldu se nikada nije vratila, a djeca su je posjećivala svakog ljeta. Ta su ljeta Nori bila najdraža, ispunjavala su ju i davala smisao njezinu životu.
Katarina Zeko, 3. c