Piše: Marija Ferčec, 3. g
Nijedno prijateljstvo nije slučajno i nijedno iskustvo u životu nije nepotrebno. U to smo se uvjerili svi mi gimnazijalci protekloga tjedna družeći se s gostima iz Španjolske, Portugala, Italije i Poljske – mladim ljudima pristiglim s otoka Madeire i Fuerteventure, iz mjestašca na jugu Poljske Wodzisław Śląski i gradića La Spezzia sa sjevera Italije.
Dvadesetčetvero učenika smjestili smo u svoje domove, a organizirano druženje počelo je u ponedjeljak, 29. travnja i trajalo sve do subote, 4. svibnja. Prvoga dana u Gimnaziji „Fran Galović“ gosti su predstavili svoje gradove i domovine te su donijeli i djelić svoje kulture, tradicije i običaja, s kojima su nas nastavili upoznavati tijekom cijelog druženja. Drugoga dana imali su priliku bolje upoznati našu školu, i to u najboljem izdanju jer se održavao Dan škole, a kasnije toga dana upoznali smo ih i s našom Koprivnicom.
Već u srijedu počeli smo s upoznavanjem Koprivničko-križevačke županije i uputili se u Đurđevac gdje smo posjetili Stari grad, izložbu Salvadora Dalíja i Đurđevačke peske. Druženje je nastavljeno u mjestu Brodić na imanju obitelj Karlovčan gdje smo se i provozali Dravom. Praznik rada u Koprivnici sigurno će im ostati u sjećanju zbog koncerta „Prljavoga kazališta“ i glavnoga gradskog trga ispunjena vedrim ljudima.
Središte Hrvatske, Zagreb, posjetili smo u četvrtak i time potpunije dočarali strancima svoju zemlju. Večer smo proveli veselo uz obitelj Gudan u Rasinji i tamburaše te smo tako približili gostima još jedan dio naše tradicije. Te su nam večeri svečano dodijeljeni certifikati.
Cijeli petak proveli smo u prirodi uživajući na jednom od najvećih blaga Lijepe Naše, Plitvičkim jezerima, a večer završili u suzama opraštajući se od naših gostiju, sada već prijatelja.
Teško je opisati što smo sve prošli u zadnjih tjedan dana jer je svaki novi dan bio bolji od prethodnoga. Svakog smo dana naučili nešto o svakoj zemlji iz koje su došli naši prijatelji, o njihovim običajima, jeziku, ljudima, planovima za budućnost i mogućnostima. Kada je uistinu došao kraj jednotjednom druženju, shvatili smo kako je svaki dan proletio, a osjećali smo se kao da se poznajemo znatno duže.
Projekt LORESU više je od školskoga projekta, to je životno iskustvo koje se pamti zauvijek i obogaćuje sve koji u njemu sudjeluju. Sudionici ove razmjene učenika otvorili su nam vrata svojih domova u bilo koje doba i, još važnije, otvorili su svoja srca za nova prijateljstva iako nas dijele stotine kilometara. Sljedeća razmjena u projektu LORESU održat će se najesen kada će učenici naše škole putovati u Poljsku. Nadamo se da će njihovo putovanje biti jednako dojmljivo i uspješno kao ovo u malom gradu velika srca. Ovaj projekt omogućuje malim gradovima poput Koprivnice povezivanje s ostatkom Europe i omogućuje širenje pogleda ne samo nama učenicima već i profesorima, koji također izmjenjuju iskustva te će još bolje odrađivati svoj posao i prenositi još više znanja svojim učenicima.
Sve što je lijepo kratko traje. Tako je brzo došao kraj i ovom dijelu projekta, ali nikako kraj novim prijateljstvima i svim uspomenama i sjećanjima.
Iza ovako sjajne organizacije stoje sati i sati rada naših profesora Martine Grgac, Maje Maček Treščec, Ana-Marije Martan, Marine Njerš i Zvonimira Treščeca.
Nakon zahtjevnoga tjedna pitali smo profesoricu Maju Maček Treščec, koordinatoricu projekta, koliko je trajala priprema ovako sadržajnog i dobro koordiniranog programa, kako su osmišljavane aktivnosti, kako su se učenici ponašali i jesu li bili dorasli zadatku… Izjavu prenosimo u cijelosti.
Priprema mobilnosti u Koprivnici započela je odmah nakon povratka s prve mobilnosti u siječnju na Kanarima, točnije Fuerteventuri.
Budući da je tema projekta proučavanje lokalne i regionalne baštine, aktivnosti smo osmislili tako da uključimo našu gastronomiju, umjetnost, prirodu, arhitekturu, običaje, glazbu i sport. Poseban naglasak stavili smo na što više zajedničkih aktivnosti. Tako smo npr. zajedničkom biciklijadom omogućili nekim gostima to izrazito rijetko iskustvo. Naime, gosti s otoka Madeire nemaju iskustva vožnje biciklom zbog specifičnih reljefnih obilježja otoka. Zajedno smo i slikali naivu, plesali, igrali nogomet i odbojku.
Sinergija svih profesora i učenika bila je prisutna od prvoga dana i to je nešto nevjerojatno. Poznanstva stečena na Fuerteventuri produbili smo i proširili na još veći krug profesora i učenika.
Svi učenici besprijekorno su odradili sve dodijeljene im zadatke te smo izrazito ponosni na njih. Svakodnevna druženja učenika i profesora nisu prestajala završetkom službenoga dijela programa, nego su se nastavljala kao neformalna druženja u večernjim satima. Dani su bili ispunjeni razbijanjem predrasuda, smijehom, zabavom, ali i novim ljubavima. To je nešto najljepše što je projekt pružio našim učenicima, članovima Geografske i Povijesne grupe.
Ovim i ostalim europskim projektima nastojat ćemo još više proširiti duh ujedinjene Europe u našoj maloj sredini.
Izrazito smo umorni, ali istovremeno punih srdaca i s veseljem očekujemo sljedeću mobilnost u Poljsku.
Od srca zahvaljujem svim učenicima i roditeljima koji su na tjedan dana otvorili vrata svojih toplih domova gostima! Zahvaljujem i ostalim učenicima koji su bili uključeni u projekt! Zahvaljujem kolegama koji su na bilo koji način pridonijeli realizaciji ove mobilnosti. Pokazali smo da smo pravi tim i da se dobrom suradnjom i najsloženiji zadatci mogu riješiti. Posebno zahvaljujem našem ravnatelju Vjekoslavu Robotiću, kolegicama Dariji Kivač i Kristini Ledinski te timu LORESU koji čine profesori Martina Grgac, Ana-Marija Martan, Marina Njerš i Zvonimir Treščec.
Maja Maček Treščec, koordinatorica projekta LORESU
FOTO: Dora Kovačić, 3. g